Kirsan Iliumzhinov: „Virus nije slučajan. Svima se javlja misao-osvijesti se …“ (6. nastavak)

Intervju Evgenija Surova sa Kirsanom Ilyumzhinovom

(6. nastavak)

Surov: Kirsane Nikolajeviču, šta mislite o pandemiji? Koliko se sami bojite korona virusa? Recimo da ste stigli iz Teherana – da li ste se nekako testirali? Da li uopšte pratite svoje zdravlje?

Ilyumzhinov:  Naravno. Poslednji put kada sam bio u inostranstvu 23. februara, letio sam iz Abu Dabija. Karantin tamo još nije bio proglašen, proglašen je samo u evropskim zemljama. Ali odmah sam se stavio u izolaciju, provjerio – nije otkriven virus.

A kako se zaštititi – to zavisi od svih. Mjere države su poznate, ali vi morate i sami da se štitite. Danas je neradna nedelja i jednostavno pozivam sve da ostanu kod kuće. Sami se možemo zaštititi. Nikakvih kontakta, samo telefonom. Naročito stariji ljudi koji pate od neke vrste hroničnih bolesti treba da izdrže nedjelju ili dvije. A da ne biste poludjeli od usamljenosti, treba da se poboljšavate, bavite fizičkim vježbama i sportom. To se može raditi i u stanu. Juče sam na TV-u vidio kako jedna osoba trči po balkonu – isto je pretrčala 20 kilometara. Šest metara tamo – šest metara ovde. Potrebno je da ojačate svoj imuni sistem. Znali smo da su crni i bijeli luk korisni za ovo. Svakog dana jedem, vjerovatno, po desetak glavica crnog i bijelog luka, meda, đumbira – ovo jedem da bih ojačao imuni sistem.

A najvažnija stvar, naravno, nije tijelo, već duša, glava. Kažu da sve naše bolesti dolaze iz glave. Kada mi sebe zavaravamo, kada postoji panika, strah. Ovo vrijeme nam je dano da bismo očistili misli, očistili mozak, razmišljali što više o pozitivnom.

Budisti imaju teoriju o „praznini“. Moj prijatelj, tibetanski monah, Jampa Tinlei, napisao je knjigu „Um i praznina.“ Ovdje zatvorite oči, pokušajte da se fokusirate i zamislite prazninu. Pet sekundi, deset sekundi, da ne razmišljate ni o čemu. Ako to dovedete do minut, tada ćete imati svojevrsno pročišćavanje ne samo svojih misli i mozga, već i svoje aure. Trebate očistiti auru, razmišljati o pozitivnom. Ili čitati molitve. Baš juče, poslali su mi iz Grčke, iz Atosa, savjete staraca: moramo se moliti, brisati kvake na vratima … To je normalno. Dalaj-lama je takođe apelovao na sve: „Pomolimo se“. Možete li zamisliti koliko je naša Zemlja mala? Iz kosmosa je vidljiva kao plava tačka. A ako od sedam milijardi stanovnika Zemlje bar jedna milijarda istovremeno razmišlja o pozitivnom, dozvoljava u sebi samo pozitivne misli, tada će naša Zemlja imati svjetlost. A Gospod, Stvoritelj, među milijardama zvjezda videće da takav beli sjaj dolazi sa Zemlje – i da je dobro krenulo. A ako se oko Gospoda okrene u našem smjeru bar na sekundu, imaćemo sreću i blagostanje. Mislim da će svi virusi proći, a mi ćemo naučiti da volimo i cijenimo jedni druge.

Surov:  I sami ste radeći ovu vježbu – ne razmišljajte ni o čemu, minutu – uspjeli?

Ilyumzhinov:  Iskreno, još uvijek nisam uspio. Uključim tajmer, pokazuje 30-40 sekundi. Nisam stigao do minuta.

Postoji još jedna vježba koju savjetujem svima. Ovo je vežba tibetanske joge, u vezi disanja.  Pobjeđujemo bilo koju bolest ako pokušamo razmišljati o pozitivnom, pokušati sa samodisciplinom. Da, lijekovi su dobri, ali sve zavisi od nas. Odnosno, korona virus je moguće savladati samo samodisciplinom – ne ići nikuda, boraviti kod kuće – i baviti se samousavršavanjem – kako biste se poboljšali i poboljšali svoje tijelo, imuni sistem i, što je najvažnije, očistili mozak tako da vam u glavi ostanu samo vedre misli.

Surov: Radi se o oporavku mozga ili, čak bih rekao i duše. Pored vježbi koje možda ne želite sve da radite, da li čitate neke knjige, gledate filmove? Ili to ne želite za sada?

