Autobiografija i partije
1978
Uskoro nakon Siegena krenuo sam za Soči, da igram na neobičnom događaju – velemajstori protiv mladih majstora. Sportske vlasti ozbiljno su se zabrinule zbog situacije u vezi sa mladim igračima. (Tokom 1950-ih, velemajstori su se razvijali jedan za drugim. Prvo se pojavila grupa Geler-Petrosjan-Tajmanov-Averbah, a zatim nekoliko godina kasnije grupa Talj-Spaski-Korčnoj. Oko 1960. godine pojavila se još jedna grupa – Štejn-Polugajevski-Vasjukov. Zatim, tokom čitave decenije – potpuna tišina. Bilo je tu mladih igrača, ali njihov standard nije bio vrlo visok, i daleko su bili od titule velemajstora, da ne govorimo o velemajstorskoj snazi.) Koliko pažnje je posvećeno njima! Počeli su da organizuju takmičenja za djecu svih uzrasta, i velemajstori su bili zaduženi za treniranje talentovanih mladića; međunarodni turniri za mlade, specijalne trening sesije, mečevi protiv odraslih – sve je organizovano, a sada čak i poseban turnir – velemajstori protiv majstora.
Ako pogledamo malo unapred šta se desilo, mora se priznati da taj rad nije bio uzaludan, i rezultirao je pojavom velemajstora: Karpov, Tukmakov, Kuzmin, Vaganjan, Romanišin, Guljko i Ceškovski. Istina, za razliku od prethodnih generacija, ova sjajna grupa (izuzimajući Karpova) još uvijek ne juriša ka šahovskim vrhovima. Bilo je interesantno igrati na ovom dvokružnom turniru, i saznati koliko dobro igraju ovi mladi majstori. Ali takmičarski, nisam bio u svojoj najboljoj formi. Izgubio sam obe partije protiv Kuprejčika i Kuzmina, i takođe jednu protiv Tukmakova. Veoma mala utjeha bila je što sam pobijedio u obe partije protiv Ceškovskog. Ali na kraju nisam postigao čak ni pedeset procenata.
* 13 *
Novi trener
Niz neuspjeha tokom 1969-70. godine izazvao mi je ozbiljnu zabrinutost, jer se približavao sledeći ciklus kandidata za Svjetski šampionat. Tražio sam načine da osvježim svoju prilično neinventivnu igru i povratim svoju borbenu formu.
Tokom ljeta igrao sam trening meč protiv Bronštajna, sa neobičnom kontrolom vremena: pola sata za prvih dvanaest poteza, zatim sat za sljedećih šesnaest, još jedan sat za šesnaest poteza, pa pola sata za ostatak partije. Originalna metoda treninga protiv problema sa vremenom! Odigrali smo šest partija. Bronštajn se pokazao spretnijim, i pobijedio rezultatom +3 — 1 = 2. Bio sam razočaran rezultatom, ali, kako se kasnije ispostavilo, meč je bio od koristi obojici.
Pripremajući se za predstojeće 38. prvenstvo SSSR-a, počeo sam da radim sa novim trenerom. Moj prethodni pomoćnik, Furman, koji je ranije pokazao svoju nestalnost u više navrata, sada je radio puno radno vrijeme sa mladom zvijezdom Karpovom. Tu je bio mladi lenjingradski majstor Sosonko koji je postao moj trener. Kao praktičan igrač u to vrijeme bio je malo poznat, ali je već pokazao svoje trenerske sposobnosti. Talj je bio jedan od onih koji su visoko cijenili njegov talenat. Inače, Sosonko je pomogao Talju u vrijeme meča između nas. U Dvorcu pionira u Lenjingradu u kojem je Sosonko radio, njegova trenerska sposobnost na takmičenjima bila je legendarna. Sosonko je imao sposobnost da tačno pogodi kojim će tokom igra krenuti na svakoj tabli u timskom takmičenju, pa je zato njegov savjet momcima bio izuzetno dragocjen. Nisam pogriješio u izboru trenera.
Nisam počeo sjajno šampionat SSSR-a i rano sam izgubio od Tukmakova, ali se pokazalo da je ovo moj jedini poraz na čitavom turniru. Razvijajući brz tempo tokom sredine turnira, završio sam dva poena ispred Tukmakova, koji je zauzeo drugo mjesto. A sa mladim igračima sam se uspješno nosio: pobijedio sam Karpova (na ovom turniru je završio na petom mjestu), Vaganjana i Podgajeca. Uloga koju je moj trener odigrao u ovom uspjehu bila je neprocjenjiva.
(Nastaviće se)