Ljepota poteza nije u onom što se vidi na tabli već u onom razmišljanju koje leži iza toga.
Zigbert Taraš
Šahovski partija je sukob dvije vojske, bijele i crne, od kojih ova druga, crna, zauvijek ostaje zakinuta za početni potez koji je u šahu mnogo veća prednost nego u nekim drugim igrama.
Tim početnim potezom ulazimo u svijet vojski i svijet sukoba.
Njegov svijet se sastojao takođe od dvije vojske, i od sukoba, s tim da je crna vojska u njegovim snovima bila zamijenjena crvenom vojskom koja opet, iako je igrala na sopstvenom tlu, nije poznavala teoriju otvaranja, a nije raspolagala ni svim figurama, pogotovo ne onim teškim koje odlučuju partiju.
A imala je i protivnika koji nikada ni prema kome nije pokazivao milost.
Zato je kraj crvene vojske bio lako predvidiv kao što je lako predvidiva partija u kojoj bi jedan majstor dao drugom topove fore.
Snivač?
Snivač se zvao Karl Fridrih Maj (1842-1912), a taj njegov svijet bijelih i crvenih figura, mi čitaoci, smo zvali svijet kauboja i indijanca. Old Šeterhenda i Vinetua.

Karl Maj
Da li je taj Maj, koji je čitalački najbolje „ležao“ u decembru i januaru, kada zapada i zabijeli i kada ostaju samo knjige i šah, poznavao pravila drevne igre nije poznato, ali je poznato da jedan njegov direktni potomak sigurno jeste.
Na kraju da nije tako, tog poznatog njemačkog velikog majstora sigurno ne bi postavili za sudiju najvećeg šahovskog događaja u prošlom vijeku, a moguće i u ukupnoj istoriji crno bijele igre.
Tada, u Rejkjaviku igrali su takođe bijeli i crveni i to kroz svoja dva glavna viteza, koji će dvadesetak godina kasnije ponoviti taj svoj meč, ali tada neće na Svetom Stefanu prestavljati poglavice crvenih i bijelih, nego isključivo sebe.
Tada u Rejkjaviku većina je navijala za kauboja od koga će na kraju postati pravi pravcati indijanac.
Kada su bijeli i crveni u sukobu onda nema boljeg sudije od nekog iz familije Maj-Šmid.
Veliki majstor šahovske vještine Lotar Šmid (1928) nije morao, kao ostali veliki majstori njegovog vremena, da razmišlja o visini ponižavajuće niskog nagradnog fonda koji prati najumniju igru na svijetu.

Lotar Šmid
Na kraju njega su uspjesi zanimali iz jednog drugog ugla jer mu je finansijsku konstrukciju života zatvorio njegov čuveni djeda čije su sage o kaubojima i indijancima prodane u preko 100 miliona primjeraka.
Pošto u jednoj sređenoj zemlji ne postoji zakidanje na autorskim pravima nasljednici su trljali ruke, a jedan od dvojice koji raspolaže pravom na takvu “titulu” je baš bio VM Lotar Šmid.
Taj nemali “Karlov novac” je omogućio Lotaru da putuju širom svijeta ne hajući da bude lovac na nagrade tako da je nastupao na svih pet kontinenata.
Kod nas se prvi put pojavio u Dubrovniku 1950. godine na olimpijadi na kojoj je se velikim uspjehom branio boje Zapadne Njemačke.
Kasnije kad stekne reputaciju izrazito časnog i objektivnog igrača ispeći će i sudijski zanat, koji će mu omogućiti da iz najveće moguće sudijske blizine posmatra burne okršaje Fišera i Spaskog (1972), te Karpova sa Korčnojem (1978) i Kasparovom (1986) koji su samo u njega imali povjerenja.
Nakon prvog od ova tri meča jedan od igrača će umnogome da liči na najpoznatijeg junaka njegovog djeda, Vinetua, prognjen, obilježen i bez zemlje koja bi ga slavila.

Karl Maj
Nešto je u tom čudnom Lotaru Šmidu ostalo od starog Maja, nešto književno, nešto što ga je natjeralo da brižljivo skuplja šahovske kljižice i knjižetine tako da je po nekima u jednom trenutku posjedovao najveću šahovsku biblioteku na svijetu od koje će koristi, vjerujemo, imati opet neki budući unuk. Na kraju zašto da ne, čitav svijet je i onako zamišljen da bude vrijeme unuka.
Miladin Berić
(iz knjige ‘Vatreni gambit III‘)
Nastaviće se