Oleg Bogatov
Dopisnik RIA Novosti Sport

Dvanaesti svjetski šampion u šahu Anatolij Karpov u intervjuu specijalnom dopisniku RIA Novosti Olegu Bogatovu iznio je svoje utiske o nedavno objavljenom filmu „Svjetski šampion“, govoreći o jednoj od ključnih faza u biografiji poznatog velemajstora – meča za svjetsku krunu sa pretendentom Viktorom Korchnojem, koji je prethodno pobjegao iz SSSR-a.
Karpov je 1978. pobijedio u meču održanoj u Baguiju (Filipini) rezultatom 6-5 i odbranio titulu svjetskog šampiona.
– Anatolije Jevgenijeviču, da li vam se dopao film „Svjetski šampion“?
Anatolij Karpov – U filmu je odabrana sjajna glumačka postava i čini mi se da su se svi nosili sa svojim zadatkom. I bilo je vrlo teško – pokazati unutrašnji svijet čovjeka, kojeg on jednostavno ne otkriva tokom igre. Šahista i glumac imaju potpuno suprotne zadatke.
Cilj velemajstora je da sakrije sve informacije i da nikome ništa ne pokaže. A glumac, naprotiv, želi publici prenijeti unutrašnji svijet šahista. Mislim da su se glumci izborili sa ovim teškim zadatkom. Režiser i direktor filma su odradili sjajan posao i stvorili divan tim.
– Kada vam je postalo poznato da je planiran ovakav film i da li se sa vama konsultovao menadžment studija “Trite”, koji je pripremao projekat?
Anatolij Karpov– Za njega sam saznao tek kada su pobijedili na sveruskom takmičenju koje je organizovalo Ministarstvo kulture. Ja sam, zajedno sa ministrom kulture Rusije Vladimirom Medinskim, učestvovao na svečanoj ceremoniji, prije koje su sumirani rezultati konkursa (koje provodi Fond za kinematografiju, preko kojeg se provodi državna podrška odobrenim projektima).
A onda sam u Ministarstvu kulture saznao da je prijava za film o meni osvojila prvo mjesto. Nakon toga su Ministarstvo kulture, studio Nikite Mihalkova „Trite“ i televizija u zajedničkom partnerstvu realizovali projekat.
– Koja je to godina bila?
Anatolij Karpov– U 2019-toj godini. Ali, pandemija koronavirusa odložila je završetak filma za osam mjeseci jer je komunikacija izgubljena i grupa nije mogla otputovati na lokacije snimanja. Planirano je da se film pusti na velike ekrane u maju prošle godine. I pokazalo se da smo jedva stigli da sve završimo do Nove godine.
– Vjerovatno je bilo planirano da film izađe za Vaš jubilej, do 23. maja?
Anatolij Karpov-Ne, to nije imalo nikakve veze s tim. Ali dogodilo se da je film izašao u godini mog 70. rođendana.

Anatolij Karpov
„Moja uloga je da pružim činjenice za film“
– Koja je vaša uloga u pripremi filma – scenaristi, režiseri, umjetnici tražili su od Vas da obnovite sliku koja je bila u Baguiju davne 1978. godine?
Anatolij Karpov– Naravno, bio sam u zvaničnom timu stvaralaca filma. Ali najvažnije je da praktično nije bilo živih očevidaca te borbe. Tako da sam dao činjenice za film- to je bila moja uloga i zadatak. Ispričati po kojim događajima je bio zanimljiv meč za svjetsku titulu.
Mnogo smo razgovarali sa (režiserom filma) Aleksejem Sidorovim, i tako je nastao scenario. Ali film je umjetnički i ne može 100% odražavati ono što se zaista dogodilo. Ali uglavnom, prikazano je skoro sve što je tada bilo na Filipinima.

Anatolij Karpov tokom meča za Svjetskog šampiona 1978.
– A ideja da se film gradi kroz 32., finalnu partiju meča – da li je to odluka scenarista? Ili je, možda, u početku postojao neki drugi plan, detaljniji?
Anatolij Karpov– Nisam učestvovao u pisanju scenarija, davao sam ideje i davao činjenični materijal. A onda je sve zavisilo od rada scenariste i režisera.
Nisam sreo Korčnoja na borbama pijetlova
– Poslednjih godina filmovi o sportu koji se snimaju u Rusiji ponekad su ispunjeni događajima koji se ili nisu desili, ili su u ovoj ili onoj meri interpretirani. Da li je u ovom filmu bilo slučajeva koji su, po vašem mišljenju, malo izobličeni ili prikazani u drugoj ravni?
– Ne, kada smo pripremali film, držali smo se sa istorije. Ima nekih pretjeranih ekspozicija, na primjer, režiser je htio da se vjenčam tokom meča. A ja nisam bio oženjen, vjenčanje je bilo nakon završetka meča. I nije bilo ove gravure na šahovsku temu, koju mi je poklonio (XI svjetski prvak Amerikanac) Robert Fischer. Fischer je bio daleko od umjetnosti uopšte, i teško je čak i zamisliti da bi mu takva ideja pala na pamet. I, naravno, kasnije to nisam mogao dati Korčnoju.
Od najvećih, recimo, nedoslednosti, kojih nije bilo u meču, ali je bilo potrebno da bi se pokazao intenzitet sukoba i odnosa među nama – da se u borbama pijetlova Korčnoj i ja nađemo rame uz rame. I počinjemo da pričamo.
Tada su se održavale prave borbe pijetlova, ali u Baguiju nismo imali na njima susret sa Korčnojem. Tokom meča to je uglavnom bilo malo vjerovatno, jer njega je čuvala filipinska služba bezbjednosti, a i mene. I u mom timu su bili takvi ljudi. Mora se postići previše saglasnosti da bi se negdje ukrstili putevi sa protivnikom tokom meča.

Šahisti Anatolij Karpov i Viktor Korčnoj (s lijeva na desno) 1974
– Da li ste bili na borbama pijetlova?
Anatolij Karpov– Ne, nisam išao da ih gledam, ali su me pijetlovi ujutru budili i nisu mi davali da spavam. Generalno, Filipinci imaju ovaj nacionalni sport, vole borbe pijetlova. Možda im je to došlo od Španaca. Oni vole da priređuju borbe sa bikovima, a Filipinci vole borbe pijetlova.
(Uskoro nastavak)