– Vaš drugi prvenstveni meč u Meranu 1981. godine, koliko sam shvatio, uopšte nije ličio na meč u Baguiju. Da li je vaša prednost bila veoma ubjedljiva – bez ikakvih trikova Korčnoja (Karpov je pobijedio u meču za titulu rezultatom 6-2)?
Anatolij Karpov – Ne, zašto, bilo je ludorija. Jednostavno tada sam bio u boljoj formi. Ili tačnije – nisam ni u jednom trenutku upao u krizu. Jer meč u Italiji nije trajao kao borba na Filipinima, a ja nisam imao problema sa spavanjem ili sa nečim drugim.
Meč za svjetskog šahovskog šampiona između Anatolija Karpova i švajcarskog šahiste Viktora Korčnoja u Italiji, 1. oktobar – 18. novembar 1981. Viktor Korčnoj (u centru) je poražen i napušta Merano.
– Koliko vas je put u finale Svjetskog prvenstva u košarci prije finalne partije promijenio i dodao snagu? Uostalom, Manila se, ako se ne varam, nalazi 400 kilometara od Baguija?
Anatolij Karpov – 350 kilometara. Ona ne samo da mi je dodala snagu, već me je gurnula u drugačije psihološko okruženje. I omogućila da se moj nervni sistem opusti.
– Jedan njemački šahovski stručnjak je kasnije napisao da vas je u slučaju poraza u meču u Bagiju čekala karta za Zapadnu Nemačku. Ovo je vjerovatno, izmišljotina?
Anatolij Karpov – Naravno.
Ideja o meču sa Fischerom u SSSR-u je naišla na protivljenje
– Film se dotiče teme vašeg mogućeg otkaza meča sa Korčnojem. Ali, koliko sam shvatio, u stvarnosti ova varijanta nije ni razmatrana?
Anatolij Karpov -Zašto to nije uzeto u obzir? Ako pogledate šta je konkretno prikazano u filmu, preuzeto je iz mog odnosa sa još jednim ministrom sporta SSSR-a. Ne sa Sergejem Pavlovom, koji je tokom meča u Baguiju bio predsjednik Državnog komiteta za sport (Goskomsport), već sa Maratom Gramovim, koji je došao na čelo posle njega. A dijalozi u filmu apsolutno ponavljaju istorijski događaj i riječima i izrazima.
Kada mi je Gramov rekao da bi, možda, trebalo da odbijem da igram meč sa Korčnojem 1984. nakon diskvalifikacije Garija Kasparova, postavio sam mu pitanje: „Da li razumijete da ako ne igram meč, onda prema pravilima Međunarodne šahovske federacije (FIDE) biće mi oduzeta svjetska titula?“
On kaže: „Može biti, ali treba ići i na to.“ Na što sam mu odgovorio: „Niste vi osvojili titulu prvaka svijeta, nije na vama da odlučujete.“ Došli smo do takvog suprostavljanja u odnosima.
Predsjednik Sportskog komiteta SSSR-a Marat Gramov (desno) i pretendent na titulu svjetskog prvaka u šahu Gari Kasparov (lijevo) na otvaranju meča za svjetskog šampiona u šahu 1985. godine.
(Od redakcije. 1983. godine, polufinalni meč ciklusa za titulu svjetskog prvaka između Korčnoja i Garija Kasparova nije održan zbog nesuglasica oko mjesta održavanja meča predsjednika FIDE Florencia Campomanesa i Šahovske federacije SSSR-a Kasparov je dobio kontumac. Campomanes je kasnije poništio svoju odluku, odredivši novi datum i mjesto za meč (Kasparov je pobijedio Korčnoja, a zatim u finalu savladao Vasilija Smislova i tako postao kandidat za titulu sa Karpovom).
Anatolij Karpov -Nije bilo vremena u filmu da prikažem sve te poteškoće, jer sam osam mjeseci prije meča sa Korčnojem imao poslednji sastanak sa Fišerom, koji je održan u Vašingtonu. Razgovarali smo o mogućnosti prvenstvenog meča između nas. I nikome se nije svidjela ova ideja o mom sastanku s Fischerom – ni predsjedniku Državnog sportskog komiteta SSSR-a, ni najvišem rukovodstvu zemlje.
Ipak, u julu 1976. prvi put sam sreo Fišera u Tokiju, i sve je to kod nas prihvaćeno sa neprijateljstvom. U avgustu sam u Kordobi (Španija) po drugi put razgovarao sa njim, a negdje u novembru uspio sam da ubjedim rukovodstvo da ovaj meč nikako nije protiv interesa Sovjetskog Saveza. I čak i više, da odgovara tom interesu. I dobio sam principijelno odobrenje da se meč sa Fišerom održi. Ali onda je vrijeme prolazilo, a Fischer, vjerovatno, i dalje nije se odlučivao da igra.
