Autobiografija i partije
1978
Drugi meč igrao se između Spaskog i Karpova. Bilo mi je jasno da u to vrijeme Spaski neće moći da dobije meč protiv Karpova, posebno zato što je Karpov – zvijezda u usponu – uživao univerzalnu podršku, dok je Spaski sada bio društveni izgnanik, i, po sopstvenim riječima, bio je prisiljen tokom meča da usvoji ‘univerzalnu odbranu’.
Prije mečeva, Petrosjan je izjavio u štampi da bi po njegovom mišljenju pobjednik ciklusa Kandidata bio jedan iz drugog para. Takvo licemjerje me isprovociralo na protest i izjavio sam da će pobjednik našeg meča pobijediti u ciklusu Kandidata. Moji razlozi da ovo kažem bili su isključivo vezani za šah. I Petrosjan i ja smo bili superiorniji u odnosu na Karpova u našem razumijevanju, a posebno našem iskustvu igre, a uz sve ostale stvari koje su bile jednake, trebali smo biti u mogućnosti da ga pobijedimo. Usput sam naglasio da sam, što se tiče erudicije i poznavanja teorije otvaranja, superiorniji od Karpova, Petrosjana i Spaskog zajedno! Nisam bio daleko od istine, ali tada nisam ni slutio sa kojim snagama ću morati odmjeriti svoje znanje u bliskoj budućnosti.
Očekivalo se da ćemo, po uzoru na moj prethodni meč sa Petrosjanom, morati da se borimo do granice od dvadeset partija. Ali stvari su se ispostavile drugačije. Kako je kasnije otkriveno, Petrosjan se pripremao za meč u saradnji sa Karpovom. Ali ta otvaranja, dobra za Karpova, pokazala su se da ne odgovaraju Petrosjanovom stilu, jer on nije sklon da uđe u borbu od prvih poteza, niti da od samog starta traži najbolje, a ponekad i jedine poteze. Otvaranje u prvoj partiji bilo mi je iznenađenje, ali sam igrao mirno, stekao malo veće šanse i, što je najvažnije, prilično jasan plan kojim ću ojačati svoju poziciju. Petrosjan se unervozio, napravio nekoliko grešaka, bio na udaru, i na kraju nije uspio na vrijeme da preda, pa je bio matiran.
Tokom ove prve partije došlo je do spora. Poslednjih godina Petrosjan je stekao užasnu naviku da trza nogama ispod stola, obično je to počinjalo oko sat vremena prije kontrole vremena. Uslovi za igru su bili dobri, ali partija se igrala na sredini bine u starom pozorištu, na kružnom toku, kako sam kasnije otkrio. Dok mi je sat radio i dok sam razmišljao o svom sledećem potezu, Petrosjan je sjeo na svoje mjesto i uzrokovao da se stol potrese. ‘Nemoguće je ovako igrati; hoćemo li sjesti za odvojene stolove?’ rekoh mu. Ovo je vjerovatno bila moja greška i trebao sam direktno obavijestiti sudiju, ali bili smo u prijateljskim odnosima, i kada je došao red na mene da odigram potez, nisam bio sklon da ustanem i pođem do sudije. Petrosjan je prestao da trese sto, ali je nakon partije napisao izjavu sudiji o mom ponašanju. (Ovo sam kasnije saznao.)
Druga partija je nakon žestoke strateške borbe završena remijem. Završena je sat vremena prije kraja petosatne sesije, tako da Petrosjan nije imao vremena da iskoristi svoje podzemno (tačnije, „podstolno“) oružje. U trećoj partiji Petrosjan je ponovio otvaranje iz prve partije. Ovaj put sam bio spreman, poznavajući ne samo sistem, već i način na koji ga je Petrosjan igrao. Sve se dogodilo u prvih petnaestak minuta. Žrtvovao sam pješaka, izvršio jak pritisak, zatim sam vratio žrtvovani materijal i razmjenom dama prešao u završnicu u kojoj sam imao pješaka više. Bez poteškoća sam slomio otpor zbunjenog Petrosjana i pobjedio ovu partiju.
Petrosjan je zatim zatražio odlaganje, da malo dođe k sebi. U sledećoj partiji igrao je na pobjedu u svom uobičajenom stilu. U skoro simetričnoj poziciji nisam uspio da izjednačim, i Petrosjan je došao do velike prednosti. Obojici nam je nedostajalo vremena, ali i ovdje se pokazao jačim i svoju prednost pretvorio u pobjedu.
Tokom oskudice vremena bilo mi je teško da sjedim za stolom. Petrosjan je bio u elementu, prouzrokujući brzim trzajem noge da se sto zatrese. Otišao sam do sudije da se požalim, ali on je samo slegnuo ramenima – šta je mogao da uradi da pomogne? Posle partije napisao sam izjavu turnirskom odboru da se Petrosjan, usprkos ponovljenim zahtjevima, i dalje ponaša nesportski i remeti moju igru. Istovremeno sam ukazao i na činjenicu da je u sali bila velika grupa Jermena, koji su isticali parole, uzvikivali kako bi ohrabrili Petrosjana, i tražio sam da se i po tom pitanju nešto uradi.
(Nastaviće se)