GM Eduard Gufeljd: Bobby Fischer -od šahovskog genija do legende (20. nastavak)

Sjećam se kako su se 1966. godine Bobi Fišer i Leonid Štejn sreli u Havani kao prijatelji na XVII Olimpijadi.
„Ti si prvak SSSR-a, a ja sam prvak SAD-a. Hajde da odigramo meč!“ Štejn je pristao. Obojica velemajstora su zamolili Fidela Kastra za pomoć, i on je bio saglasan.

„Garantujem vam sve uslove,“ rekao je Fidel Kastro. „Kada želite da igrate?“

„Odmah nakon Olimpijade,“ rekao je Fišer.

Štejn se usprotivio. Olimpijada bi završila do 20. novembra. Prvenstvo SSSR-a bi bilo za mjesec dana. To bi se poklopilo sa zonskim turnirom i nije se moglo propustiti. Fišer i Štejn nisu uspjeli postići nikakav dogovor. Sovjetski velemajstor je bio zaista iznenađen kada je nešto kasnije vidio Fišerov intervju sa nekim novinarima: „Imam utisak,“ rekao je Fišer, „da sovjetski velemajstori izbjegavaju meč sa mnom…“

Dobrovoljno povlačenje šahovskog genija Roberta Džemjsa Fišera sa svjetske scene, na vrhuncu njegove forme, uznemirilo je svjetske ljubitelje šaha. Njegova kreativnost je uvijek bila privlačna sovjetskim šahistima.

Kasnije je Nona Gaprindašvili napisala: „Fišer je uznemirio javnost time što juj je uskratio takav uzbudljiv prizor, kakav bi bio njegov meč sa Anatolijem Karpovom.“ A zatim je postavila pitanje: „Zašto je Fišer odustao od svoje pozicije bez ikakve borbe?“

Ovaj čin američkog prvaka je jedna od njegovih tragedija.

Na rang listi za januar 1979. godine nije se pojavljivalo ime američkog bivšeg prvaka. Nova pravila su nalagala da šahista koji nije učestvovao na turnirima tri godine ne bude uvršten na rejting listu. Fišerov posljednji rejting, iz 1975. godine, bio je 2780.

Nakon što je Karpov postao svjetski prvak, mediji su na različite načine reagovali na taj događaj.

„Vjerujem da je, odlučivši da ne igra sa Karpovom, Fišer pucao sam sebi u nogu,“ izjavio je Robert Bern.

Burt Hochberg, urednik američkog šahovskog magazina Chess Life and Review, nazvao je Fišerovo odbijanje igranja „neprocjenjivim gubitkom za njega samog…“

Holandski velemajstor Jan Doner napisao je u novinama De Volksrant: „Fišer nije želio priznati da ne može biti šahista bez protivnika.“ „Potrebni su protivnici da bi se ostalo prvakom. Ali za to je potrebno barem minimalno slaganje s drugima.“

Najdorf je napisao: „Ne može se isključiti Fišerova pobjeda. Njegovo odbijanje znači da je potpuno nelogičan. Iako je vrlo jak šahista, pretpostavljam da bi čak i da je njegovo stanje za igru do rezultata 9-9 bilo prihvaćeno, pronašao izgovor da ne igra.“

Također sam saznao mišljenje američkog pisca Georgea Steinera. Steiner je bio uvjeren da Fišer nikada nije učinio ništa uzalud, da je svaki korak bio dobro promišljen i imao neki cilj.

„Tokom poslednje tri godine Fišer je posjetio tri zemlje,“ napisao je Steiner u Newsdayu. „Bio je na Filipinima, u Japanu i Meksiku. Svaka od tih posjeta donijela je svoje rezultate. Filipinci su ponudili nagradu od 5 miliona dolara. Japan je krenuo s održavanjem izvanrednog FIDE kongresa. Što se tiče turneje po Meksiku 1974. godine, to je bio neka vrsta manevara za skretanje pažnje.“

Ubrzo nakon ovog putovanja mediji su objavili da Meksiko namjerava ponuditi nagradu od 1,5 miliona dolara, iako se ta izjava pokazala netačnom, pomogla je Fišeru da dobije daljnje finansijske ustupke od Filipina.

Dvojica Fišerovih bivših pomoćnika, Robert Bern i Lari Evans, vjerovali su da je njegovo ponašanje uglavnom motivisano… strahom.

Lari Evans je napisao u washingtonskom nedjeljniku Potomac krajem januara 1975: „Od trenutka kada se Bobi  približio šahovskom Olimpu, njegova duša je bila osvojena strahom od poraza, koji mu je bio ranije nepoznat. I dok je u Rejkjaviku uspio da prevlada svoj strah, nakon što je doveo do toga da Spaski izgubi samokontrolu, sada se suočio s mnogo složenijim psihološkim problemom.“

Darrach je rekao gotovo isto. On objašnjava da Fišerovo odbijanje učešća u bilo kojem meču nakon Rejkjavika nije bilo samo zbog straha od poraza ili njegove nespremnosti  da otkrije tajnu svoje pripreme za meč, već i zbog činjenice da Fišer nije bio siguran da bi mogao demonstrirati igru „dostojnu svjetskog prvaka“ ako pogriješi u procjeni pozicije, itd.

Prema Darrachu, Fišer je stalno bio u stanju straha i sumnji. Bojao se intriga koje su, navodno, „Rusi“ smišljali protiv njega. Bojao se novinara, gomile ljudi…

Londonske novine Daily Telegraph su objavile da su razlozi za odustajanje od meča sa Karpovom bili suviše nelogični, suviše zamršeni da bi ih bilo ko, uključujući i samog svjetskog prvaka, mogao razumjeti. Novine su navele da je Fišer postavio 63 uslova za organizaciju tog meča.

(Nastaviće se)