
„Fišer je također izgledao drugačije od onoga kako su ga opisivali novinari skloni tračevima. Uvijek elegantno i uredno obučen, svaki dan bi se pojavio u dobro ispeglanom odijelu, noseći bijelu košulju i skromnu, ali usklađenu kravatu. Fišera bi se moglo nazvati kicošem, a ne neukusnim hvalisavcem.“
Svijet je priznao šahovski genij Roberta Fišera. Thomas Alva Edison, poznati Fišerov sunarodnik, govorio je: „Genij je jedan posto inspiracije i devedeset devet posto znoja.“ Ova karakteristika se potpuno odnosi na Fišera, šahistu. Činjenica da Fišer sam nije vjerovao da je to slučaj, naglašava njegov genij u šahu.
Posjedujući snažan intelekt za šah, Fišer, prema mnogima, nije imao takt, kulturno društveno ponašanje, niti sposobnost za povezivanje s ljudima. Kao što možemo vidjeti, sve osim šaha nije bilo njegova briga; niti je bio zaokupljen emocijama drugih ljudi; što se tiče udobnosti, Fišer nije tražio mnogo…
Da li je Fišer igrao šah nakon 1975.? Da, igrao je. Dvije godine nakon što je izgubio titulu prvaka, Fišer je odigrao oko dvadeset trening partija sa svojim bivšim učiteljem, majstorom Collinsom. Rezultat: 16 pobjeda, 1 poraz, 3 remija.
Jedno od izdanja časopisa Computer Chess Newsletter za 1977. godinu objavilo je tri partije koje je bivši prvak odigrao protiv računara, koristeći Greenblatt Program s Massachusetts Institute of Technology. Ovaj računar nije učestvovao na takmičenju među računarima jer je bio programiran da igra protiv čovjeka i nije učestvovao „po principu“ sa svojom vrstom. U računar je bila instalirana radikalno nova hardverska komponenta koja mu je omogućila da sortira linije brzinom od oko milion poteza u minuti.
Bobi je igrao protiv računara sa punim kapacitetom, ne popuštajući nimalo. U svim partijama igra je nastavljena do mata, jer je računar provjeravao Fišerovu tehniku.
Greenblatt Program – R. Fišer
…
Kasnijih godina pojavio se izvještaj u štampi da je Fišer počeo posvećivati posebnu pažnju programiranju računara, i čak je dao pregled nekih mini-šahovskih računara u jednom od američkih časopisa. Ti računari kasnije su postali vrlo popularni na Zapadu.
1979. godine, dok je Fišer boravio u Zapadnom Berlinu deset dana, objavljen je intervju s njim u njemačkom šahovskom časopisu Deutsche Schachzeitung.
Fišer je ostao u Zapadnom Berlinu na putu nazad iz Beograda u SAD. Čitaoci već znaju da su neslužbene pregovore vodili Bobi i Gligorić u Beogradu o neoficijalnom meču.
Bobi je posjetio nekoliko antikvarnica. U jednoj je primijetio šahovski računar.
Fišer je dao intervju svom prijatelju Alfredu Sheppeltu. „Da li želite da se sretnete sa svjetskim prvakom Anatolijem Karpovim?“ bilo je jedno od pitanja.
„Spreman sam za igru“, rekao je Fišer, „Ali nikada pod FIDE uslovima.“
„Pod kojim uslovima biste pristali da igrate?“
„Kao minimum, zahtijevam milion dolara. Ali ponavljam, nikada neću prihvatiti FIDE uslove.“
„Njemačka šahovska federacija namjerava da vas pozove na velemajstorski turnir. Dali ćete prihvatiti poziv?“
„Ne, za sada nemam namjeru da učestvujem na turnirima. Učestvovaću samo u mečevima, zavisno od toga ko bi bio moj protivnik…“
A. Sheppelt je rekao da su odigrali mnogo partija brzog šaha i da Fišer, usprkos svojoj pauzi od šest godina, gotovo da nije nimalo oslabio. „Nisam mogao da dobijem nijednu partiju“, zaključio je Sheppelt (iako nije jasno kakve je snage bio sam Sheppelt).
Fišer je govorio Sheppeltu da šahovski računar ima perspektivnu budućnost…
U mojim arhivama čuvam rijetku fotografiju: tokom kandidatskog turnira u Curasao-u (1962), Bobi Fišer posjećuje bolesnog Mihaila Talja. Tajno, daleko od ljekara, analizirali su partije zajedno.
Talj je u krevetu. Ispred njega je magnetni šahovski set. Fišer se smije i povlači potez. I Talj se smije.
„On nije neugodan momak, sve u svemu“, rekao je Talj o Fišeru. „Djeluje pristupačno. Visok je i pomalo nezgrapan, ali s vrlo ljubaznim i privlačnim osmijehom.“
„Fišer je ugodan, pristojan momak“, rekao je V. Tukmakov koji je upoznao Bobija u Buenos Airesu 1970. godine.
Kako je primijetio Darrach, nakon Rejkjavika, Fišer je postao mnogo zahtjevniji prema sebi u pogledu šaha. Na primjer, odbio je da ponovno objavi svoje knjige, tvrdeći da njegove komentarisane partije nisu „dostojne svjetskog prvaka“.
Kao što sam već pomenuo, nakon meča sa Spaskim, Fišer je primio mnoge ponude koje bi mu omogućile lako zaraditi milione dolara, ako bi ih prihvatio. Ali svaku od njih je odbio. Zašto? Jer nisu bile povezane sa šahom. Za stotinu hiljada dolara traženo je da se fotografiše s bocom piva u pozadini. Ali Fišer je rekao:
„Ne, to ponižava šah!“
„A kako bi bilo da se fotografišete dok nanosite pjenu za brijanje na lice, uz naslov: ‘Koristite našu pjenu za brijanje isključivo! Svjetski prvak Fišer je koristi!’ Za takvu fotografiju obećana je ogromna naknada.
„Ne,“ rekao je Fišer. „To bi bila laž. Ja koristim samo električni brijač.“
(Nastaviće se)