Anand: Mind Master (54.nastavak)

54.nastavak

Slično, i on je bio vrlo blizu spasa, ali potpun spas nije bio moguć. Na trenutak smo oboje bili na ivici – ali na kraju sam se popustio i zapao u remi završnicu.

Za desetu partiju odlučili smo se vratiti na Grunfeldovu budući da je katalonska odbrana odradila svoj posao i nismo je mogli dalje usavršavati. Bilo je vrijeme za promjenu.

Prije partije, Rustam mi je prišao s jednim savetom: trebao bih da pustim stvari da teku, da se vratim svom originalnom stilu igre – brzom igranju i da ne razmišljam previše ili opsesivno tražim najbolji potez. Možda sam njegove riječi shvatio previše doslovno, jer sam završio igrajući pomalo neodgovorno. Ako je potez izgledao dobro, samo bih ga odigrao bez zadržavanja.

Iako sam nešto propustio, nije to bilo tako da se lako može uočiti s belim figurama, tako da me Topalov nije mogao iznenaditi. Zapravo, malo slabija pozicija odjednom je postala malo bolja, što sugeriše da je moje brzo igranje zapravo imalo uticaj na njegovu igru.

Remizirali smo desetu partiju, odložili naše trenutne probleme i odlučili eksperimentisati s Engleskom otvaranjem u jedanaestoj partiji. Iako su preostale još dvije partije, njihov značaj je bio toliko visok da nisam mogao preuzeti neopravdani rizik. Ako bih izgubio jednu partiju, bio bih van meča.

Za jedanaestu partiju ponovo smo promijenili otvaranje; ovog puta to je bilo Englesko otvaranje. Ono što se ovdje dešavalo je to da sam učio previše otvaranja previše brzo, pa nisam bio u mogućnosti cijeniti njihove suptilnosti. To je slično kao kada naučite jezik za pet dana. Od ravnoteže i izjednačene pozicije na tabli, došao sam u ozbiljne probleme i pojavila se opasnost od poraza. Srećom, to se nije desilo i čak sam uspio blago zaprijetiti Topalovu prije nego što smo se složili na remi.

Odmah se postavilo pitanje šta da radimo za dvanaestu partiju: ponoviti izbor otvaranja koja su nas mučila ili pokušati nešto novo? Tim se takođe morao psihički pripremiti za mogućnost da meč uđe u tie-break. Nismo željeli da se vraćamo na otvaranje iz desete partije (Grinfeldovu) jer nam je superkompjuter bio u mislima. Ranije, Topalov to nije očekivao, ali sada kada smo to otvaranje koristili jednom, bili smo sigurni da će ga analizirati i da će kompjuter možda pronaći varijantu koja je za njega dobra. Ako smo željeli ostaviti utisak, faktor iznenađenja morao je biti mnogo veći.

Moji sekundanti su čeznuli za pauzama od svog zatvorenog života u apartmanu na vrhu hotela Hilton, pa smo povremeno izlazili u šetnje po parku, koje su se takođe pretvarale u timske sastanke. Tako smo uradili i prije dvanaeste partije, gdje sam predložio da igram odbijeni Damin gambit. To je bilo solidno otvaranje, ali nisam bio upoznat s njim i moje iskustvo u njemu je bilo minimalno. Za tim, to je bilo suludo. Kao i u Bonnu, suzdržao sam se od opterećivanja njih odgovornošću da donesu odluku o izboru otvaranja. Budući da smo trebali uložiti koliko god malo vremena imali radeći na tome, odlučio sam da rizikujem i uvjerio ih da ćemo to otvaranje odigrati bez obzira na sve. Kramnik je radio s timom čitavu noć, a engleski prijatelj, Luke McShane, pronašao je resurs u toj varijanti rano ujutro. Tada je bio obećavajući juniorski igrač koji je s nama sarađivao tokom našeg kampa u Bad Soden prije meča. Tim je odlučio da je to dovoljno dobro da se odigra. U 9 ujutro, kada sam ušao u radnu sobu, rekli su mi da u 5 ujutro nisam imao otvaranje, ali sada imam, pa bih trebao samo sjesti, ne postavljati pitanja i slušati kratak pregled.

Moja priprema je dobro prošla, kao i moje otvaranje, a moja kontra igra bila je efikasna. U nekom trenutku došlo je do ponavljanja poteza, ali je on odbio da nastavi ponavljanje. Činilo mi se čudnim jer nisam mogao vidjeti kako bi mu odbijanje ponavljanja donijelo bilo kakvu prednost. Pokušao sam ne zapasti u fazu čekanja da on nešto uradi, pa sam počeo aktivno da igram u centru s napredovanjem mojih pješaka. To ga je isprovociralo. Bez ikakvog razloga koji sam mogao smisliti, napravio je dva čudna poteza. Ubrzo sam krenuo u pješački prodor. Znao sam da se, ako ne reaguje, neće dogoditi ništa značajno, ali ako uzme pješaka, mogao bih ga navesti da uzme još jednog. Da budem pošten prema njemu, ovo se oslanjalo na jednu grešku u procjeni. Na kraju je on igrao brzo, napravio grešku i otvorio put prema svom kralju umjesto toga.

To je ono što žestina borbe može uraditi vašem umu.

Topalovljeva velika greška, koju je kasnije priznao, bila je ta što je smatrao da sam bolji od njega u brzopoteznom šahu, pa je odlučio da su njegove najbolje šanse u tome da meč ne ode u dodatne partije. To je bila greška. Bez obzira na to kakve su ti šanse, nikada se ne bi trebao previše kockati. Postoji razlika između kockanja i pripreme za preuzimanje rizika. Ono što je Topalov uradio na tabli bila je impulsivna akcija, koja me uskoro dovela do dobijene pozicije kroz tri poteza. Kada sam se vratio u hotel, moj tim, koji je radio čitavu noć i bio premoren, posmatrao je kako igram dosadno otvaranje i blago su se opustili jer su sada mogli mirno zaspati s čistom savješću i snovima o mogućem remiju.

Rustam, međutim, nije mogao da sklopi oči i ušao je u radnu sobu s pospanim očima, samo da bi naišao na uzbuđenog Nielsena i vijest koju najmanje očekivao. Bio sam u dobijenoj poziciji. Kada sam i sam to shvatio, trudio sam se da ne skočim od radosti. Ustao sam iz stolice i otišao do sale za odmor igrača iza pozornice. Na ekranu ispred mene, vidio sam kako Topalov igra svoj potez, pa sam se vratio do table da provjerim potez, ponovo otišao iza bine, sipao čaj, dozvolio sebi osmjeh, a zatim se vratio do table i završio partiju, meč i osvojio titulu.

(Nastaviće se)