„Ponekad mi prsti ne funkcionišu, teško mi je da  pomjeram figure.“ Valentina Gunina pobjednica u šahu bori se sa teškom bolešću (4.nastavak)

-4.nastavak-

— Prvi dan brzog turnira obilježila su dva skandala. Prvo, zbog žalbe Andrewa Honga, sledeći kolo je odgođeno za sat, a u 11. kolu Jan Nepomniachtchi i Daniil Dubov su izgubili pola poena zbog neriješenog rezultata. Kako ste reagovali na to?

Valentina Gunina— Razumijem Hongovu žalbu. To se moglo dogoditi bilo kojem šahisti, posebno bi bilo razočaravajuće da se to dogodi u odlučujućim kolima i utiče na raspodjelu medalja. Dakle, mirno sam se odnosila prema odgađanju kola. Takođe, u to vrijeme su mi već počele djelovati kapljice za oči, i samo sam o tome razmišljala. Bila sam poput hodajućeg slijepog miša, „ljudi, dajte mjesto starici, molim vas“. Da, momcima se to odgađanje nije svidjelo, meni je bilo lako (iako se trener bojao da ću se umoriti). Kaže, nije mučnina, pa dobro. Što se tiče drugog skandala, saznala sam za to kasno naveče, ležeći u krevetu. Imali smo veliku raspravu o odluci sudije. Činilo mi se da su momci pogriješili igrajući neriješeno na taj način (velemajstori su u međusobnoj partiji sve poteze odigrali samo konjima i vratili ih na početne pozicije u 12. potezu. – Napomena „SE“). To izgleda kao cirkusijada, i stekla sam utisak da su ih kaznili zbog samog izbora načina igre. Jan tvrdi da su ih jednostavno kaznili zbog neriješenog rezultata. Iako su na tehničkom sastanku rekli da se remi može sklopiti u bilo kojem trenutku. Nema ograničenja u broju poteza. Ali, ponavljam, neriješeno se može postići normalno, bez privlačenja nepotrebnog pažnje. Posebno kad igraju predstavnici iste zemlje.

— Dakle, odluku glavnog sudije možete razumjeti?

Valentina Gunina—  Ja bih se ograničila na upozorenje. Dvije nule su  previše. Iako je možda smatrao da je to loš primjer za vrlo mlade šahiste, koji su ovaj put bili na Svjetskom prvenstvu.

Roman Kostomarov.
Foto Aleksandr Fedorov, „SE“

Primjer Kostomarova me motiviše

— Da li ste uspjeli posjetiti Samarkand?

Valentina Gunina— Ne, naravno. Od čitavog kulturnog programa prisustvovala sam samo otvaranju. Bilo je veselo: plesovi, lokalni folklor, Magnus je obukao nacionalni kostim… Onda su momci otišli na večeru za učesnike, a meni je već nestalo snage. Otišla sam u hotel, popila kiselu vodu i legla da spavam.

— Ima li to veze s dijetom?

Valentina Gunina— Loše sam jela u novembru -decembru. Izgubila sam više od 10 kg. Ljekar me uputio nutricionisti kako bih shvatila šta ne smijem jesti. Iako se čini da bih trebala jesti bilo šta. Tokom praznika pojela sam puno mamine ruske salate i hladetine. To mi je malo vratilo apetit. U Samarkandu sam doručkovala, a tokom dana uglavnom pila kafu. Večerom sam se ograničila na kiselu vodu. Moj je problem u tome što se ujutro i tokom dana krećem, a pred večeru uglavnom ležim. Jedino, mogu izaći i prošetati sa psima.

— Imate ih nekoliko?

Valentina Gunina — Dva psa i mačku. Sve smo ih pronašli na ulici.

— Super.

Valentina Gunina — Ponekad posjetim kanal Marije Fomine i Aleksandra Morozeviča. Igram sa pretplatnicima, raspravljamo sa Mashom o vijestima, a sve donacije pretplatnika koje dođu na moj prijenos idu u azile za životinje. Tokom ovih praznika prikupili smo prilično veliku sumu.

— Često posjećujete rodni Murmansk?

