„Priča sa ocem je, nažalost, preuzeta iz života“
Oleg Bogatov
Dopisnik RIA Novosti Sport
– U kojoj meri je Ivan Jankovski uspeo da prenese emocije koje ste doživljavali tokom meča? Ili je to uopšte bilo nemoguće potpuno prikazati?
Anatolij Karpov– Naravno, nemoguće je potpuno prikazati, ali u cjelini se dobro nosio sa zadatkom. Ivan me, po mom mišljenju, čak malo ‘isušio’, ali nema veze, sve je bilo u granicama prihvatljivog.
– Ima li epizoda koje vam se nisu svidjele u njihovom predstavljanju?
Anatolij Karpov – Ne, mislim da su se svi nosili sa svojim zadacima. I kamera je bila divna, mislim da je generalno sve dobro ispalo.
Glumac Ivan Jankovski
– Priča sa smrtno bolesnim ocem je izvučena iz vašeg života, zar ne?
Anatolij Karpov – Nažalost da. Dogodilo se da se tokom meča sa Korčnojem zdravlje mog oca pogoršalo. I da nije bilo ovih preživljavanja, živio bi duže. Ali, najvjerovatnije, ne mnogo duže, jer mu je dijagnosticirana teška bolest. A kriza se desila tokom meča. Iako je došao u Moskvu (iz Lenjingrada) i sreo me nakon povratka sa Filipina. To se dogodilo krajem oktobra, a mjesec i po kasnije otišao je u bolnicu. I nije izašao iz nje.
– Kako ocenjujete glumu Konstantina Habenskog – koliko je uspio da prenese karakter, impulse duše i emocije Korčnoja?
Anatolij Karpov – Igrao je sjajno, ali je možda njegov zadatak bio jednostavniji. Pošto se Korčnoj nije zatvarao tokom meča, već je bio otvoren i za štampu i za televiziju. I izlio je sve svoje emocije. Konstantin je, prvo, imao dosta svih ovih informacija, a drugo, savršeno je ušao u ulogu Korčnoja.
Patriotizam ne nastaje od nule
– Film je predstavljen kao borba dva sistema, što je bilo logično za 1978. godinu. Ali već su odrasle skoro dvije generacije ljudi koji možda uopšte ne znaju za događaje tih godina. Koliko je ovaj film aktuelan?
Anatolij Karpov – To je bio istorijski događaj i ne možemo da promijenimo ono što se tada dogodilo. A u to vrijeme to je bilo posebno važno. Smatram da mlađa generacija treba da poznaje istoriju svoje zemlje. I tek tako, iz vedra neba, ne nastaje osjećaj patriotizma. Morate shvatiti veličinu svoje zemlje, a upravo ovaj film govori o vremenu kada smo imali mnogo pobjeda. Ne samo u šahu.
Tada smo zaista bili najveća država na svijetu, potrebno je prenijeti na mlade i duh tog vremena, i moral, i odnos ljudi jednih prema drugima. Kao i odnos prema postavljenim zadacima i odgovornost za njihovu realizaciju. Sve je to prijeko potrebno, ali, nažalost, mi smo u moralu dosta pali u odnosu na ta vremena. Ali ipak, mislim da ćemo se jednog dana opametiti i sve najbolje će nam se vratiti.
„Navikao sam na Korčnojeve budalaštine, one su uveseljavale svijet“
– U filmu je prikazana zmija koja je ubačena u vašu sobu i helikoptere kako kruže iznad hotela i nisu vam dali da spavate i da se spremite. Da li je to zaista bilo u Baguiju?
Anatolij Karpov– Zmija je stvarno pronađena u našoj kući. Iako nije bilo helikoptera, ali su američki piloti od ranog jutra počeli da igraju golf na terenu pored hotela. A radi boljeg razumijevanja situacije, režiser filma je, očigledno, odlučio da lansira helikoptere – umjesto da me muči udarcima palica za golf.
– Da li je sukob Vladimira Zuhara, specijaliste kosmičke medicine, koji je bio dio vašeg tima, sa mađioničarima i parapsiholozima uz Korčnoja zaista tako ozbiljno promijenio psihološku pozadinu borbe? I stvorio veliki pritisak?
Anatolij Karpov – Na mene – ne baš veliki pritisak, nekako sam se navikao na Korčnojeve budalaštine. A on je samo je uveseljavao svijet.
(Uskoro nastavak)