„Daj Bože, da Rus ponovo postane prvak svijeta.“
Pišu: Mihail Česalin, Andrej Šitihin
27.02.2023.

Novi izvršni direktor Šahovske federacije Rusije (CFR) Aleksandar Tkačev govori o meču za šampiona, prelasku u Aziju i razvoju ruskog šaha.
Krajem januara došlo je do kadrovskih promjena u Ruskoj šahovskoj federaciji. Glavno među njima bilo je imenovanje Aleksandra Vasiljeviča Tkačeva, koji radi u CFR-u više od 15 godina, na mjesto izvršnog direktora.
„Šampionat“ je sa rukovodiocem CFR-a razgovarao o svim važnim događajima i promjenama koje očekuju ruski šah u bliskoj budućnosti. Prije svega, naravno, riječ je o meču za titulu svjetskog prvaka, u kojem će učestvovati Ian Nepomniachchi, te o rezonantnoj tranziciji CFR-a u Aziju.
Ali, dotaknute su i druge važne teme.
„Postoji broj jedan – Magnus Carlsen, a tu su i svi ostali“
– Aleksandre Vasiljeviču, počnimo sa glavnim šahovskim pitanjem. Koji prvi potez preferirate – 1. e4 ili 1. d4?
-Prilično mi je lako odgovoriti na ovakva pitanja. 3. septembra 1989. godine, kao student druge godine univerziteta, došao sam da radim kao trener u dječijoj i omladinskoj sportskoj školi, dobivši do tada titulu sovjetskog kandidata za majstora sporta. I kao odgovor na ovo pitanje djeci sam uvijek objašnjavao ovako: ako želite da se igrate aktivno, onda su šanse veće izborom 1. e4, a ako želite zatvoreniju poziciju, onda 1. d4.
Moji učenici su igrali i 1. e4 i 1. d4 sa jednakim uspjehom. Među njima su bili prvaci Rusije i šampioni Evrope, a krenuli su ovako i onako (smijeh).
– Vjerovatno su se i učenici pitali ko je, po vama, najbolji šahista na svijetu. Želimo da vam postavimo isto pitanje sada.
– Ovo je pitanje za ljubitelja šaha. Mogu okarakterisati svakog svjetskog prvaka: neki su skloniji pozicionoj igri, drugi kombinatornoj igri. Jedan teži napadu, drugi odbrani. Ali u isto vrijeme, svi šampioni su jedinstveni na svoj način. A za mene lično najbolji je Anatolij Evgenijevič Karpov, koji je postao najmlađi majstor sporta SSSR-a u Tuli – u mom rodnom gradu. Karpova lično poznajem od djetinjstva, a prvu partiju protiv svjetskog šampiona odigrao sam sa 10 godina.
– A ako govorimo o najboljima u ovom trenutku? Definitivno Magnus?
– Ako apstrahujemo od svega i posmatramo samo sportske rezultate, onda je očigledno: Magnus pobjeđuje sve. Barem je tako bilo prošle godine. Pa, razlika od ostalih na rejting listi govori samo za sebe. Ipak, ovo je prilično objektivan pokazatelj. Na rejting listi je sada broj jedan – ovdje je Magnus, a tamo su svi ostali. Pored toga, Magnus stalno igra na turnirima, za razliku od, na primjer, bivše svjetske šampionke Hou Yifan, koja je napravila veliku razliku u odnosu na ostale šahistkinje na rejting listi, ali dugo nije igrala na turnirima i još uvijek ostaje na prvom mjestu. Ako zamislimo da će Magnus sada prestati da igra, mislim da će ga i dalje biti jako teško sustići.
Inače, malo ljudi zna, ali u šahu postoji takva sportska disciplina „šahovska kompozicija“. Prošle godine u ovoj disciplini jedan sportista je osvojio sve: Evropsko i Svjetsko prvenstvo, kao i Svjetski kup. I veoma je prijatno reći da je reč o dvadesetogodišnjem ruskom šahisti Danilu Pavlovu – najmlađem ruskom velemajstoru u šahu ikada i najmlađem FIDE međunarodnom velemajstoru u rješavanju kompozicija.

