-3. nastavak-

— Psihijatar i psiholog pružaju ozbiljnu pomoć?
Valentina Gunina— Mnogi se od nas boje psihologa i psihijatara. Na primjer, moja mama je osoba sovjetske čvrstoće. Uvijek je smatrala da se morate nositi sa svime sami. Kaže, djed je ratovao, kakav psihijatar? Ali, gledajući mene, sada kaže da svi moraju trčati psihologu. Takva transformacija. Čini mi se da su šahistima vrlo korisni treninzi sa psihologom. Terapijom upoznaješ sebe, učiš važne vještine. Na primjer, kad počne mučnina, uzmem telefon i počnem da tražim nešto o geografiji. Uvijek sam slabo stajala u tome, ali sada sam naučila položaj svih zemalja na karti, nazive glavnih gradova… I vještina ometanja djeluje, mučnina postupno popušta.
— Oprostite na pitanju, ali idu li sve nagrade na liječenje?
Valentina Gunina — Ne. Veliko hvala Ruskoj šahovskoj federaciji, predsjedniku saveza Andreju Vasiljeviču Filatovu i Ministarstvu sporta na pomoći. Sve analize za ‘volčanku’, a vrlo su skupe, predajem preko bolnice za članove ruskog nacionalnog tima. U Sečenovki ležim besplatno. Sama plaćam tablete, seanse s psihologom i psihoterapeutom, masaže. Dakle, Federacija preuzima glavni teret, manje troškove plaćam od nagrada. Iako su ponekad ti troškovi značajni. Posebno kad ne uspijem nešto osvojiti. Svakih šest mjeseci prolazim obavezni medicinski pregled, kao član ruske reprezentacije. I tamo postoji test: trebate voziti bicikl ili trčati na traci. Posljednji put mi je išlo dobro trčanje na traci. Razumije se, sportistima na njoj daju prekomjerni napor. A meni je teško ići uzbrdo, da ne govorim već o trčanju. Ljekar se jako brinuo, pitao je hoću li izgubiti svijest. Ali bila mi je potrebna ta dozvola toliko da sam se doslovno uhvatila za ručku i ispunila normu.
Mogućnosti našeg tijela ponekad su zaista impresivne…
Valentina Gunina— Iako pred Novu godinu nisam uspjela dobiti dozvolu da idem na okupljanje nacionalnog tima. Poslali su me ponovno na dodatne pretrage. Shvatila sam da neću stići otputovati s djevojkama u Kislovodsk i odlučila sam da ćemo organizovati vlastiti mini-trening sa trenerom. Potrošila sam sve preostale nagrade za 2023. godinu na to. Mama čak brine: na koji način ćemo onda proslaviti Novu godinu? (Smije se.) Tako da sam sretna što sam uspjela pokriti te troškove. Iako putovanja u Samarkand moglo je i da ne bude.
— Zašto?
Valentina Gunina — Nije bilo novca za karte. Na Svjetskom prvenstvu u rapidu i brzopoteznom šahu poziv na račun organizatora dobijaju samo šahistkinje sa rejtingom od 2500. Moj rejting sada je niži. Nazvala sam Irinu Vasiljevič, to je moja direktorka u školi Anatolija Karpova. Obično do kraja godine blagajna u školi bude prazna, ali pronašli su način da plate moje putovanje. Ne možete ni zamisliti koliko sam bila sretna, veliko hvala! Tako da uspjeh dolazi iz takvih malih detalja.
— Izvorno sam želio pitati koji vam je naslov bio emocionalniji -2012. ili 2023., – ali sada je sve jasno.
Valentina Gunina — 2012. godine bila sam mlada. Nula znanja, nula iskustva, ali zato je postojala nevjerojatna želja da sve pobijedim. Luda aktivnost, brzo razmišljanje. Sada imam znanje, iskustvo, ali nemam energije. Ponekad imam zastoje. Zbog toga što me prsti bole, ponekad mi je čak teško spustiti figuru. Dakle, igranje rapid šaha i brzopoteznog šaha za mene je pravi izazov, ali u klasičnom šahu je još teže, nedostatak „fizike“ se osjeća, to se odnosi na pitanje treba li šahista baviti se sportom.
Dobro je da sam prošle godine imala puno igračke prakse. U Šahovskoj federaciji Moskve, kod Artema Zamfiroviča Ahmetova, svake subote i nedjelje održavaju se turniri u rapidu i blicu. Okuplja se vrlo pristojan sastav, puno muških velemajstora, jakih djevojaka. Kada sam prvi put došla, gotovo sam zaplakala. Ništa mi nije išlo, teško sam pomicala figure, puno sam „previđala“. Ali odlučila sam nastaviti. Na kraju, oni su me tako utrenirali da sam u Samarkandu pokazala vrlo koherentnu igru.
