„Ponekad mi prsti ne funkcionišu, teško mi je da  pomjeram figure.“ Valentina Gunina pobjednica u šahu bori se sa teškom bolešću (2.nastavak)

-2.nastavak-

— Možete li opisati svoje simptome?

Valentina Gunina— To je osjećaj da stalno bolujete. Uvijek želite da legnete da spavate. Ali morate se stalno tjerati da se krećete, ne možete ljenčariti. Poslije jednog dana u krevetu, ustati je vrlo, vrlo teško. Srećom, brat mi pruža veliku podršku. Pomogao je da uspostavim režim koji se trudim da pratim iz dana u dan. Perem zube, tuširam se, pijem kafu, doručkujem. Zatim me brat vodi na šetnju, i šetamo oko dva sata. Dolazim umorna, doslovno padam…

— Ali ipak morate igrati šah…

Valentina Gunina — Šah je moja motivacija. Ispostavilo se da ga toliko volim da u trenucima treninga ili zvaničnih partija ponekad zaboravim na bolest. Moj trener kaže da ću se doslovno dovući do treninga i trenirati ispod stola. (Smije se.) Svi koji imaju ‘volčanku’ moraju pronaći nešto što ih motiviše. Meni nije trebalo tražiti ništa. Ipak se fanatično bavim šahom od pete godine. Ljudi s ‘volčankom’ toliko smršaju da ne mogu ustati.

— Čak i ako zanemarimo uspješnu igru u Samarkandu, imali ste uspješnu 2023. godinu.

Valentina Gunina — Da, za to još jednom želim zahvaliti svojoj porodici i treneru. Velika je enigma kako me podnose, a Vanya (Ivan Popov. – Nap. „SЭ“) nije pobjegao od mene, uzimajući u obzir moje stanje. Dugo smo radili u neizvjesnosti. Nije bilo jasno hoću li išta pobijediti ili ne. A 2023. godine uspjela sam da pobijedim na otvorenom turniru u Taškentu. I to sa klasičnom kontrolnom vremena. Tamo je bilo po dva kruga dnevno, i moje šahovske prijateljice jako su brinule za mene. Čudile su se kako u običnom stanju teško izdržati takav maraton, a onda sam odlučila da igram i nekako osvojila prvu nagradu. Još nisam očekivala da ću tako jako da igram na Superfinalu 2023. Početak je bio slab, ali na kraju sam uspjela da stignem i na kraju zauzmem drugo mjesto, izgubivši  samo od Baire Kovanove.

— Vidio sam kako Vam je čestitala nakon pobjede na Svjetskom prvenstvu u Samarkandu. Lijep video.

Valentina Gunina — Da, držala sam se poslednjim snagama, ali kada sam vidjela Baju, počela sam plakati i zakucala se u nju. Ona zna o mojoj bolesti, tako da je razumela moja osećanja. Jan [Nepomniachtchi] mi je vrlo lijepo čestitao. Rekao je da ako mi nešto treba od tableta ili je potreban neki stručnjak, spreman je pomoći.

— Super. Iako mnogi nekako smatraju Jana arogantnim…

Valentina Gunina — Kao i svi geniji, on je neobičan. Ali kada razgovaraš jedan na jedan, vrlo je drag. Dugo smo u prijateljskim odnosima, poznajemo se mnogo godina. Lijepo je što me kolege podržavaju u ovoj teškoj situaciji. Iako sam izgubila mnogo prijatelja u šahu. Ipak je teško komunicirati sa osobom koja stalno ima probleme. Ponekad čujem: „Uvijek se žališ“. Nažalost, ali ovo nisu hirovi, već ozbiljna bolest.

— Može li doći do remisije?

Valentina Gunina — Da, volčanka može ući u remisiju. Ali ako dođe do remisije, tada živiš kao običan čovjek. Do trenutka dok te ponovno ne obuhvati. To je poput mini bombe odgođenog djelovanja, kao kod svih autoimunih bolesti. Bitno je da ne ide dalje, ali, nažalost, počeli su problemi s bubrezima. Moj ljekar bila je izuzetno nezadovoljan, dodao je još tableta. Počeli su problemi i sa vidom. Jedno oko počelo se čudno ponašati. Na zadnjem pregledu su rekli da imam kataraktu. To je nuspojava hormona. Propisane su mi kapi koje su jako neugodne. Od njih počinjem imati problema s nosom. Ljudi misle da imam jaku prehladu, ali zapravo je to samo efekat kapi. Dakle, problemi se množe, ali trudim se da gledam to sa humorom. Na primjer, u vezi katarakte rekla sam ljekarima da mi samo bolesti starijih nedostaju. (Smije se.) Pogodilo je i nervni sistem. Na pozadini bolesti naišla je i fibromialgija. Takav problem ima i Lady Gaga. U SAD-u se to smatra ozbiljnom bolešću, ona stalno prolazi kroz terapije  injekcijama. Kod nas postavljaju pitanje u vezi tog problema.

— Sada situacije koje ste smatrali teškim prije bolesti vjerojatno izgledaju smiješno.

Valentina Gunina— Nije o tome riječ. U istom Samarkandu momci se žale: uzalud sam išao na taj ili onaj turnir, koliko sam samo rejtinga izgubio. Gledam ih i mislim: o čemu oni? Iako mi je nekad samo padanje na ispitima na fakultetu izgledalo kao kraj svijeta. Smiješno je to sada sjetiti se. Zapravo, bolest te čini jačim. Koliko god to banalno zvučalo. Jer ako se ne skupiš, ne počneš živjeti prema jasnom rasporedu, jednostavno ćeš pasti. Vidjela sam ljude sa ‘volčankom’, koji toliko smršave da se stvarno ne mogu ustati. Bitno je da se ne dovedete do takvog stanja. Inače se organizam jednostavno neće moći oporaviti. Na pozadini bolesti pojavio se anksiozno-depresivni poremećaj.

— Što je najteže kod bolesti?

Valentina Gunina— Mislila sam da je to bol, ali ispostavilo se da je najteže – liječenje. Prvi mjesec me mučila toliko jako mučnina  da sam mislila – kraj je. A onda sam se navikla. U drugom mjesecu mučnina je bila manje. Pomislila sam: u redu, tako se još može živjeti.

— A šta boli?

Valentina Gunina — Šake. One uvijek bole. Čak ni blokatori ne pomažu.  Stopala, bedra. Povremeno počnu boljeti prsa, i pojave se osjećaji da osjećam svoja rebra, unutrašnjost. Kažu da se to često događa kod ‘volčanke’. Redovno treba provjeravati sve organe, posebno bubrege. Kad ležim u bolnici, oni pregledavaju sve od glave do pete.

— Teško je zamisliti kako se u takvom stanju usmjeriti na profesionalni sport, pripremu za turnire…

Valentina Gunina — Bol nije najgore, kad se radi o igri. U pozadini ‘volčanke’ pojavio se anksiozno-depresivni poremećaj. Kad sam pokušavala da igram ekipno prvenstvo Rusije u Sočiju, umarala sam se ne od igre, već od toga što mi je raspoloženje stalno skakalo gore-dolje. Pet minuta sam sretna, pet minuta padam u pakao. Tako sam počela uzimati antidepresive.

— Postalo je lakše?

 Valentina Gunina — Primjetno, ali kad su počeli problemi s bubrezima, ljekar je preporučio da se počne smanjivati ​​litij i postupno ga ukloni. Ja uzimam veliku dozu antidepresiva. Nikad se nisam bojala ovisnosti, postoje gore stvari gore. Ali, uvijek morate biti spremni na to da možete „puknuti“.

-nastaviće se-