Iz starog Šahovskog glasnika (1927.g): Sa new-yorških nebodera pod kubansko sunce (1. nastavak)

Urednik: Vladimir Vuković

Netko je rekao, da je »new-yorški turnir bio Capablancin turnir, u više nego jednom smislu te riječi.« Capa je zamislio taj turnir, da »opipa bilo« svojim izazivačima, on je sastavio spisak učesnika, on je redigirao uvjete turnira, on je reklamom u novinama osigurao financiranje, on je preuzeo redakciju oficijelne knjige o turniru i on je, last non laest, bio na turniru prvi! A Capini zemljaci, kad vidješe taj savršeni »mis en scene«, zaželješe i oni turnira. I da budu »capskiji od Cape«, pozvaše do sad najvećega režisera šahovske historije, pozvaše kubansko aprilsko sunce, da još jednom pozlati slavu njihovoga Raul Josea…

Poslije Uskrsnih blagdana imao je u Havani da počne dvokružni majstorski turnir, Capa, Lasker, Aljehin, Vidmar, Niemcovič, Spielmann, Marshall, Reti, Tartakower, Maroczy i dva Kubanca bili su na pozivnom spisku. Ali se zbi, kako je bilo pisano: »Kubanci će poželjet Laskera, al’ Laskera, jao, biti neće..,« Dr, Lasker naime nije se odazvao. Nakon njegovih izjava o ulozi kubanskog aprilskog sunca u matchu s Capom 1921., bilo bi nedosljedno da je prihvatio poziv. Dr. Vidmar bio je prvi od ostalih majstora, koji je otvorio seriju otkaza. Njemu je dopust istekao i on se je 2. aprila ukrcao na »La France« za domovinu. Dalnji otkazi razorili su projekt kubanskog presidenta generala Machado des Morales i drž. sekretara dra. Carlosa Miguela de Cespedes i turnir je tad otkazan. »Per pedes« mogu majstori poći kući, a »morales« od čitavog projekta su ti, da je Capa postao bez konkurencije »champion srednje tropske klimatske kategorije«. Ostaje još opasnost, da mu se iz centralne Afrike javi takmac iz »teške tropske kategorije«, ili sa Grenlanda, iz polarne zone kakovi Eskimo. A Evropa je već nadvladana…

***

Zlatno vrelo, koje je poteklo u New-Yorku nije usahlo. Mr, Lederer javlja, da je ukupno 20.000 biljeta, prodavanih po 1—3 dolara, donijelo novih izvora i on zato za 1928. navješta novi turnir u New-Yorku, Značajno je, da će taj turnir biti pravi antipod ovogodišnjemu, jer će na nj biti pozvano dvadesetak majstora, a ne samo šestorica. Predvidja se lista: Capablanca, Aljehin, Niemcovič, Vidmar, Spielmann, Marshall, Reti, Bogoljubov, Tarrasch, Colle, Grinfeld, Tartakower, Przepiorka, Canal, Rubinstein, Yates, Maroczy, Monticelli, Euwe, Kupchik, Ed, Lasker i Kashdan.

To dokazuje, da je tip višekružnog turnira s malim brojem igrača manje živahan i manje zanimljiv, nego turnir one vrste, kakov je bio moskovski g. 1925. I slabiji majstori dobivaju svoj raison d’etre. Oni
su tu da budu nadvladani i da daju velikima prilike za lijepe partije. Osim toga oni tu i tamo križaju favoritima račune i donose tako senzacije, tu jedinu hranu široke javnosti.
I mršavi teoretski plijen iz New-Yorka govori proti tom tipu turnira, gdje se teorijski magazini brzo iscrpljuju, gdje putem sugestije neke varijante dodju na repertoar, da ih tad kasnije marni glosatori bez muke obore. Tako vidimo da je šahovski turnir nešto živog, rastućeg, kompleksnog, da je to borba, kojoj vrednost raste umnažanjem čimbenika i to možda kvadratično, a ne linearno. U tom smislu može se reći, da Capablanca predstavlja manje, nego Grinfeld i Reti zajedno…

ŠAHOVSKI GLASNIK
ORGAN JUGOSLAVENSKOGA ŠAHOVSKOGA SAVEZA
BROJ 6. ZAGREB, 15. APRILA 1927. GODINA III.

(Nastaviće se)