Intervju sa velemajstorom Milanom Draškom

(1. nastavak)

Goran Tomić: 26 je januar 2022 godine, 19 časova i 20 minuta.  Ovdje u Zelenici je velemajstor Milan Draško i sutra se priprema za humanitarnu simultanku sa koje će sav prihod biti poklonjen nekoj siromašnoj porodici sa područja Crne Gore sa troje i više djece. Kakav je Vaš odnos prema simultankama? Da li ih često igrate?

Velemajstor Milan Draško: U poslednje vrijeme sam ih rijetko igrao. Ranije smo imali praksu u vrijeme šampionata, čak i republičkog u vrijeme Jugoslavije da igramo simultanke, posebno na državnim šampionatima.

Ova simultanka ima jednu drugačiju dimenziju i zaista mi je drago da sam dio ovog prazničnog događaja. To je nekada bilo veoma popularno. Ja se sjećam u Čapljinu su dolazili Petrosjan pa Karpov…

U Metkoviću je igrao Boris Spaski. Igrao sam protiv njega. Boris Vasiljevič je odigrao jedan potez pa je krenuo za susjednu tablu, onda je uočio da to nije dobro i da vodi remiju i iskoristio je mogućnost  -pravilo simultanke i vratio se ponovo na našu tablu i odigrao pobjednički potez. To je bio veliki spektakl.

Fišer je dolazio u dva navrata u Mostar.

Ne znam iz kojeg se razloga sve rijeđe igraju simultanke, mislim da nije dobro da ih nema. Prosto to je značajan događaj za ljubitelje šaha. Tu je neka lijepa, vedra atmosfera, prilika za mlade igrače da se malo druže sa iskusnijim šahistima, velemajstorima. Vjerujem da će se i simultanke polako vratiti u život.

Goran Tomić: Da, one su vrlo važne za popularizaciju šaha.

Velemajstor Milan Draško: Da, apsolutno.

Goran Tomić: Vidim da su u Rusiji simultanke bile čak obavezne za jake velemajstore pa i Karpov navodi u nedavnom intervjuu da su bile česte na školskim takmičenjima „Bijeli top“. To ostavlja veliki utisak na djecu i dugo se pamti.

Velemajstor Milan Draško:  Da i mi pamtimo, kad smo kod Karpova, njegov dolazak sa Furmanom 1976 godine u Čapljinu. U hotelu Mogorelo teško je uopšte bilo prići stolovima.

Bila je masa ljudi. Karpov je bio prvak svijeta i voljeli su ga ljudi. Ja sam samo tad i nikada više odigrao karo kan i Karpov me dobio što nije nikakvo čudo, ali me dobio na takav način da sam čitavu partiju bio bez ikakve šanse i potpuno ugušen. Posle te partije sam rekao – nije karo kan za mene.

Goran Tomić: Pa ste prešli na francusku odbranu.

Velemajstor Milan Draško:  Prešao sam na francusku…

Goran Tomić: Da li isključivo igrate francusku?

Velemajstor Milan Draško:  Igram isključivo francusku.

Recimo 1991 kada se Alisa Marić pripremala protiv Ksi Jun, ili 1990 godine, Branko Damljanović je malo radio sa njom, našom šahovskom heroinom, radio je i Ljubojević-to je bila tajna da je radio Ljubojević, ali je ona to otkrila, i Damljan, moj prijatelj i kum, mi je rekao –Ovo bi mogao da igraš,  Alisa i ja smo radili, daću ti materijal. Ja sam bio oduševljen da mi neko ustupi takav materijal. Onda mi je Branko dao -to je bilo nešto više od pola stranice, onaj format A4. To je bio taj materijal. Međutim ja sam igrao na turnejama u Italiji 1991 i dobro sam prolazio koristeći to, postigao sam pozitivan skor. Odigrao sam sedam partija i postigao skor 4,5:2,5. Ipak osjetio sam da mi u jakim partijama to ne leži. Generalno takav tip pozicija mi ne leži. Ipak volim neke metodičnije pozicije, sigurnije.

Međutim francuska, to je činjenica, ne spada u red sigurnih otvaranja crnim i ne stoji dobro. U pretkompjuterskoj eri ona je jako dobro stajala. Sjećam se 1986 kada sam igrao Bosnin turnir, igrao sam Taraševu varijantu sa Psahisom Sd2, Sc6 i bio je remi posle 18 poteza ili nešto više. Bio sam čak malo bolji. I onda mi je Psahis rekao da je on sa Dolmatovom analizirao sedam dana tu poziciju, zamislite kakav analizatorski štab i da nisu uspjeli da nađu prednost za bijelog što je bilo prilično laskavo. Kad već pominjemo te partije, tri puta sam remizirao sa Psahisom u francuskoj i onda nije više želio da igra 1.e4. Igrali smo u Sočiju 1988 i ja sam malo kasnije stigao za sto. On je odigrao 1.c4, sačekao da ja dođem i rekao: „Milane igraj sad francusku!“  Izbor se pokazao kao dobar. Posle velike borbe sam izgubio. Rado se sjetim Psahisa, bio je dobar čovjek i dobro smo se družili. Dvostruki je prvak Sovjetskog Saveza.

Sada bih volio da igram i nešto drugo. To je činjenica. Ne samo francusku. Ali nije lako u ovim godinama biti tako elastičan kada je u pitanju repertoar.

Goran Tomić: Da li Vaše učenike podučavate francusku?

Velemajstor Milan Draško: Interesantno, više sam specijalizirao, iako nemam veliko trenersko iskustvo da bih upotrebljavao tako jake riječi, ali više radim sa njima neke druge stvari. Radimo završnice i strategiju. Nekako mi se čini da je najbolji bio rad kada sam 2017 godine radio sa našim šahistima među kojima su bili Aleksandar Tomić i Miroljub Ćirović. Odmah posle toga Tomić je osvojio dvije norme za internacionalnog majstora. I do danas to pominju; poslednji koji mi je to rekao bio je Igor Vujačić, naš možda najbolji šahovski sudija -da mu je jako prijao taj rad. I bila je neka odlična atmosfera, dobro smo radili i sve je išlo kako treba. Treba reći da je i Ćirović na Kupu šampiona odigrao dobro.

Nisam tokom karijere imao dovoljno izražen smisao za analitički rad u otvaranju. Možda i zato što sam odrastao u Čapljini koja ipak šahovski zaostaje za centrima poput Sarajeva, da ne govorim o Beogradu i Zagrebu i nekako mi nije u mladim godinama, kada to ulazi u krvotok, nije mi usađen taj smisao za otvaranja. To mi je objektivno, ako bih mogao da ocjenim gdje sam najbolji, a gdje najslabiji od te tri faze partije-otvaranje, središnjica, zaršnica, mislim da mi je otvaranje Ahilova peta.  To se sve više pokazuje od kada su kompjuteri u upotrebi, a s druge strane u završnicama sam dosta siguran. Dosta sam ih radio. Možda je sada prilika da kažem da sam u svoje vrijeme imao trening koji se uvijek sastojao od tri segmenta: gledao sam partije, gledao sam i otvaranja, stare majstore. Dosta se nauči iz Botvinikovih knjiga. I obavezno završnice. Svaki dan. Takav je bio rad.  Stvorio sam stil igre i imao koncentraciju u najboljim godinama da sam mogao dugo da igram bez nekih opipljivih grešaka, ali sa druge strane nisam uspjevao da izbjegnem dobru pripremu protivnika, posebno u zadnje vrijeme jer mi prosto fali širina repertoara.

(Sutra nastavak)

Оставите одговор