Piše: Jonathan Speelman
Spektakl koji nas očekuje
Do početka meča za svjetskog prvaka u Ženevi ostalo je nešto više od tri sedmice. Izazivač Javokhir Sindarov, sudeći prema nedavnoj formi, morao bi biti favorit, ali mečevi za svjetsku titulu predstavljaju poseban svijet, izdvojen od uobičajenog takmičarskog života. Siguran sam da će aktuelni svjetski prvak Gukesh Dommaraju žestoko braniti svoju titulu.
Četrnaest partija je dobar broj, mada ni približno toliko veliki koliko 24 partije, što je bilo uobičajeno u vrijeme kada sam ja bio mlad. Obojica će imati po sedam partija bijelim figurama i sedam crnim. To im ostavlja određenu slobodu da kao bijeli biraju mete za napad, ali znatno manju nego, na primjer, u meču Kasparova i Ananda 1995. godine, koji je imao 20 partija, a u kojem sam bio sekundant.
Kasparov je tek u svojoj petoj partiji bijelim figurama, u desetoj partiji meča, uspio da zabilježi pobjedu, i to ubjedljivim trijumfom protiv Anandove otvorene španske partije. To se dogodilo u partiji nakon što je Anand prethodno probio Kasparovljevu sicilijansku odbranu, varijantu Ševeningen.
Tokom preostalih sedmica dvojica igrača će, pretpostavljam, provjeravati svoje analize uz pomoć saradnika, kako ljudskih tako i računarskih, a vrlo je moguće da će igrati i trening-partije iza zatvorenih vrata. Naravno, potrudiće se i da budu u najboljoj fizičkoj formi kada meč počne.
Mečevi za svjetskog prvaka uvijek su izuzetno privlačni, a ja se, svakako, radujem predstojećem duelu. Slažem se sa gotovo svima da Sindarov ima veće izglede za pobjedu. Jedan od glavnih razloga je to što bi, ukoliko zaostane, vjerovatno mogao da preokrene situaciju. S druge strane, ako Gukesh loše započne meč, teret njegove nedavne forme mogao bi mu znatno otežati povratak.
Javokhir Sindarov plasirao se u meč za svjetskog prvaka pobjedom na Turniru kandidata na Kipru ranije ove godine. Foto: Nils Rohde / ChessBase
Posljednji javni nastup Javokhira Sindarova prije meča bio je, naravno, na turniru Clutch Chess Champions Showdown u Sent Luisu, u američkoj saveznoj državi Misuri. Pretpostavljam da bi mogao odigrati još neki brzopotezni turnir, možda prvog utorka u mjesecu, tek da ostane u takmičarskom ritmu.
Riječ je o jednom od različitih novih formata koji su se pojavili posljednjih godina, a u kojem se ulozi i nagradni fond povećavaju tokom takmičenja. Sindarov je svoju najbolju partiju odigrao upravo na kraju turnira.
Njegova pobjeda protiv Hikaru Nakamure već je objavljena na ovom sajtu i prenesena širom svijeta. Ipak, želio bih da joj se ponovo vratim, ne toliko kroz detaljnu analizu, koliko kroz slobodno razmišljanje o partiji. Uostalom, bila je to ili brza rapid-partija ili sporija blitz-partija. Zanimljivo je razmotriti i da li bi Sindarovljevi izbori u Sent Luisu mogli imati bilo kakav uticaj na predstojeći meč.
Veliki Miša Talj jednom je primijetio da, kada napadate, protivnik može uzeti samo jednu figuru odjednom. Partija Nakamure i Sindarova imala je upravo nešto od toga: Sindarov je postepeno uvodio sve više figura u napad.
Vrhunski igrači često se predstavljaju kao šahisti koji igraju suvo i poziciono, ali kada se nađu pod pritiskom, uglavnom umiju da zaigraju oštro i taktički – bilo potpuno opravdano, bilo u pokušaju da spasu lošu poziciju. Ili, kako je to Artur Jusupov znao da kaže: „Go Yahoo!“
I Gukesh i Sindarov su izvanredni taktičari, pa se nadam da će, uprkos gotovo nepodnošljivom pritisku meča, uspjeti da nam pruže bespoštedne borbe na šahovskoj tabli.
Kada se oslobodi stega mirnog i razumnog pozicionog igrača, kakav je inače Jusupov, u njemu se može probuditi prava napadačka zvijer. Jedna od velikih napadačkih borbi odigrana je u prvoj rapid-partiji taj-brejka njegovog meča sa velikim Vasilom Ivanchukom u okviru Turnira kandidata 1991. godine. Ivanchuk, koji se tada obično pisao kao Vassily, inače će učestvovati i na ovogodišnjem London Chess Classicu.
Nadam se da će nam meč za svjetskog prvaka zaista pružiti spektakl kakav priželjkujemo.
Vidimo se ponovo u decembru, kada je planirano objavljivanje naredne kolumne, šestog u mjesecu.
Prema tekstu Jonathana Speelmana, objavljenom na ChessBaseu 2. novembra 2026.