Ilyumzhinov: Dugo čitam knjige. Upravo na mom stolu je knjiga „Omiljene šahovske zagonetke“ Evgenija Gika. Sećate se, postojao je takav novinar u Moskovskom Komsomolecu?

Surov: Naravno.

Ilyumzhinov: Dao mi je jednom ove ‘glavolomoke’  odjednom. Na primjer, juče sam rješio zadatke višestrukog svjetskog prvaka u stvaranju šahovskih studija Andreja Selivanova. Tamo postoji i mat u sto poteza. Ali, ako uspjevam da rješavam studiju u deset do petnaest poteza, ipak je ta u sto poteza meni teško. Uglavnom gledam šahovske knjige.

Ipak, nedavno, dok sam letio za Teheran, odjednom sam poželio da ponovo pročitam Nikolaja Ostrovskog „Kako se kalio čelik“. Pavle Korčagin je moj omiljeni junak. I evo me na laptopu, dok sam letio napred i nazad, pročitao sam tu knjigu.

Filmovi su mi takođe zanimljivi. Sviđaju mi se serije. Naročito one koji idu posle dvanaest sati u noći.

Surov: A kako stoje stvari sa kreativnošću? Uostalom, da li ste, bar nakon što ste napustili mjesto predsednika FIDE, pisali poeziju? Čak smo objavili i vašu pjesmu na web sajtu, a znam da to nije bila jedina. Možda ste i ovih dana nešto novo napisali?

Ilyumzhinov: Pjesmu – nisam. Ali nedavno sam pročitao Davida Nikitiča Kugultinova, narodnog pjesnika Kalmikje, i naišao sam na njegovu pjesmu … Usput, govori o prolaznosti života. Evenije, sjećate li se svog prvog trenutka kada ste se rodili?

Surov: Znate, vjerovatno ću vas upravo sada iznenaditi. Prvog trenutka se ne sećam. Ali datum kada sam se rodio, zapamtio sam lako, jer sam se rodio istog dana kao i vi.

Ilyumzhinov: Petog aprila? Sjajno! Ali prvi trenutak ako se ne sjećaš … Da li ćeš se sjećati kad umreš? Kad budeš u grobu … Izvini, Evgene, ali to je neizbežno.

Surov: Naravno da ćemo svi biti tamo.

Ilyumzhinov: Kad budete ležali u grobu, takođe se nećete sjećati tog trenutka? I gledajte, šta je u filozofskoj pesmia David Nikitič Kugultinov napisaa o smrti svog prijatelja Samuela Iakovlevich Marshaka. Znate, da, ko je Marshak?

Surov: Naravno, naravno.

Ilyumzhinov: Bio je takav poznati dečji pisac. David Nikitich je napisao pesmu koja se, usput rečeno, odnosi i na našu trenutnu situaciju. Govorim po sjećanju.

Niko se ne sjeća svog rođenja.
Niko se neće sećati svog poslednjeg časa.
Dvije linije, dvije strane,
dva trenutka nepoznatog svakome od nas.

I čitav prostor, čitav zanosni let
Noći i dana između tih granica ,
Sve što filozof naziva „vremenom“,
Ono što čovjek naziva životom –

Ne zaustavlja se ništa
Beskonačno je u našoj svijesti.
I smrtnom čovjeku je dato da
živi na zemlji, ne poznajući smrt, zauvek.

Zauzvrat on daje život drugom.
Drugi, plačući, bude zavijen u plašt …
Čovjek samo ne umire …
On samo živi.

To se, slučajno odnosi na našu situaciju. Znači, vječni smo. Kakav god da je virus, u mislima smo večni.

Surov: Namjerno zastajem malo, jer je to potrebno u takvim slučajevima kako bi se shvatilo ono što je rečeno. Kirsan Nikolajevič, pošto je šah blizu vas, čak sam na snimku vidio da imate šahovsku tablu, želim da vam ponudim da sada igramo blic. Šta mislite o tome?

Ilyumzhinov: Blic? Hajdemo. Evo šah je u blizini. Sada samo pomjerim tablu …

Surov: Čekajte. U uslovima emisije u kojoj smo, ne možemo da igramo šah. Ali nudim vam brzopotezno “pitanje –odgovor”.

Ilyumzhinov: Hajde, dobro! A ja sam već otišao do šahovske table. Samo sam pogledao na sat, i tamo je namješteno na tri minuta. Volim da igram blic na tri minuta.

Surov: Plašim se da igram šah sa vama.

Ilyumzhinov: Zašto? Vi jako igrate.