Šahovska partija između Borisa Spaskog (desno) i Roberta Fišera (lijevo) na Svjetskoj šahovskoj olimpijadi u Havani 1966. godine.
Anatolij Karpov -Ali dvosmislen stav Pavlova prema meni nastao je upravo tokom mojih pregovora sa Fišerom. Jer on kategorički nije želio da se ovaj meč održi. Ali mislim da nije bio sposoban za podlost. Siguran sam da nije znao šta se dešava, ali su onda u KGB-u počeli da prikupljaju dosije o meni. I Ministarstvo sporta je u tome učestvovalo. A kada je Pavlov saznao za ovo, bio je veoma ljut. I shvatio sam da on nije svjestan šta se dešava i da to pitanje nije bilo dogovoreno sa njim. Ali posao prikupljanja dosijea u vezi sa mnom je obavljen.
– Da li je to bilo 1977?
Anatolij Karpov – Godine 1976. Tada je Pavlov već bio na čelu Državnog komiteta za sport, jer je u vezi sa održavanjem Olimpijskih igara u Moskvi 1980. godine organizacija unapređena na nivo ministarstva. A Pavlov je dobio, reklo bi se, status ministra.
Mnogi sovjetski šahisti zaslužuju filmove
– Poslednjih godina Rusi nisu mogli da dobiju pobjednike u mečevima za titulu svetskog prvaka. Može li izlazak filma „Svjetski šampion“ pobuditi interesovanje dječaka i djevojčica koji tek počinju svoj put u šahu?
Anatolij Karpov – Čini mi se da je situacija malo drugačija. Imamo interes, ali smo izgubili dvadeset godina u razvoju šaha u našoj zemlji. Izgubili smo dvije generacije, ali najvažnije je da smo izgubili vezu među generacijama. Mislim da iz ovoga proizilaze drugi pristupi i drugi odnosi. Čini mi se da sada, pogotovo u ekipnim takmičenjima, na Svjetskim šahovskim olimpijadama i Svjetskim prvenstvima, nema lidera koji bi mogao okupiti sve oko sebe. A igrači se ponašaju kao individualci, nema strogo postavljenog zadatka – da se osvoji samo prvo mjesto i ništa drugo.
Iako to još zaslužujemo, i iako je konkurencija velika, ipak možemo osvojiti prvo mjesto. Ali ne osvajamo iz razloga što ne postoji takvo raspoloženje koje je bilo u moje vrijeme, koje su mi prenijele starije generacije velemajstora. Kada smo išli na svjetsko prvenstvo, nismo se ni pitali – kakvim bi nastupom bili zadovoljni? Sve osim prvog mjesta smatralo se neuspjehom.
A sada – nismo uspjeli pobijediti, zauzeli smo drugo ili treće mjesto, a ni to ne uvijek – pa, pokušaćemo sledeći put pobijediti. Vidite, sada nema velike želje i shvatanja da je samo pobjeda ono što nam treba i da svi rade za nju. Takva je situacija poslednjih 25 godina.
– Ko od slavnih sovjetskih šahista 20. veka zaslužuje da o njemu bude snimljen film?
Anatolij Karpov– Imamo puno divnih šahista i ljudi. Možete snimiti film o (svjetskim prvacima) Borisu Spaskom, i o Mihailu Talju, i o Vasiliju Smislovu, i o Tigranu Petrosjanu, i o Mihailu Botviniku. Već je objavljen film o (četvrtom svjetskom šampionu) Aleksandru Aljehinu („Bijeli snijeg Rusije“).
Slijeva na desno: Viktor Korčnoj, Anatolij Karpov, Tigran Petrosjan i Lav Polugajevski, 1973.
Možete ići dalje. I ispričajte u filmu o Mihailu Čigorinu, koji je prvi stvorio šahovski časopis („Šahovski list“) i uređivao ga. I odigrao je dva meča za titulu svjetskog prvaka. Nažalost, nije uspio da osvoji titulu, ali je Mihail Ivanovič jedan od najvećih šahista s kraja 19. i početka 20. vijeka.
(Kraj)
Svaka čast Karpovu, ali nije istina kad kaže da nema više važnih svjedoka meča u Bagiju među živima. Dimitrije Bjelica napisao je knjigu o tom meču zajedno s Mihailom Taljem, pratio je meč od prvog do zadnjeg dana, a još ranije razvio je prijateljstvo i s Karpovom i s Korčnojem, posjećivao ih kući, bio gost na večeri kod Korčnoja u društvu s Hortom i Tajmanovom u Lenjingradu 1974, upoznao članove porodice i o svemu tome pisao u knjizi Velemajstori izbliza. Neka gospodin Bjelica iznese svoje mišljenje o tim danima 1978. i o ovom filmu.