Magnus Carlsen
FOTO: FIDE.COM
„Jan ima jednu veliku prednost u meču za titulu“
– Kako ocjenjujete odnos snaga u predstojećem meču za titulu? Šta mislite ko ima više šansi? Šta može uticati na ishod meča?
– Ko ima više šansi, biće jasno posle prve dvije-tri partije. Nisam gledao ni jedan meč. Čitao sam u knjigama o mnogim mečevima. Znam nešto iznutra: vidio sam, na primjer, kako se Gorjačkina spremala za šampionski meč.
Ali mogu reći da Jan ima jednu ozbiljnu prednost – iskustvo borbe u meču. Nedostatak ovog iskustva bio je vrlo primjetan kada je igrao prethodni meč protiv Magnusa. Ipak, to je sasvim druga stvar. Ovo je neosporna prednost, ali da li će to imati odlučujuću ulogu? Daće Bog! Janu, naravno, želim samo pobjedu u predstojećem meču za titulu.
– Kada je Karjakin igrao protiv Carlsena 2016. godine, u Rusiji se stvarala euforija zbog predstojeće velike bitke. Sada je samo u Kini meč za titulu stvar koja privlači čitavu zemlju. Zašto to mi shvatamo tako olako?
– Jednostavno je – kineski šahista prvi put u istoriji igra meč za titulu. Situacija sa Sergejem je na neki način bila slična. Prije njega, dugo niko od Rusa nije mogao da ode na meč za titulu, zbog čega je u Rusiji nastala takva euforija. Inače, Sergej je bio veoma
blizu pobjede. Sjećam se one 10. partije – nije vidio 21…Nh4 u računici. Jasno je da istorija ne toleriše takvo maštanje, ali ipak volim da premotam malo unazad i zamislim kako Sergej forsira remi, a zatim preuzima krunu.
Sada mnogo brinemo za Jana. Svi mu želimo samo pobjedu, I to ne samo šahisti. Daj Bože da Rus ponovo postane svjetski šampion. Međutim, za Kineze je ovo takođe super događaj, oni sanjaju da sami preuzmu krunu. Želim im da ne izgube ovaj san, ali neka nastave da sanjaju nakon meča.
“Nemamo informacija o Kostenjukinom transferu u Švicarsku”
– Aleksandre Vasiljeviču, ruski sport već godinu dana živi u teškim uslovima. I zbog njih neki naši šahisti, pa i mladi, mijenjaju sportsko državljanstvo. Kako zaustaviti ovaj odlazak šahista?
– Ako uzmemo reprezentaciju Rusije, na primer, mušku, onda vam mogu reći da niko nije otišao iz reprezentacije svjetskog prvaka 2019, niko nije promjenio državljanstvo. Alina Kashlinskaya je promijenila svoje sportsko državljanstvo iz šampionskog tima 2021. u ženskom timu. Ali da podsjetim da je u braku sa poljskim velemajstorom Wojtašekom od 2015. godine. Dakle, teoretski, mogla je otići mnogo ranije.

Alina Kashlinskaya
FOTO: RUCHESS.RU
Dakle, nije sve tako strašno kao što se čini. Jasno je da tražimo načine da našim sportistima obezbjedimo rivale odgovarajuće klase. A upravo 28. februara, na samitu Azijske šahovske federacije, razmatraće se naša prijava za pristupanje. Nadzorni odbor RCF je još u aprilu prošle godine odlučio da se prijavi za tranziciju. I želim da naglasim da ova odluka nije nastala zbog okolnosti koje su nastale nešto ranije od aprila 2022. godine. Dugo smo radili na ovom pitanju i gledali smo na istok kao važan pravac u razvoju domaćeg šaha.
Da vidimo kakva će biti odluka. U Aziji su rivali zapravo mnogo jači od Evropljana: Indija, Kina, Iran, Uzbekistan. I logistika je mnogo lakša. Ukoliko se donese pozitivna odluka, imaćemo mogućnost kako da slobodno putujemo na takmičenja, tako i da održavamo međunarodna takmičenja na teritoriji naše zemlje.
