
Derbi 2 kola zaisigurno je bio susret dva bivša Europska prvaka, prvog i drugog nositelja Ivana Šarića i Zdenka Kožula. Igrala se oštra sicilijanska obrana, Richter Rauzerova varijanata. Partija je tekla uglavnom utabanim teoretskim stazama, a zanimljivo je da se do 16-tog poteza bijelog slijedila poziciju iz jedne ranije partije koju je Ivan Šarić igrao bijelima 2013. godine. Crni odlazi u rohadu na kraljevo krilo čime nastaju raznostrane rorohade jer se bijeli kralj već ranije sklonio na daminu stranu pa brzi juriš na protivničkog kralja postaje glavna strategija. Bijeli je prvi prokrčio puteve prema crnom kralju i konjem podržanim teškom artiljerijom stvara strašne prijetnje no ipak propušta možda pobjednički potez čime udahnjuje novi život crnom monarhu. Dovitljivom obranom Kožul drži poziciju, partija prelazi u topovsku konačnicu u kojoj se nakon sadržajne borbe partija raspliće u remi. Zanimljivo je tekla partija naših sugrađana Marina Bosiočića i Darka Dorića. Dugo se, čak do 21. poteza slijedila jedna linija Najdorfove varijante sicilijanske obrane koju je uspješno primjenjivao i uveo u modu legendarni svjetski prvak Bobby Fischer, a koja je i danas aktualna. Pozicije koje nastaju izuzetno su bogate taktikom i zahvaljujući moćnim kompjuterskim programima izučene su do tančina, ali slavni Bobby izučio ih je do savršenstva no bez pomoći kompjutera. Upravo zahvaljujući najvjerojatnije kompjuterskim analizama, nakon taktičkih vratolomija, partija završava remijem, a zanimljivost je da 2013. odigrana identična dopisna partija sa istim ishodom.
Velemajstor Ante Šarić bijelim je figurama pokušao prostornom prednošću pritiskivati figure međunarodnog majstora Leona Livaića no Livaić je opet pokazao sigurnost i dobro razumijevanje pozicije te izjednačio šanse nakon čega je potpisano primirje. Ždrijeb nije bio sklon Robertu Zelčiću pa je po drugi puta zaredom vodio crne figure ovaj puta protiv velemajstora Zorana Jovanovića. Zelčić je nakon izmjena dama stekao nešto ugodniju poziciju no iako su postojala htijenja da se učini nešto više nije narušena ravnoteža pa je partija završila miroljubivo. Susret velemajstora Nenada Ferčeca i Jurice Srbiša bio je pun sitnih obrata. Najprije je Ferčec u otvaranju zahvatio inicijativu da bi jednim taktičkim udarom osvojio pješaka čime je stekao velike šanse za igru na pobjedu. No vjerojatno uzrokovano obostranim vremenskim tjesnacom i jedan i drugi igrač čine greške pa se igra raspliće u remi. Naoko mirna no vrlo sadržajna borba vođena je u partiji Saše Martinovića i Blažimira Kovačevića. Iako je bijeli agresivno postavio pješake u centru crni je vrlo precizno parirao pa nije došlo do narušavanja ravnoteže a time dolazi i do podjele plijena.