
Moskva 2022
Glava 6
Na lijepom plavom Dunavu
Budimpešta 2003

Šteta što sam tako rijetko imao zadovoljstvo igrati u Mađarskoj. Ova zemlja ima slavnu šahovsku tradiciju. Leventhal, Gunzburg, Maroczy, Reti, Brejer, Sabo i Benko – samo su neka od slavnih imena koja su potekla iz ove plodne srednjoevropske zemlje (iako su neki od njih kasnije napustili). A ko može zaboraviti izvanredni trijumf mađarskog tima na Olimpijadi 1978. u Buenos Airesu, gdje su završili ispred moćnog i do tada nepobjedivog Sovjetskog Saveza?
Što se tiče ovog turnira, na njemu sam se susreo s novom generacijom mađarskih zvijezda koje su zamijenile heroje Argentine. Čuda od djece Peter Leko i Judit Polgar, koji su dobili domaće obrazovanje, dosegnuli su vrhunac svoje snage, a Zoltan Almasi također je bio prilično opasan. U domaćem timu su također bili mladi Ferenc Berkes i Peter Acs.
Mogli su se suočiti s bilo kojim od stranih zvijezda, ali svakako je jedan od favorita bio Boris Gelfand. I, iako je bio u zreloj dobi, ne treba zanemariti nevjerojatnog Viktora Korčnoja.
Po rejtingu sam bio otprilike u sredini tabele, pa je moj pristup turniru bio isti kao i mnogima. Razmišljao sam isto kao i ranije, ne gubeći snagu na smišljanje grandioznih planova nekoliko sedmica prije turnira. Jednostavno sam igrao partiju za partijom, nadajući se da ću dobro započeti i pronaći formu (što nije uvijek isto).

Za pobjedu na turnirima ovog kalibra rijetko je potreban veliki plus, pa ako uspijete dobiti nekoliko partija zbog vještine ili sreće, sigurno ćete biti među pobjednicima.




Zaključak
Možda će izgledati čudno da tako brza i neizražajna remi partija izazove toliko nervoze, ali retrospektiva je takva stvar. U suštini, nije bilo razloga za brigu, ali unaprijed nisam mogao to znati.
Psihološko objašnjenje je prilično jednostavno. Pobjeda na turniru potpuno je zavisila od mene. Imao sam odlične šanse da zauzmem čisto prvo mjesto, čak i ako izgubim. Almasi je bio u groznoj formi i vjerovatno ne bi želio da se bori.
Ali šta ako bi ipak želio? Šta ako bih izgubio i ako bi me stigli? Malo je vjerovatno, ali tako nešto je moglo da se desi. Zato sam se brinuo. Složeniji zadaci zapravo manje izazivaju nervozu, jer nemate izbora, već ste prihvatili da neuspjeh može biti moguć ili čak vjerovatan, pa ga se ne bojite.
Počeo sam turnir polako, ostvarivši samo jednu pobjedu, ali u petom do osmom kolu igrao sam s velikom odlučnošću. Svaka pobjeda nije rezultat sjajnih kreativnih napora; ponekad morate biti borac.
(Nastaviće se)