B.S.Vajnštejn „Lovuški Ferzberi“ (5.nastavak)

Bondarevski je stupio na binu. Messing je uzeo Bondarevskog za ruku i sigurno je krenuo s njim prema ivici scene, gdje su na stolu bile postavljene skupljene male zastavice (crvene – sovjetske i plavo-belo-crvene – čehoslovačke), koji se stavljaju tokom partija na šahovske stolove. Malo kolebajući se i dalje držeći lijevom rukom ruku Bondarevskog, Volk je uzeo pet zastavica – dvije sovjetske i tri čehoslovačke, nakon čega je poveo velemajstora preko čitave scene do njenog drugog kraja, gdje je bio klavir. Stavivši zastavice na njega, Volk je sjeo na stolicu i pokušao podići poklopac, ali je bio zaključan. Tada je sa osmjehom nekoliko puta udario prstima obe ruke po poklopcu klavira, kao da hvata akorde…

Kotov otvorio kovertu, pročitao je poruku u sebi i, namrštivši se, rekao:
— Vi ste nešto uradili što nije bilo zapisano…

— Trebalo je uzeti zastavice, dvije sovjetske i tri čehoslovačke, prenijeti na drugi kraj scene i staviti na klavir. I to je sve…

Umjesto odgovora, Messing je upitno pogledao Bondarevskog.

— Ne, Saša, — osmjehnuo se ovaj, — uradio je sve kako treba. Pa ni tebi nisam vjerovao. Zato sam na posebnom papiru napisao još jedno uputstvo: „Sjesti za klavir i odsvirati nešto“, ali nisam ti dao poruku, već sam je sakrio u džep. Evo je…

— Bondarevski je veoma odlučan čovek, — rekao mi je Volk kasnije, — lako je izvršavati njegove zadatke. A ponekad se susrećemo s takvim nejasnim osobama – ne znaš šta žele: ili sami to ne znaju baš najbolje, ili nisu u stanju jasno izraziti svoju želju.

S velikim interesom sam posmatrao Messingov precizan i prirodan rad, ali istovremeno me obuzeo neki uznemirujući misao: da li neko tokom partije može prići partnerima i usaditi jednom od njih potez koji vodi ka gubitku? Moje sumnje su se pojačale kada sam u pregledu poslednjeg kola pročitao o partiji Bondarevski – Pahman sledeće: „Zadaci crnog su bili složeni, iako bi uz najbolju odbranu partija vjerovatno završila remijem. U završnici, Pahman je u odlučujućem trenutku napravio grešku, posle koje više nije bilo spasa.“…

U kojem trenutku je crni napravio grešku? Dok sam analizirao partiju, lako sam pronašao to mjesto. Od te pozicije crni je odigrao samo nekoliko poteza i predao…

Ovdje je crni odigrao 73… Kg5 i nakon 74. f7 su izgubio forsirano: 74… S:f7 75. K:f7 Kh6 76. Lf5 Kg5 77. Ld3 Kh6 78. Kg8.

Umjesto 73… Kg5?, trebalo je da nastavi sa 73… Ke4!, jer na 74.f7 crni odgovara 74… S:f7 75. K:f7 Ke5, i kralj se nalazi u zoni remija. Ova pozicija je detaljno razmatrana u monumentalnom djelu „Šahovske završnice“ u redakciji J. Averbaha (Moskva, 1980).

Koliko znam, Messing nikada više nije posjetio šahovska takmičenja, a isto tako tvrdio je da ne zna da igra šah. Ali sjenka treće osobe pojavila se 32 godine kasnije u Bagiju. To je bio profesor Zuhar…

(Nastaviće se)