Surov: Ali vi sa kim još niste igrali. Igrali ste sa samim Žukovom!

Ilyumzhinov: Igrajmo brzopotezni šah posle karantina.

Surov: Dogovoreno. Ovdje! Sada barem imam neki cilj u budućnosti. A sada ću vas pitati u roku od tri minuta gdje ćemo morati da odgovorimo na pitanja manje-više kratko, ali ne nužno i jednosmerno. Dobro?

Ilyumzhinov: Dobro.

Surov: Da li je život gori ili bolji u dvadeset prvom veku u odnosu na dvadeseti?

Ilyumzhinov: Naravno, bolji. Jer se poboljšavamo.

Surov: Šta radite kada se umorite?

Ilyumzhinov: Sjednem, razmislim i ponovo se uhvatim posla.

Surov: Da li često morate to da radite?

Ilyumzhinov: Već sam na to zaboravio, jer sam u vječnom procesu aktivnosti, rne predajem se i trudim se da budem u formi čitavo vrijeme.

Surov: Šta je za vas sloboda?

Ilyumzhinov: Sloboda je kad u vašim mislima niste zavisni ni od koga. To je najvažnija stvar. Jer, ponavljam još jednom, socijalno smo zavisni o drugima, o porodici, voljenim osobama, državi – svima. I moraš se osjećati slobodno. Ako se i sami osjećate slobodno – tada ćete biti srećni.

Surov: Kako se  ponašate prema ljudima gej orijentacije?

Ilyumzhinov: Normalno. Gospod nas je sve stvorio, pa ako imaju takvu orjentaciju – šta možete da uradite. Čovek sam bira svoj put. Ono što je predisponirano, to je predisponirano. Najvažnije je da ne naškode drugima.

Surov: Uzmite u obzir da ste upravo sada uhvatili zlatnu ribicu (sad, možda kod kuće nekako). Pitajte šta želite!

Ilyumzhinov: Naravno, molim za zdravlje za sve, tako da se ovaj korona virus zaustavi, tako da ljudi napokon izađu na ulice – da prže roštilj, da jednostavno uživaju na suncu. Tako da svi šetamo i pozdravljamo se.

Surov: A šta želite za sebe, Kirsan Nikolajevič?

Ilyumzhinov: Ja sam takođe čestica, ćelija tog velikog bolesnog organizma, koji se danas naziva čovječanstvo, pa želim zdravlje za sebe i zdravlje za sve oko mene. To je jedini način na koji ćemo pobjediti. A ja ne vidim sebe izvan ovog društva.

Surov: Na koje pitanje biste željeli da odgovorite sami, ali vam ga nikada ne postavljaju?

Ilyumzhinov: Ne znam. Da li vjerujete u Boga, na primjer? Čini mi se da me je Pozner pitao: „Ako sretnete Boga, šta ćete ga pitati ?“ Usput, Ženja, da si upoznao Boga, šta bi ga ti pitao?

Surov: O, vratio si mi tako pitanje da …“

Ilyumzhinov: Ali igramo blic. Vaš potez! Vrijeme je isteklo.

Surov: Dozvolite da odgovorim na to. Gledao sam neke programe s Poznerom (i sa vama, naravno, u tom smislu). Ali najviše mi se dopao odgovor na ovo pitanje Aleksandra Gordona. „Suočivši se sa Bogom, šta ćeš mu reći ?“ – „Ne verujem!“.

Ilyumzhinov: Znate li kako je Pozner odgovorio? Upravo sam se sjetio, to je bilo blic pitanje. Pitao bih ga: „Kako si?“ .

Surov: Koja je vaša glavna mana?

Ilyumzhinov: Volim da spavam.

Surov: Sjajno! Spavate tri sata dnevno, kako sami kažete.

Ilyumzhinov: Pa, to je moja slabost. Da ne bih spavao prisiljavam se da nešto radim. I ujutru, i popodne, i uveče. Da nisam uopšte htio da spavam, to bi bilo super! Ponekad ne jedem – mogu biti bez hrane dan, dva, tri i ništa – normalno postojim. Pa, ponešto pijem, a ponekad čak zaboravim da jedem. Ali da, volim da spavam, iako malo spavam. Kad bi se čak i ta želja za spavanjem uklonila, čovjek bi mogao uradi nešto više u ovom životu.

Surov: Hvala. Bio je to blic sa Kirsanom Iliumzhinovom. Predlažem remi, Kirsane Nikolajeviču, pošto smo vi i ja obostrano odgovarali.

Ilyumzhinov: Slažem se.

