Iz šahovske istorije: Uzbudljiva priča o Piatigorskom turniru 1966. godine

Samuel Reshevsky, Jacqueline Piatigorsky, (druga ćerka bankara Eduarda Rothschilda), Neidentifikovana osoba, Jose Ferrer, Lina Grumette i Bobby Fischer…

Drugi i posljednji turnir serije Piatigorski održan je u julu i avgustu 1966. godine u hotelu Miramar u Santa Moniki. Broj igrača povećan je sa osam na deset, a nagradni fond udvostručen je na 20 000 dolara (prva nagrada: 5 000 dolara, druga: 3 000 dolara, treća: 2 500 dolara, četvrta: 2 000 dolara, peta: 1 750 dolara, šesta: 1 500 dolara, sedma: 1 300 dolara, osma: 1 150 dolara, deveta: 1 050 dolara, deseta: 1 000 dolara).

Ovaj put su se svi pozvani igrači složili, uključujući Fischera. Učestvovali su predstavnici osam zemalja. Iako je bila napetost oko Vijetnamskog rata, koja je ugrožavala sovjetsko učešće na turniru, Sovjetski šahovski savez poslao je svjetskog prvaka Tigrana Petrosjana i kandidata za šampiona Borisa Spaskog. U proljeće su Petrosjan i Spaski završili meč za svjetskog šampiona, u kojem je Petrosjan zadržao svoju titulu. Ostali igrači uključeni su bili Bobby Fischer i Samuel Reshevsky (SAD), Bent Larsen (Danska), Lajos Portisch (Mađarska), Wolfgang Uhlmann (Zapadna Njemačka), Miguel Najdorf (Argentina), Borislav Ivkov (Jugoslavija) i Jan Hein Donner (Holandija).

Interesovanje za turnir bilo je izuzetno visoko za šahovski turnir u SAD-u: većina sesija privukla je više od 500 gledalaca. Partija 17. kola između vodećih igrača turnira Spaskog i Fischera okupila je više od 900 gledalaca, mnogi su morali da stoje. Pozicije na tablama bile su prikazane masi gledalaca   pomoću novog projekcionog sistema, razvijenog od strane Jacqueline Piatigorsky, umjesto običnih zidnih šahovskih tabli.

Spaski je izbio u vođstvo, pobijedivši Uhlmanna, Ivkova i Fischera. Na polovini turnira dijelio je prvo mjesto sa Larsenom sa 6/9. Petrosjan je rano ispao iz borbe nakon poraza u trećem kolu od Portischa i još jednog poraza u sedmom kolu nakon što mu je Larsen žrtvovao kraljicu. Fischer je izgubio tri uzastopne partije u drugoj nedjelji igre (kola 6, 7 i 8) i bio je pretposljednji s 3½/9 na polovini turnira. Zatim je Fischer pobjedio četiri partije zaredom (sve prije pauze), jednu odigrao remi, zatim postigao još dvije pobjede i stigao Spaskog prije dva preostala kola. Spaski je pobijedio Fischera u osmom kolu, ali su se sreli ponovno u pretposljednjem kolu. Iako je Fischer imao prednost bijelih figura, Spaski je koristio Marshallov napad u Španskoj partiji i lako izborio remi posle 37 poteza. U posljednjem kolu sa izjednačenim rezultatom od 10,5 poena svaki, Spaski je pobijedio Donnera, dok je Fischer odigrao remi s Petrosjanom, što je imalo za rezultat pobjedu Spaskog na turniru s pola poena prednosti, budući da je bio jedini neporaženi učesnik.

Fischer i Larsen su pobjedili najviše partija (po sedam), ali Fischer nije uspio nadoknaditi svoj slabiji start. Larsen je već bio u vođstvu u 11. kolu, ali iako je pobijedio Petrosjana u obe partije, njegova četiri poraza (uključujući tri u kolima od 12 do 15) spustila su ga na treće mjesto. Na diobi četvrtog i petog mjesta, Portisch i Uhlmann bili su jedini igrači sa pozitivnim rezultatom. Šesto mjesto svjetskog prvaka Petrosjana bilo je razočaranje, ali možda je još uvijek osjećao napetost zbog svog nedavnog  meča za svjetskog šampiona sa Spaskim, koji je bio osam godina mlađi od njega. Turnirska knjiga „Drugi Kup Piatigorskog“ (1968.), izdana od strane direktora turnira Isaaka Kašdana, bila je neobična jer je sadržavala zapise većine učesnika. Sedam igrača komentarisalo je sve svoje partije, Fischer je predstavio zapis za jednu od svojih partija (protiv Najdorfa).

-Preneseno sa fejsbuk stranice GM Rashita Ziatdinova-