GM Rashit Ziatdinov

‘Alkoskandal’ i gubitak titule!
Vjerovatno je početak kraha bila 21. partija, obilježena alkoskandalom. Partija se igrala u protestantskom klubu Christelijk Volksbelang, izgrađenom u holandskoj zajednici Ermelo. Šahisti su bili pozvani u prelijepu zgradu na ivici šume. Klub je bio poznat po crkvenim prijemima – pastor je dočekivao sve došljake, koje su u pauzama između službi obilno častili kafom i limunadom. I Aljehin, iscrpljen produženim mečom, koji nije tekao kako se nadao (iako je još uvek vodio rezultatom – 10,5 prema 9,5), stvarno je pukao baš na ovom svetom mjestu.
Skandal je bio pretjerano naduvan od strane novinara: «Sve je konačno izmaklo kontroli kada su tokom Aljehinovog putovanja na meč na put dva puta iskočile mačke, koje su prelazile ispred automobila. Kao što je poznato, za sujevjerne ljude to je znak nadolazeće nesreće. Zbog mačaka, Aljehin je kategorički odbio da ide u Ermelo automobilom i naložio vozaču da ga odveze na stanicu. Sjeo je na voz, smatrajući da će tako biti bezbjednije. Stigao je u Ermelo kasnije od dogovorenog vremena (još je i zakasnio na voz), pokisao je i ušao u stanični restoran gdje je popio čašicu votke kao obično ruski lijek za prehladu. Potom je zahtjevao da se partija odloži.
Organizatori su pomjerili vrijeme početka partije sa šest na sedam sati uveče, smatrajući da je to maksimalan ustupak za Aljehina. Zahtjev svjetskog šampiona da se igra pomjeri na sledeći dan je odbijen. Eve, koji je očigledno bio ogorčen Aljehinovim ponašanjem, smatrao je takav predlog besmislicom. Na kraju je Aljehin pristao da igra. Nakon toga nije bilo značajnih incidenata, osim što je šampion mnogo puta demonstrativno naručivao kafu; Eve je iznenada napustio salu posle 15. poteza, ali samo da bi udahnuo svjež šumski vazduh i smirio se».
Šefu organizacionog komiteta meča Maksu Levenbahu je bilo potrebno da da zvaničnu izjavu: «Članovi našeg komiteta naglašavaju da, ukoliko Aljehin nastavi da se ponaša neprikladno prije meča, tokom svog prisustva u sali za igru ili nakon partije, prema njemu će biti preduzete najstrože mjere».
Najvažnija partija u meču bila je 25. partija, koju je šampion izgubio. Prvi put se favorit našao u negativnom rezultatu – sada je morao da sustigne protivnika, ali je za to ostalo premalo partija. Pretposlednju partiju Alehin je igrao bijelim figurama, to je bila njegova najvažnija šansa. I Eve je odmah pripremio za njega «prijatno» iznenađenje, odlučivši da se posluži «Aljehinovom odbranom», kojom se inače služio sam šampion. To je zbunilo favorita – pet minuta je ruski majstor sjedio, nesposoban da se pomjeri, gledajući u tablu kao da je hipnotiše. Zatim se obratio sudiji sa molbom da razgovara sa svojim sijamskim mačkama. Kao da su mu one mogle sugerisati rješenje… Na kraju, partija je završena remijem.
U Amsterdamu je Eve odigrao 30. partiju remi, iako je Aljehin pokušavao da zaoštri igru, jer je bio prinuđen da igra isključivo na pobjedu. Međutim, u jednom trenutku je odlučio da ponudi remi.
Holandski list ANP je sutradan napisao: «Aljehin je sa suzama u očima prišao publici i mahnuo im rukom. Zatim je napipao naslon stolice da ne bi pao. Jer to je bio jedan od najtragičnijih trenutaka u njegovom životu. Radost i oduševljenje koje su doživjeli svjedoci ovog istorijskog trenutka, pomiješali su se sa osjećanjem sažaljenja prema čovjeku koji je morao da preda najvažniju titulu novom šampionu. Ali, našao je snage da kaže: «Da živi svjetski šampion Eve, da živi holandski šah!». Ove riječi, izgovorene vrlo tiho, ali jasno, ostavile su snažan utisak na gledaoce. Popularnost Aljehina nakon toga je višestruko porasla».
(Preneseno sa fejsbuka)