Moskva, 2005.
SERGEJ KARJAKIN
Talentovani dječak iz Simferopolja (rođen 12. januara 1990. godine) zavolio je šah sa svega pet godina. U porodici nije bilo jakih šahista: otac je po profesiji bio kuvar, a majka profesorica matematike.
„Jednom su na televiziji prikazivali neku reklamu čija je suština bila da pješak prolazi preko šahovske table i postaje dama“, prisjeća se njegova majka Tatjana Nikolajevna. „Serjoža je tada pitao oca šta su to pješak i dama.“
Prije toga dječak je već pohađao akrobatiku, plivanje i tenis, a išao je i na časove vajanja i engleskog jezika.
Otac je izvadio šah i objasnio sinu pravila igre. Dječak je bio oduševljen – šta može biti zanimljivije od toga? Sutradan se probudio i rekao majci:
„Ja bez šaha ne mogu da živim!“
Majka ga je ozbiljno saslušala i umjesto u vrtić odvela u šahovsku sekciju lokalnog Doma dječjeg i omladinskog stvaralaštva. Međutim, trener je odbio da primi petogodišnje dijete jer nije bilo odgovarajuće grupe za taj uzrast. Tek nakon mjesec dana uspjeli su da ga ubijede da primi Serjožu u grupu školskog uzrasta.
Sa sedam godina Karjakin je osvojio prvu šahovsku kategoriju, sa osam je zauzeo drugo mjesto na prvenstvu Ukrajine za djecu do deset godina, a sa devet godina bio je drugi na prvenstvu Krima za seniore! Potom je osvojio i titulu svjetskog prvaka među dječacima do 12 godina.
Nakon Serjožinih uspjeha u Ukrajini pojavila se potreba za odlascima na međunarodna takmičenja. Dječak je dobijao pozive za turnire u Španiji, Grčkoj i Mađarskoj. Na ta putovanja odlazio je praktično čitav porodični budžet, a u Krimu nisu uspijevali da pronađu sponzore.
„Pred Serjožin odlazak na Evropsko prvenstvo“, prisjeća se majka čuda od djeteta, „otišla sam u predstavništvo jedne kompanije mobilne telefonije u Simferopolju i ispričala im o svom sinu. Zainteresovali su se. Međutim, kada sam kasnije ponovo došla, rekli su mi da njihov direktor prati fudbal i da šahisti ne mogu pomoći.“
Sin je zatim postao prvak Evrope i trebalo je da putuje u Španiju na Svjetsko prvenstvo.
„Ponovo sam im se obratila, ali odgovor je bio isti.“
A zatim su dječaka zajedno sa roditeljima pozvali da se trajno preseli u Kramatorsk, u Donjeckoj oblasti. Tamo je već uveliko odjekivala slava Šahovskog kluba A. Momota, čiji je polaznik bio Ruslan Ponomariov, koji je postao najmlađi međunarodni velemajstor na svijetu i pobjednik zonskog turnira FIDE Svjetskog prvenstva.
Zamijeniti prijestonicu Krima za zadimljeni Donbas?! Šta sve roditelji neće učiniti zbog svog sina!
Klub je porodici Karjakin obezbijedio stan, Sergeju dodijelio stipendiju, a njegove roditelje zaposlio kao instruktore šaha. Pod vođstvom iskusnih trenera i u svakodnevnom druženju sa drugim mladim talentima, Sergej je brzo napredovao u šahovskom umijeću i kreativno sazrijevao kao igrač.
Gotovo dvije godine s njim je predano radio međunarodni majstor Aleksandr Aleksikov.
Više puta sam prisustvovao njegovim treninzima. Zadivljivala je ozbiljnost s kojom je pristupao učenju. Mogao je satima da sjedi za računarom proučavajući partije velikih majstora prošlosti i sadašnjosti koje su mu se dopadale. U tim trenucima kao da za njega nije postojalo ništa drugo oko njega.
A inače je bio sasvim obično dijete – živahno, radoznalo i sa blagom nestašnom iskrom u očima.
„S njim nema problema“, govorio je Serjožin otac Aleksandar Ivanovič. „Uvijek je miran, staložen i radoznao. Veoma ga zanima istorija i voli da čita.“
Sa 12 godina postao je najmlađi sekundant svjetskog šampiona u istoriji šaha.
Do toga je došlo kada se Ruslan Ponomariov pripremao za finalni meč protiv Vasylija Ivanchuka. Na pripremni kamp na Krimu pozvao je, pored iskusnih stručnjaka, i svog mladog klupskog prijatelja Sergeja Karjakina.
Tokom meča u Moskvi, Sergej je pomagao Ponomariovu u pripremama za naredne partije i analizi varijanti. Već tada se isticao fenomenalnim pamćenjem. Napamet je znao veliki broj varijanti otvaranja i mogao je za svega nekoliko sekundi da pronađe potreban odgovor. Pored toga, posjedovao je izuzetno razvijen osjećaj za kombinacije.
Iste, 2002. godine, Karjakin je postao međunarodni velemajstor i tako postavio rekord kao najmlađi velemajstor u istoriji šaha. Potrebne norme ispunio je čak tri puta.
A ko je još u veoma mladim godinama uspio da ispuni velemajstorsku normu?
- Bobby Fischer (SAD) – sa 15 godina, 6 mjeseci i 1 danom
- Judit Polgár (Mađarska) – sa 15 godina, 4 mjeseca i 28 dana
- Peter Leko (Mađarska) – sa 14 godina, 4 mjeseca i 22 dana
- Étienne Bacrot (Francuska) – sa 14 godina i 2 mjeseca
- Ruslan Ponomariov (Ukrajina) – sa 14 godina i 17 dana
- Teimour Radjabov (Azerbejdžan) – sa 14 godina i 14 dana
- Bu Xiangzhi (Kina) – sa 13 godina, 10 mjeseci i 13 dana
- Sergey Karjakin (Ukrajina) – sa svega 12 godina i 7 mjeseci
(Nastaviće se)