– Vratićemo se tranziciji u Aziju. Za sada da završimo temu promjene državljanstva. Koliko je istinita vijest iz švajcarske federacije da će Aleksandra Kosteniuk igrati za ovu reprezentaciju od 2024. godine? Da li znate za ovu tranziciju?
– Nema zvaničnog saopštenja. I nije bilo još razgovora. U kontaktu sam sa FIDE od 2010. u vezi transfera iz jedne federacije u drugu. Procedura je sledeća: od FIDE bi trebalo stići obavještenje u kojem piše: “Dragi prijatelji, obavještavamo vas da smo primili takvu i takvu izjavu.” Nemamo takvo obavještenje. Prema tome, ne znam kako da se odnosim prema izjavi Švajcarca. Možda će sutra oni reći da Magnus prelazi kod njih.
– Dakle, RCF nema zvanične informacije o toj tranziciji?
-Upravo to i govorim. U svakom slučaju, treba da postoji obavještenje. Inače, Aleksandra je u februaru briljantno osvojila Grand Prix FIDE za žene u Nemačkoj. Ona je ruska šahistkinja. Koristim ovu priliku da joj čestitam na pobjedi. Briljantan nastup!
– Inače, nedavno smo razgovarali sa Aleksandrom Gorjačkinom, koja se požalila da je prošle godine bila jedina sportistkinja ruske reprezentacije koja je ostala bez pomoći RCF. Zašto se to dogodilo?
– Svako stavlja drugačije značenje za riječ „pomoć“. Da budem iskren, ne mogu još ništa da komentarišem. Moram da razumijem šta je mislila. Sa njenim tatom sam u dobrim odnosima, a sa Sašom nikada nisam imao nikakvih sukoba. Definitivno ću ostati u kontaktu sa njom i njenom porodicom.
Prije neki dan sam potpisao pismo upućeno direktoru Odeljenja za fizičku kulturu i sport Jamalo-Nenečkog autonomnog okruga sa molbom da Aleksandru i njenu sestru Oksanu, koja takođe igra odlično, pošalje na Evropsko prvenstvo u Srbiju. Za regione, posebno za Yamal, koji nema mnogo ‘zvjezdanih’ sportista, zaista je važno da su zastupljeni na najvišem nivou. A Sasha Goryachkina je svojevrsni zaštitni znak regiona.
“U Aziji su rivali jači. Konkurencija će biti dobra”
– Vratimo se sada na temu Azije. Rekli ste da prelazak u Aziju nije povezan sa događajima koji su se odigrali prije godinu dana. Odnosno, da se ništa nije dogodilo, RCF bi i dalje podnio zahtjev za tranziciju?
-Da, savršeno ste me razumjeli.
– Da li imate već neke konkretne sporazume sa Azijom?
Postoji mnogo značenja koja se mogu staviti u riječ „sporazumi“. Trenutno čekamo samit na kojem će se o našem pitanju ne samo razgovarati, već i konkretno
donijeti odluka. Relativno govoreći, biće glasanje. Jasno je da je u čitavom svijetu bilo, ima i biće birokratskih procedura, ali na samitu će nam biti rečeno ili da ili ne. Mislim da treća opcija nije moguća.
– Da li su postojali uslovi od strane Azijske federacije ili od strane RCF pod kojima bi se mogla izvršiti tranzicija?
-Pretpostavljam da mislite na nešto poput ‘ulaznice’. Mnoge organizacije imaju upisnine, ali ovdje to nije bio slučaj. Kao što nije bilo drugih dodatnih uslova. Normalan rad se odvijao. Objasnili smo zašto želimo da se prebacimo. Nije to samo zato što je Rusija poslala prijavu, a oni nas uzimaju jer smo veliki i što imamo mnogo dobrih šahista. Jasno je da je to pitanje dobro proučeno. Zato je prošlo toliko vremena.

