U ciklusu selekcije za Turnir kandidata za Svjetsko prvenstvo 2022., koji je počeo u julu prošle godine, a završio se 4. aprila, bilo je dosta apsurda na koje bih skrenuo pažnju da se ne ponove.
Počeću od kraja. Nakon što je etička komisija FIDE diskvalifikovala Sergeja Karjakina, za kojeg je malo vjerovatno da će nakon žalbe biti vraćen na turnir, njegovo mjesto će 22. maja zauzeti igrač sa najvećim rejtingom, koji je takođe odigrao određeni broj partija tokom ciklusa.
Zbog činjenice da Ding Liren ima treći rejting na svijetu, ali je imao malo odigranih partija, u Kini je nastala pometnja, a velemajstor je odjednom odigrao ranije neplanirane turnire sa prijateljskim protivnicima, koji, inače, nisu ni stvorili privid borbe između sebe.
U svim fazama selekcije za Turnir kandidata, svi šahisti sa visokim kvotama imali su privilegovano pravo učešća. Zašto se na turnir kandidata, u slučaju prevremenog odustajanja učesnika (zbog bolesti, zbog odbijanja, iz drugih razloga), ponovo ulazi po Elo rejtingu?
Mislim da bi pravilo trebalo glasiti:
Ako je igrač koji se kvalifikovao za Turnir kandidata sa nekog od turnira – Svjetskog kupa, Grand Swiss-a ili Grand Prixa – odustao, tada ga zamjenjuje šahista koji je zauzeo mjesto iza njega na konkretnom takmičenju.
Inače, u poslednjem Svjetskom kupu u meču za treće mjesto Magnus Carlsen je pobijedio Vladimira Fedosejeva. Zato bi bilo ispravno da Fedosejev zamijeni Karjakina.
Dodaću da je samo učešće svetskog šampiona u kvalifikacijama za meč sa samim sobom potpuni apsurd! Razumijem da ga organizatori takmičenja žele, ali hajde da onda uvrstimo svjetskog prvaka i na Turnir kandidata! Po čemu se ta selekcija razlikuje od samog turnira kandidata? Po mom mišljenju, ni po čemu.
Da se vratimo na kineski sindrom, ovo je mjesto gdje bi se Etička komisija FIDE mogla pokrenuti…
Sada nekoliko riječi o najnovijem FIDE Grand Prixu.
Bilo je teško zamisliti manje uspješan pravilnik. Smiješno je da utakmice plej-ofa treće faze nisu ništa odlučile, osim o visini novčane nagrade. Jednako apsurdna, po mom mišljenju, bila je i podjela na male grupe po četiri igrača u dva kola.
Apoteoza apsurda bila je „grupa smrti“, u kojoj su bili pobjednik prve etape Nakamura i dva finalista prve dvije etape Aronian i Andreikin, koji je u poslednjem trenutku odbio da igrati „iz porodičnih razloga“. Apsurdne su skoro identične „četvorke“ u kojima su se sastajali Giri, Vitiugov i Tabatabaei, koji su se međusobno borili u četiri kola, prvo u Beogradu, a nedelju dana kasnije u Berlinu, sa jedinom razlikom što se u grupi promenio četvrti igrač (Harikrišna za Yu Yangyija) .
Konačno, postavlja se pitanje o proceduri za prijem na Grand Prix prema kvoti FIDE i organizatora. Pravilnik takmičenja navodi ko sa liste igrača sa visokim rejtingom ima pravo nastupa (učesnici Svjetskog kupa i oni koji su odigrali određeni broj partija). Da li je legalno dati „wild card“ nekome ko nije jedan od njih?
Ponavljam: sistem predložen za trenutni FIDE Grand Prix pokazao se očigledno neuspješnim. Isto se odnosilo i na propise prethodnog Grand Prixa, kvalifikacija za Turnir kandidata 2020. Tada su, da podsjetim, održane četiri etape po kup sistemu, manje se igralo u „klasiku“ nego u rapidu i blitzu, a učesnici koji su izgubili šanse za uspjeh pokušavali su izbjeći dalju borbu, pozivajući se na na zdravstveno stanje.
Poznato je da su najinteligentnije sisteme za održavanje šahovskih takmičenja izmislili ljudi koji su daleko od šahovske elite. A sada bi bilo dobro da FIDE prikupi predloge od poznatih organizatora šahovskog života kako održati FIDE Grand Prix u narednom ciklusu kandidata, kako ne bi ponovo upali u nevolje.
Pokušaću dati svoje predloge i ja.
Čini mi se da prije svega moramo eliminisati glavni nedostatak poslednjih Grand Prix žrijebanja: činjenicu da igrači nisu igrali zajedno u svim fazama.
Ako se FIDE Grand Prix održava posle Kupa i Grand Swiss-a, onda je moguće kombinovati u Grand Prix sisteme korištene u oba prethodna takmičenja.
Učešće 24 igrača u svim fazama Grand Prixa izgleda sasvim razumno. Lista se može formirati među igračima koji su zauzeli mjesta iza plasiranih na Svjetskom kupu i Grand Swiss-u, kao i među najboljih po rejtingu.
Predlažem da se svaka od tri faze Grand Prixa održi po sledećem sistemu:
Prvo, učesnici igraju turnir po švajcarskom sistemu u sedam kola, prema čijim rezultatima će biti određeno osam najboljih. Dalje, ovi igrači će igrati četvrtfinale, polufinale, finale i meč za 3-4 mjesto po nokaut sistemu, igrajući dvije klasične partije u svakoj fazi i po potrebi brzi i blitz tie-break.
Mjesta u Grand Prixu će biti određena na tabeli za tri turnira prema najmanjem broju mjesta. Najbolja dva ili tri igrača idu na turnir kandidata.
Naravno, zbir mjesta se uzima u obzir za sve turnire. Igrač koji je propustio etapu Grand Prixa ne učestvuje u sumiranju. Ako, u sadašnjim uslovima – pandemije i krhkosti svijeta – održati FIDE Grand Prix u tri faze budu teško, može se ograničiti na dvije, a da pritom ne zaboravite povećati nagradni fond za svako od preostalih takmičenja.