Surov: Prije nego što pređem na pitanja slušalaca, ne mogu da nešto preskočim. Vjerovatno znate, priču koja se sada dogodila sa turnirom kandidata. Počelo je u tako neobičnim uslovima koji su se već dešavali širom sveta. I nije mogao da završi. Šta vi mislite o ovome?

Ilyumzhinov: Naravno, šteta je što je turnir stao, ali u pandemiji ga je bilo nemoguće nastaviti. Ono što je odlučio Predsjednički savjet, ono što je FIDE odlučila, sasvim je realno, sasvim normalno. Zato što su zatvorili granice, zatvorili letove i kako bi stranci mogli da odu odatle? Ispravno je pitanje – da li je vrijedilo započeti ovaj turnir kandidata?

Verovatno je tada rukovodstvo FIDE-a smatralo da je moguće igrati. Ali, kao što vidite, nije se moglo produžiti.  Naravno, šteta, jer su šahisti upravo započeli trku i igrali dobro. Gledao sam neke partije – lijepe, normalne, svima su pružile zadovoljstvo. Pa, stali su. Daj Bože da počnu ponovo da igraju, završe turnir i konačno odluče izazivača koji će se boriti protiv Magnusa Carlsena. Sasvim se normalno odnosim u vezi s tim i ne brinem se. Igraće kada završi epidemija korona virusa.

Surov: Ali sada se brine Teimour Radjabov. Neko vrijeme (dvije ili tri nedelje) prije starta tražio je od FIDE da odloži turnir u privatnoj prepisci. Nisu ga slušali, turnir nije odložen. U to vrijeme i na takvom mestu nije htio da se igra. Kako biste se izvukli iz ove situacije? Jer, vidite, sada je situacija na neki način u zastoju. Bar u očima javnosti. Iako rukovodstvo FIDE-a kaže da za njih nema poteškoća, sve je odlučeno, turnir će biti odigran u svom prethodnom sastavu. Ali šahovski svijet vjeruje da se s Radjabovom mora pronaći neki izlaz.

Ilyumzhinov: Pitate moje mišljenje?

Surov: Naravno.

Ilyumzhinov: Uostalom, 23 godine bio sam predsednik FIDE, bilo je potrebno donositi i provoditi te odluke. Dakle, s jedne strane sam za FIDE, a s druge strane za Teimoura Rajabova. On je sjajan, talentovan šahista, oduvjek sam ga volio. Sjećam se početka njegove šahovske karijere. To je bilo prije 16 godina kada sam održao prvu fazu Grand Prix-a koja je održana u Dubaiju (i drugu u Moskvi). Igrali smo u Međunarodnom centru, u hotelu “Meždunarodni”, a Teimour Radjabov je tada postao pobjednik pobjedivši Garija Kasparova. Tada je verovatno imao oko 15 godina. Dakle, on je talentovani šahista i često je zadovoljan svojim rezultatima. A činjenica da Teimour nije igrao na turniru kandidata nije normalno, jer je Teimour morao da igra. I poput svakog velemajstora, koji ne računa dva, tri, već pet-deset poteza unapred, tačno je procjenio situaciju da pandemija zahvata čitav svijet, sve je više i više zaraženih. I u takvoj situaciji je počinjanje ovog turnira pogrešno. On je izrazio svoje mišljenje ne kao šahista, već kao ozbiljna osoba koja prati i štampu i situaciju u svijetu. Dao je pravu preporuku i bio u pravu – nije bilo potrebe za počinjanjem turnira. Ali u FIDE-u postoje, kako kažu, „nadzornici“, a oni su procijenili situaciju sa svoje strane.

Kao u šahovskoj partiji: Radjabov je smatrao da je nemoguće započeti turnir, a FIDE je smatrala da je to neophodno. Sada je (u pravu ste) zastoj. S jedne strane, Radjabov nije bio u pravu i morao je da igra. S druge strane, FIDE je najviši autoritet i njegov predsednički savjet je odlučio da pokrene turnir i zaustavi ga. Kao i u svoje vrijeme peti predsjednik FIDE … Kada su Karpov i Kasparov igrali šest mjeseci, Florencio Campomanes i FIDE odlučili su da prekinu meč. Tako je i sada. Ne želim da osuđujem ili komentarišem odluku. Jednostavno je šteta  što je turnir stao.

Mnogo je pitanja i problema povezanih samo sa turnirom kandidata. Svi se zajedno borimo  protiv korona virusa, a kasnije ćemo da vidimo oko ovog turnira kandidata i ostalih turnira.

http://chess-news.ru/node/26957

(Nastaviće se)

Оставите одговор