Valentina Gunina — Nakon što se brat preselio u Moskvu, puno rjeđe sam počela putovati. Prije nekoliko godina u Murmansku se počeo održavati turnir „Polarni gambit“. Trudim se da ga ne propustim. Prvo, mogu posjetiti tatu. Nadam se da će se i on uskoro preseliti u Moskvu. Drugo, radujem se što u mom rodnom gradu sada održavaju sveruski  turniri. U našem djetinjstvu, administracija često nije imala novca. Iako je to i dalje čest problem za mnoge.

 — Čime se bavi vaš brat?

Valentina Gunina — Brat je stariji tri godine, iako nam se razlika čini barem 10 godina. On je super razuman, obrazovan. Ponosim se njime i želim mu još jednom zahvaliti na podršci. Radio je kao šahovski trener u Murmansku i nakon selidbe uspio je pronaći posao u Moskvi, u šahovskoj školi FŠM u centru Mossoveta. Takođe pomaže Anastasiji Spitsynoj. Preporučila sam ga njoj, i njih dvoje su odličan tim.

— Postavili ste ciljeve za 2024. godinu?

Valentina Gunina — Ako govorimo o šahu, čekam ponovno početak treninga. A kalendar turnira sastaviću nakon sljedećeg pregleda. Treba saznati šta je s bubrezima, koje lijekove uzimati. Ne želim da bolest zahvati jetru. Napravit ću sebi poseban kauč za ‘staračko jadikovanje’. Jasno je da idealno želim da igram mnogo klasičnih turnira, ali shvaćam da je to malo vjerojatno u mom trenutnom stanju. Treba visoka koncentracija, a meni je čak teško gledati film, pročitati knjigu. Slova mi se zamagljuju. Pročitam nekoliko stranica i odložim knjigu. Nedavno sam uspjela proći roman „Mala žena“. Vrlo mi se svidio. Još jedan od važnih ciljeva za godinu dana je prikupiti sve potrebne dokumente i dobiti treću grupu invalidnosti.

— Što vas motiviše, osim porodične podrške i šaha?

Valentina Gunina— Priče drugih ljudi. Jackie Chan je govorio da zbog brojnih povreda mora vježbati nekoliko sati svako jutro nakon buđenja kako bi imao barem minimalnu pokretljivost. Ili sam bila iznenađena kad sam pročitala da su Bruce Willisu dijagnostikovali  demenciju. Ostalo mu je još nekoliko godina života, neće prepoznati svoje najbliže… To je nepravda prema čovjeku. Moji problemi u poređenju sa njegovima su smiješni. Mama takođe pažljivo prati Romana Kostomarova. Ona  obožava umjetničko klizanje, ne propušta ni jedno veliko takmičenje. Sjećam se da smo zajedno gledali Olimpijadu u Torinu 2006. godine, gdje su on i Tatiana Navka osvojili zlato. Kad mu se dogodila čitava ta priča, počeo je naš spor. Ja sam tvrdila da mu treba mirno „odletjeti“ u drugi svijet. Mama je insistirala da, bez obzira na sve, mora nastaviti borbu. Iskreno, nisam vjerovala da će se uspjeti da se oporavi, ali sada, kada čovjek izvodi takve treninge koji mi nisu bile mogući čak i kada sam bila potpuno zdrava… A kad je izašao na led na protezama… Shvatila sam da je mama bila u pravu. To je stvarno dobro i motiviše. Zato i ja detaljno pričam o bolesti. O njenim manifestacijama, komplikacijama, teškoćama… Ne samo zato što želim jadikovati. Možda to nekoga motiviše da ode i obavi pregled tijela? Razmislite o smislu života. Posvetite se liječenju koje sam odgađala… Evo, pitali ste za planove.

— Da.

Valentina Gunina — Nedavno me psiholog upitala čime bih se bavila ako više ne bih mogla da igram šah. Pitanje me stvarno iznenadilo. Kako to, ne igrati šah? Mislim da će šah uvijek biti prisutan u mom životu. Ali ne isključujem mogućnost da krenem na drugi fakultet. Na primjer, sviđa mi se arheologija. Shvatam da je teško zamisliti me na iskopavanjima sa mojom bolesti, ali isti Roman [Kostomarov] pokazuje da ništa nije nemoguće.

-Kraj intervjua-

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/shahmatistka-gunina-rasskazala-o-zhizni-s-diagnozom-volchanka-intervyu-2166703/