S.Gligorić, V.Ragozin: Turnir kandidata 1959 (7.nastavak)

Kandidati o sebi i drugi o njima

Tokom dva mjeseca u Bledu, Zagrebu i Beogradu osam kandidata vodilo je napetu i uzbudljivu borbu. Susrelo se osam divova sa različitim karakterima i sudbinama, sa različitim stilovima i metodama igre. Samo jedan od njih ostvario je svoju namjeru i stekao pravo da igra meč sa Botvinikom na svjetskom prvenstvu. Sedam njih moralo je da odloži ostvarenje svojih želja do sledećeg puta, do pete, a možda i šeste serije takmičenja FIDE za svjetsko prvenstvo.

Čule su se primjedbe u vezi sa tim da ovaj turnir, sastavljen od 28 kola, traje predugo, ali treba razumjeti razloge koje je imala FIDE. Ona je težila da minimizira mogućnost slučaja ili sreće u borbi za prvo mjesto i osigura uslove da zaista pobjedi najbolji od najboljih.

Pobjedu je ostvario 23-godišnji sovjetski velemajstor Mihail Talj. Peti put je zauzeo prvo mjesto na velikim turnirima: dva šampionata Sovjetskog Saveza, Četvrti međuzonski turnir u Portorožu, Jubilarni turnir u Cirihu i, naposletku, četvrti turnir kandidata. Nakon postignutog uspjeha, u članku objavljenom u novinama „Vjesnik“ pod naslovom „Vjerujem u sebe“, Talj je posebno istakao: „Pobjedio sam. Svi me gledaju nekim značajnim pogledom. Postavljaju mi stotine različitih pitanja. Oko mene vlada pravo uzbuđenje, ali ja uopšte nisam uzbuđen. Desilo se ono što sam očekivao i u šta sam vjerovao. Moglo bi se reći da sam zadovoljan što sam se opravdao. Igrao sam da bih pobjedio. Bilo je teško, ali uvijek sam ostajao na visini događaja. Nisam imao ni jednog trenutka slabosti ili zbunjenosti. Mislim da sam se borio energično i pošteno. Paul Keres me stalno pratio. Igrao je sjajno. Na osnovu partija koje je odigrao, zaslužio bi prvo mesto. Ali čak i kada mi je bilo najteže, nisam se uplašio. Govorio sam sebi: sve ili ništa! Inače, ne bih uspio! Igrati polovično, blijedo, značilo bi poraz. Ostalo mi je samo da čvrsto držim sudbinu u svojim rukama. Samo na taj način sam mogao pobjediti. A šta sada? Po nečijem mišljenju, trebao bih da umrem od sreće. Zašto? Ja sam trezven igrač. Figure me ne mogu dovesti do letargije i ne vidim ih kao sredstvo za jaka iskustva. Nisam fanatik, već običan čovjek. Tvrdim da je najvažnije biti hrabar borac. To je preduslov za uspjeh“.

O tome što se tiče pobjede Talja, velemajstor Ragozin je rekao: „Dolazim do zaključka da Taljev metod igre pokazuje budućnost šahovske igre. Ne bez osnova se može reći da je Talj odredio karakter turnira. Bez njegovog učešća ne bi bilo ove uzbudljive atmosfere, ne bi bilo ove oštre, napete, izuzetne borbe koju smo vidjeli. Uticaj Talja se pokazao odlučujućim za čitav tok turnira. Njegova pobjeda je potpuno zaslužena. Na ovom turniru više nego ikada prije, Talj je pokazao kakvom snagom raspolaže“.

Jugoslovenski internacionalni majstor Fuderer je rekao: „Iako je turnir bio dug i zahtjevao veliki napor, svi učesnici igrali su sa velikim borbenim duhom do samog kraja. Ovaj fenomen zaslužuje pažnju i veoma me raduje. Pobjeda Talja je zakonita. On vidi više od drugih, i u tome leži njegova osnovna snaga. U pozicionoj igri, drugi velemajstori mogu biti ravnopravni Talju, jer ovde nema potrebe za dugim računanjem. Međutim, on prevazilazi mnoge u složenim situacijama. Mislim da je to kriterijum snage šahovskog borca“.

Švedski velemajstor Štalberg je rekao o pobjedniku turnira kandidata: „Talj je sjajan taktički igrač. On je u stanju da pronađe pukotinu u protivničkoj poziciji, čak i kada je nema! Svojim vještim manevrima i sjajnim taktičkim zamislima, Talj dovodi protivnike u zabludu i pobjeđuje ih. Susret Botvinika i Talja će biti izuzetno interesantna borba između dva različita stila, dva različita shvatanja šahovske igre. Teško je reći ko će izaći kao pobjednik iz ovog dvoboja. Međutim, ako bi se unapred znalo ko će pobjediti, onda ne bi bilo potrebe za održavanjem meča!“

(Nastaviće se)