Piše: GM Rashit Ziatdinov
Robert Bernt (ili Robert Byrne) (1928-2013) – velemajstor koji je uspio da ostvari pravo sportsko čudo – uspio je na dugo vremena da pobjedi samu vremensku neminovnost.
1952. godine, debitujući za američki tim na Olimpijadi, pobjedio je samog Bronštajna. Postaje internacionalni majstor, ali njegove najbolje godine, naizgled, su se poklopili sa usponom Fišera (pri tome, Bern je bio stariji petnaest godina), i naravno, naš junak je ostao u sjenci Bobija i dalje moćnog Reševskog. Ipak, Bern je igrao prilično malo, jer se prvo fokusirao na studije na Jejlu, a zatim na akademsku karijeru – postao je profesor filozofije i predavao na Univerzitetu u Indiani. Na međuzonskom turniru 1967. godine zabilježio je veliki minus, a na međuzonski turnir 1970. godine čak se nije ni kvalifikovao. Šah je igrao sve manje. Tipičan primer polu-penzionisanog velemajstora. U suštini, razumljivo je – čovjeku je preko četrdeset…
I onda, na početku sedamdesetih nešto se dešava. Najverovatnije je to povezano sa Bernovom odlukom da napusti akademsku karijeru. Možda je razlog u tome što se vjenčao (drugi brak) sa voljenom ženom. Tada se dešava nevjerovatna transformacija.
Prvim značajnim rezultatom u ovoj seriji postalo je učešće na memorijalu Aljehina-1971. Sa moćnim sastavom: Spaski, Petrosjan, Talj, Smislov, Štajn, Korčnoj, Karpov, Savon, Bronštajn, Hort, Ulman i drugi. I tu je igrao Bern. Bern, kojeg su pozvali kao Amerikanca da ga pobjeđuju, završava turnir sa +1, pri tom još i ne realizuje sve dobre pozicije. Zatim slijedi uspjeh u Hastingsu 71/72: dijeli 3-4. mjesto sa Mekingom, ispred Korčnoja i Karpova, ali iza Gligorića, Najdorfa, Unzickera, Andersena i drugih. Zatim dioba 1-3 na američkom prvenstvu sa Reševskim i Kavalekom, a zatim 3 poena od 4, u plej-ofu, i Bern prvi put postaje prvak Sjedinjenih Država. Sa 44 godine. Zatim dugogodišnji novinarski rad na meču Fišer-Spasski, autorstvo knjige i poziv za vođenje kolumne u New York Times-u (Bern će je voditi 34 godine!). Ljeto 1973. godine označava vrhunac njegove forme, pokazujući nevjerovatan rezultat na lenjingradskom međuzonskom turniru. Svi se sjećamo trke između Karpova i Korčnoja na ovom turniru, međutim, Bern je napravio nešto nevjerovatno. Iako je zauzeo „samo“ treće mejsto, osvojio je čak 12.5 poena od 17 i ušao u krug kandidata! Daleko iza su ostali Talj, Larsen, Hibner… Nakon ovog turnira, Bernov rejting dostiže 2605, i on dijeli dvanaesto mjesto na svijetu sa Štajnom i Polugajevskim. Ali to nije kraj. Iako Robert gubi u meču kandidata protiv Spaskog, ne gubi ambicije i nastavlja da se bori na visokom nivou. Ostvaruje +8 na Olimpijadi-74, pobjeđujući mlade zvijezde Lubojevića i Timmana, dobro nastupa u Las Palmasu, a 1976. godine, sa 48 godina, izlazi na start međuzonskog turnira u Bilu. I ponovo se bori do poslednje minute turnira za ulazak u krug kandidata. Moćan sastav: Petrosjan, Talj, Smislov, Larsen, Portiš, Hibner, Geler… Bern osvaja +4, i samo za pola poena zaostaje za igračima koji su dijelili drugo mjesto. Pobjeda u poslednjem kolu nad Anderssonom bi mu omogućila dodatni meč- sa Taljem, Petrosjanom i Portišem za dva mjesta u kandidatima, ali Birn propušta veliku priliku, i rezultat je „samo“ dioba 5-7 mjesta sa Smislovim i Hibnerom. Formalno, zlatna tačka u karijeri Amerikanca postaje pobeda na Olimpijadi-1976, gdje je na prvoj tabli osvojio 7 od 10.
-Preneseno sa fejsbuka-