Kineski velemajstor Ding Liren
FOTO: RIA NEWS
– Šta će konkretno za Rusiju korist da učestvuje na turnirima pod okriljem Azijske federacije, ako je šampionski ciklus privilegija FIDE, a oni ionako regulišu proces, raspodjeljuju kvote i tako dalje?
– Odlično pitanje. Počnimo s kvotama. Koliko smo kvota imali, toliko će preći sa nama u Aziju. Naši šahisti u tom smislu neće izgubiti ništa.
Ako je riječ o konkretnim problemima, onda će početkom marta u Srbiji početi Evropsko prvenstvo na kome će se naći ‘ulaznice’ za ciklus kandidata. Ako su prethodnih godina od 300 učesnika šest, pa čak i pet bili Rusi, onda su prošle godine na sličnom turniru bila tri Rusa. Jasno je da će na sličnom azijskom turniru biti dosta naših šahista kao i obično. Konkretan je primjer: oko 70 Rusa je kao i uvijek nastupilo na Svjetskom prvenstvu u rapidu i blitzu . Evo prvog konkretnog plusa. Oni koji sada ne mogu da lete u Beograd na Evropsko prvenstvo, mnogo će brže i lakše stići do Azijskog prvenstva.
Drugo, šahisti su objektivno jači u Aziji. Trenutni pobjednik Svjetske šahovske olimpijade je reprezentacija Uzbekistana. Svjetske šampionke su iz Kine. Za titulu svetskog prvaka naš Jan igraće sa kineskim šahistom Ding Lirenom. Da biste napredovali, morate igrati sa jakim protivnicima. To je poznata tema, ali to je tako. Takmičenje će biti korisno prvenstveno za naše mlade šahiste.
Pa, želio bih da istaknem treću važnu tačku. Riječ je o organizaciji međunarodnih takmičenja uz učešće najjačih šahista sa kontinenta u Rusiji. Za čitavo vrijeme postojanja Evropske šahovske unije u Rusiji je održano samo jedno Evropsko prvenstvo – među ženama, u Sankt Peterburgu. Nikada nije bilo muškog prvenstva. Iako smo se, kao što razumijete, svake godine prijavljivali za domaćina tih turnira. Da, održavali smo FIDE događaje, ali Evropa nam nije dala takvo pravo. Evo još jednog plusa.
– Ali hoće li biti poteškoća da se sistem omladinskih turnira okrene na istok? Opet, trebaće dalje da se leti. Hoće li biti podrške?
-Dakle ne morate ništa da rotirate. Na primjer, 2008. godine svjetsko prvenstvo je održano u Vijetnamu, 2013. – u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, 2019. – u Indiji. Održana su prvenstva čak u Južnoj Africi 2014. i Brazilu 2011. godine, što je, kao što znate, još dalje. Dakle, nema problema sa udaljenostima. Danas je mnogo teže doći do glavnog grada Letonije, koji je, čini se, brzo dostupan vozom.
“U Rusiji se šah igra svuda. Ne na riječima, već djelima”
– Radite u RCF nekoliko dana, a već znate sve probleme i nijanse. Gdje ćete započeti svoj posao? Postoji li spremna srednjoročna strategija?
– U RCF sam došao 2007. godine, kada je organizaciju predvodio Aleksandar Grigorijevič Bah. U 2010. godini došlo je do promjene u rukovodstvu, a čitavi tok razvoja šaha se dramatično promijenio. 2014. godine na čelu federacije su bili Andrej Filatov i Mark Gluhovski, koji su zamijenili Arkadija Dvorkoviča i Ilju Levitova, a mnogo se toga promijenilo. Čak se i Markovo radno mjesto promijenilo iz predsjednika u izvršnog direktora.
Sada je najvažniji faktor to što je kadar federacije ostao. A to je tim istomišljenika. Naravno, određeni problemi postoje i oni se, naravno, rješavaju. Pristup njihovom rješavanju se mijenja. Siguran sam da se krećemo u pravom smjeru.