— Mogli ste osvojiti medalju i na Svjetskom prvenstvu u rapidu. Zauzeli ste 4-8. mjesto, pobijedivši odmah u 8 partija od 11.
Valentina Gunina — Kao što sam već rekla, važno mi je održavati režim, a u Uzbekistanu je bio noćni let. Trudila sam se da spavam, ali bilo je teško. Prvog dana sam se prilagođavala i uspjela pobijediti tri partije od četiri. Drugog dana „previdjela“ sam u dvije uzastopne partije (izgubila je od Estonke Mai Narve i indijske šahistkinje Nutakki Priyanke. – Napomena „SE“). Zato sam dobila posljednje četiri. One su bile prilično kvalitetne, pa sam imala dobar osjećaj prije brzopoteznog turnira. Svako jutro analizirali smo odigrane partije. Trener bi mi objašnjavao gdje sam pogriješila, gdje nisam dobro procijenila poziciju. Vanya je predložio da to radimo nakon turnira, ali meni je, naprotiv, bilo draže brza analiza kako ne bih ponavljala iste greške. Tako da je to bila i njegova pobjeda, sjajno me pripremio.
— Koliko godina radite s Ivanom Popovim?
Valentina Gunina — Skoro pet godina. Već smo prošli fazu uigravanja, i sada sve ide kao podmazano. Ivan je velemajstor, dugo vremena trenirao s Markom Izrailevičem Dvoretskim, igra za moskovski tim. Govorim ovo zato što je prije svega jak igrač. Prvobitno sam radila s Igorom Lysy-jem (prvak Rusije 2014. godine. – Napomena „SE“), ali u određenom trenutku odlučila sam se prebaciti na 1.e4 i pozvati Ivana u tim. Nekoliko godina smo trenirali zajedno, ali onda smo se razišli. I to zbog toga što sam puno vremena posvetila zdravlju. Pozdrav Igoru! Tražila sam nove trenere, ali na kraju sam ipak ostala s Ivanom. Smatram to jednim od najuspješnijih odluka u mojoj karijeri. Mama se moli za njega. Kaže da je jedini koji je pronašao pristup prema meni. Moj karakter nije jednostavan
— U čemu se sastoji njegov pristup?
Valentina Gunina — Prelazimo sa jednog nivoa razumijevanja šaha na drugi. Stalno rješavamo zadatke. U nekoliko mjeseci možemo riješiti do dvije hiljade zadataka. Sada prelazim na novi nivo, kako ga nazivam: ‘nezemaljski šah’. Stalno se čudim – zar se to moglo? To još jednom govori o tome da moj interes za igrom nikada ne jenjava. Gledala sam Magnusa [Carlsena] u Samarkandu. Vidljivo je da mu je dosta šaha, ali odakle mu dolazi motivacija da dolazi i pobjeđuje na velikim turnirima? Ne mogu to shvatiti.
Ograničila bih upozorenje Dubovu i Nepomniachtchiju
— U brzopoteznom turniru, dva kola prije kraja, Aleksandra Kostenuk zaostajala je od vas samo pola poena, a trebali ste igrati sa dvije vrhunske šahistkinje: Ju Wenjun i Annom Muzychuk. Mnogi bi se živcirali na vašem mjestu, ali vi ste obe partije dobili. Sjetimo se njih.
Valentina Gunina — U partiji sa Ju došlo je do Tarrashove obrane. Imam problema sa ovim otvaranjem, ali puno smo ga analizirali na treninzima. Obično to ide ovako: ja sjedim za šahovskom tablom, a trener sjedi ispred snažnog računara. Takva je moderna analiza. Pitam što će se dogoditi ako odem ovako ili onako. Postavljam hiljadu pitanja, a Vanya mi odmah daje rješenja. Tako dobro uspijem da zapamtim varijante. Dakle, ako se vratimo na partiju, sjećala sam se svih jakih ideja, uhvatila njenu kraljicu, ali zbog umora sam malo pogriješila u završnici. Mogla je početi borba, ali i Ju Wenjun je sama „previdjela“ kao odgovor, i partija je završena. Sa Anom je bila vrlo emotivna igra, Grünfeldova obrana. Vrlo oštra varijanta! Čitavo vrijeme tokom blica osjećala sam da trener sjedi pored mene i hvali me da sve radim ispravno.
— Razgovaralo se i o priči da vam Anna nije pružila ruku.
Valentina Gunina — Još prije partije sa Mashom Muzychuk u 13. kolu, glavni sudija mi je prišao i upozorio da se ne rukujemo. U redu, sve razumijem. Sa Anom je bilo isto. Šta tu reći? Osuđuju ih zbog toga u njihovoj zemlji. Ako pozdraviš rusku protivnicu, mogu te nazvati izdajnikom. Živimo u takvim vremenima.
-Nastaviće se-