Piše: Jonathan Zhi
4.09.2026.
Otvoreni turniri i protivnici nižeg rejtinga
Jonathan: Prilično si upoznat sa igranjem protiv protivnika koji su slabiji od tebe, iz različitih open turnira na kojima si učestvovao tokom studija. Čini mi se da postoji opšte mišljenje da nije poželjno igrati protiv protivnika sa nižim rejtingom. Misliš li da je to generalno tačno u šahu? Ako jeste, misliš li da si ti izuzetak?
Awonder: Mislim da je to statistički tačno. Ako pogledate ogroman uzorak, mislim da će igrači sa rejtingom 2600 i nešto generalno ostvarivati slabiji rezultat od očekivanog u odnosu na svoj rejting kada igraju protiv igrača sa 2200. Nisam siguran da sam ja izuzetak. U jednom trenutku sam vidio da sam statistički ostvarivao rezultat iznad svog rejtinga protiv igrača iz određenih, iskreno, gotovo svih rejting-kategorija. Uglavnom ostvarujem rezultat u skladu sa rejtingom ili nešto iznad očekivanog. Zato mi, naravno, ne smeta da igram takve partije.
Mnogo radim i mnogo se pripremam. Sve dok uglavnom održavam visok nivo igre, to je prilično sigurna opklada. A što se tiče drugog dijela pitanja… Igram na svim turnirima na koje sam pozvan — nikada nisam odbio poziv. Razumijem da tako svijet funkcioniše. Prije svega, postoje mlađi igrači od mene, a postoje i bolji igrači od mene, pa zašto bi onda neko želio da pozove nekoga ko je završio fakultet? To je razumljivo. Volim da igram šah. Ako ne igram zatvorene turnire, više volim da igram open turnire nego da uopšte ne igram. Osim toga, nagrade su pristojne, posebno u Americi.
Kada je riječ o igranju protiv igrača sa nižim rejtingom, zanimljivo je da su, recimo, ukinuli ono pravilo 0,8 zbog nekih aktivnosti koje je imao Hikaru. I ja sam, u određenoj mjeri, imao koristi od tog pravila. U prosjeku sam osvajao oko 0,3 rejting-poena po partiji protiv igrača sa rejtingom ispod 2400. Ali igrač sa rejtingom 2600 je u prosjeku gubio nevjerovatnih 1,5 rejting-poena po partiji protiv takvih protivnika. Dakle, ja sam ostvarivao rezultat znatno iznad očekivanog protiv svojih protivnika, ali mi je rejting sporije rastao.
Meni je jednostavno drago da igram. To je dobar način da imam sve više prakse. Mnogi ljudi ponekad misle da, pošto igram na svim tim open turnirima, najveći dio rejtinga osvajam „skupljajući“ poene protiv igrača sa nižim rejtingom. Ali to zapravo nije tačno. Najveći dobitak rejting-poena po partiji ostvario sam protiv protivnika sa rejtingom 2600 i više — u prosjeku osvajam oko jedan ili 1,5 rejting-poen po partiji protiv tih igrača. Samo je teško redovno dolaziti do takvih protivnika, jer morate igrati na izuzetno jakim turnirima poput Svjetskog kupa ili Grand Swiss turnira. Bez takvih turnira teško je igrati protiv njih.
Ako ne igram protiv njih, i dalje više volim da održavam takmičarsku formu i budem u dobroj formi. Igranje šaha je, generalno, zabavno. Mada, većina ljudi ga zapravo ne smatra pretjerano zabavnim. Priprema i analiza mogu biti veoma zamorni i zahtjevni. Ali, da, ja uživam u tome. Volim da idem na turnire. Volim da igram. Ako dobijem poziv na dobre turnire, igram i to je sjajno. Ako ne dobijem, onda ću igrati na ovim manjim turnirima. U svakom slučaju je dobro.
Jonathan: U jednom intervjuu govorio si o tome da si tokom partija znao da zaspiš. Da li je to samo fiziološka stvar ili širi odraz tvog rasterećenog odnosa prema šahu?
Awonder: Pa, ne znam. Ponekad jednostavno kažem neke stvari u intervjuima. Zaista mnogo razmišljam o svom raspoloženju i o tome kako se osjećam tokom partija, kao i o tome da li te partije obično prolaze dobro ili ne. Na primjer, primijetio sam izuzetno jaku negativnu korelaciju između toga koliko se krećem tokom partije i mog ukupnog rezultata. To se dešava tek u posljednje vrijeme. Zato sada pokušavam da više ne ustajem i ne šetam tokom partije.
Kao što sam ranije rekao, mi šahisti zapravo veoma dobro poznajemo samo sebe, jer stalno razmišljam o sebi i o tome šta mogu da uradim da bih napredovao. Čekaj, ovo zvuči pomalo uobraženo [smijeh], ali mislim na ono što se dešava u meni.
Awonder na prvenstvu SAD 2024, dok šeta tokom partije! | Foto: John Brezina
(Nastaaviće se)