Što se tiče specifičnosti, nedavno smo održali sastanke sa predstavnicima regionalnih federacija Centralnog, Sibirskog, Uralskog i Dalekoistočnog federalnog okruga. Vrijeme ovih sastanaka je uvijek prelazilo planirani rok. Bilo je važno ne samo slušati kolege, već i čuti ih. Ovo je donekle novo. Razgovaraćemo i sa drugim okruzima.
– O kojim se konkretnim pitanjima raspravlja na ovakvim sastancima?
– Nažalost, „na terenu“ su pitanja – šta je bilo prije 20 godina, šta prije 10, šta sada. Jedan od ključnih problema koji je postojao još 1989. godine, kada sam došao da radim u sportskoj školi, bio je nedostatak trenerskog i nastavnog kadra. U šahu se to akutno osjeća. Prosječna starost trenera-učitelja je 50 godina sa dobrim plusom. Postoje i objektivni i subjektivni razlozi. Ovi razlozi nisu nastali juče, oni imaju „istorijske korijene“. Pokušavamo ih da riješavamo. Poslednjih godina, zajedno sa Fondacijom Timchenko, stvorena su četiri resursna centra za obuku i prekvalifikaciju trenerskog i nastavnog osoblja, odnosno onih ljudi koji djecu uče šahu u početnoj fazi. Radi se o dva centra u Udmurtiji, u Pskovskoj oblasti i u Taganrogu, Rostovskoj oblasti. Planovi za ovu godinu uključuju otvaranje takvih centara u Čeboksariju, Novokuznjecku i Tuli. Tako rješavamo „kadrovsko“ pitanje, provodimo obuku i prekvalifikaciju. „Diplome“, kao što znate, ne samo u obrazovanju su bile, jesu i biće potrebne.
Postoji ideja da se pokrene tako moćna organizacija kao što je Savez penzionera Rusije. Stariji su mogli svoje šahovsko iskustvo prenijeti na mlade početnike. Ovo bi bilo od pomoći svima.
RCF je jedna od najvećih federacija. Od 89 konstitutivnih entiteta Ruske Federacije, 84 su uključena u RCF. Koristeći ruski sistem rejtinga, vodimo brojne igrače. Ovaj sistem izračunava skoro sve partije na bilo kom turniru. Dakle, u ovom registru trenutno ima gotovo 400 hiljada ljudi – od Jana Nepomniachtchija do amatera! Svaki od njih odigrao je barem jednu partiju. Šah se igra svuda – ne riječima, već djelima.
A niko neće napustiti ni sportiste sa najvišim dostignućima. Pripreme za meč za titulu za titulu svjetskog prvaka su u punom jeku, pripremaju se trening kampovi ruskih reprezentacija za održavanje.
– Mnogo pomažete Ministarstvu sporta u smislu broja ljudi koji se bave sportom.
– Da, ali to radimo ne zato što je došao neki nalog odozgo, već zato što nas zanima koliko ljudi zapravo, a ne prema rezultatima istraživanja javnog mnjenja, igra šah.

Alexander Tkachev
FOTO: RUCHESS.RU
“Čak su i vrhunski šahisti spremni da dođu kod nas da igraju”
– Još se nismo dotakli finansijsku temu. Kako stojite sa budžetom, ima li dovoljno sredstava? Kakav je odnos RCF sa kladionicama?
– Nakon pojave saveznog zakona o obaveznim uplatama za razvoj sporta, dobili smo veliku pomoć. Dobar dio našeg budžeta su upravo ove uplate od ERAI (Unified Gambling Regulator). U zakonu postoje jasne razgraničenja na šta tačno možemo da trošimo te iznose – koliki procenat za dječiji i omladinski sport, koji procenat za elitni sport. Zahvaljujući našim partnerima, osjećamo se prilično sigurni u provedbi kalendara koji uključuje gotovo 900 događaja, uključujući program paraolimpijskih sportova i društveni. Na primjer, do 50 timova iz 40 regija učestvuje na turniru “Uspon”, koji se održava među djecom iz sirotišta i internata. Za nas je društveni aspekt najvažnija oblast djelovanja. Lijepo je vidjeti kako se pogled djece mijenja bukvalno tri-četiri dana nakon njihovog dolaska na turnir. Djeci pokazujemo da postoji još jedan život van institucije u kojoj su se našli voljom sudbine.
– Sada RCF održava oko 900 događaja. Da li je realno malo povećati ovaj broj vraćanjem super- turnira u Rusiju?
– Naravno, to je realno. Prvo, superfinale ruskog prvenstva je uvijek bilo i biće super turnir. Prema prosječnom rejtingu učesnika, to je bio najjači turnir na svijetu, sada se malo „spustio“, ali i dalje ostaje u prvih 10. A prelazak u Azijsku šahovsku federaciju pomoći će nam da riješimo situaciju povezanu s poteškoćama u svijetu. Računam na pozitivnu odluku, nakon koje će biti lakše riješiti sva ostala pitanja. Mogu reći da su ljudi spremni da dođu i igraju, uključujući i vrhunske šahiste. Spremni smo za organizovanje super -turnira. Prije nekog vremena nastao je haos, niko nije znao kuda sve kreće i kako će se završiti. Sada je sve jasno.
– Rekli ste da će pomoći preseljenje RCF-a u Aziju. Ali kako? Ako uslovno rečeno Carlsen, koji se nedavno žestoko okrenuo protiv Rusa, nije spreman za odlazak na turnir u Moskvu, kakva je onda razlika pod kojim će okriljem RCF biti? Ispada da će situacija biti pojednostavljena samo u smislu pozivanja azijskih šahista?
– Ne. U stvari, svaki super turnir je vezan za neko komercijalno preduzeće. Od čega zavisi uspjeh? Od interesa i veličine predloga.
-Hoćete reći da će sa dovoljno atraktivnom komercijalnom ponudom neko doći kod nas?
– Upravo tako. Sjetite se priče o istoj Anji Mahačkali sa Samuelom Eto’om i Robertom Carlosom u timu.
“Ruskim šahistima nije zabranjeno da igraju”
– Da li je FIDE mogla da postupi malo hrabrije u smislu preporuke MOK-a o prijemu Rusa na sportska takmičenja?
– FIDE je članica MOK-a. Preporuke MOK-a, čak i one najstrože, i dalje ostaju preporuke. Konačna odluka je na međunarodnim federacijama. Druga stvar je da FIDE vodi Rus, a naši šahisti su u privilegovanijem položaju, ako se ovdje može koristiti ovaj izraz,u odnosu na predstavnike mnogih drugih sportova. Barem ruski šahisti mogu igrati na turnirima. Da, pod zastavom FIDE i bez himne, ali naši igrači nemaju zabranu igranja, za razliku od biatlona ili skijanja, na primjer. Aleksandru Bolšunovu niko ne može da objasni zašto ne može da ode na Svjetski kup ili na start za Svjetskog šampiona. A u šahu, ista Aleksandra Kosteniuk postala je evropska prvakinja u decembru 2022., a nedavno i pobjednica FIDE Grand Prix turnira.
– Smatrate li razumnim kompromisom da ruski šahisti mogu da nastupaju na turnirima bez zastave i himne, ali ne mogu da učestvuju u timskim takmičenjima kao što su Olimpijade?
Mislim da to nije razuman kompromis. U najmanju ruku, veteranske, paraolimpijske, dječije, juniorske ekipe moraju učestvovati na svakom takmičenju. Baš prije neki dan, mi u RCF smo dobili pozivno pismo Evropske šahovske unije za dječiji turnir u kome je pisalo – osim za Rusiju i Belorusiju. Ovo nije normalno. I to još jednom pokazuje da li nas čekaju u Evropi.
– Evropska unija šalje pisma, a Azijska federacija? -Hajde da razjasnimo situaciju. Azijska federacija nas danas ne može pozivati na zvanične FIDE turnire koji su vezani za igranjem za titulu prvaka svijeta u pojedinačnim ili ekipnim kategorijama, jer RCF nije član Azijske federacije. A za ostale turnire – da, stižu pozivi na razne open turnire. Inače, manje je takvih ljudi koji dolaze iz Evrope. Prije su nas zvali skoro svake nedjelje.