Velemajstor Milan Draško: Vladimir Kozomara (dvanaesti nastavak)

Velemajstor Milan Draško

Dvanaesti nastavak

Kozomarini aforizmi su praznik duha. „Šahovska partija je natezanje oko toga čija je zabluda istinitija“. Sporno je da je šah nauka, ali je izvjesno da moramo biti naučnici kad odgonetamo njegove tajne“. „Pacer je, zapravo, dosljedan empiričar – sve što mu padne na pamet provjerava u partiji“. „Strašna je ambicija šahiste – želi da se istakne na 64 polja“.  „Čudno je kako poslije izgubljene partije radije priznajemo da smo bili glupi, nego protivniku da je bio pametan“. „I velemajstor smisli dosta budalaština, ali na kraju ipak povuče nešto drugo“. „Na veliku žalost pacera, izmjena figura iste materijalne vrijednosti isuviše je često prodaja ispod cijene koštanja“.

„Šah je rijetka mogućnost da sjedeći ‘sve duvan pušeći’, pobjeđujemo“. „Kažu da je u meču bog tukao đavola 9:1. Jedinu pobjedu đavo je postigao zahvaljujući cajtnotu kada je bog u dobijenoj poziciji previdio čitavog topa“. „Ako pacer vuče jake poteze, strpljivo pričekajte dok se ne pribere“.  „I drugim figurama, osim konja, može se odigrati konjski potez“. „Nemogućnost da izbjegnemo slabe pozicije šah obilno nadoknađuje mogućnošću da se u njima dobro snalazimo“. „Slaba je utjeha što protivnikov pješak pretvarajući se u damu gubi muškost“. „Pouka iz „Mahabharate“ koja kao da savjetuje defanzivnog igrača:“Svog neprijatelja nosi na leđima sve dok ne dobiješ od njega ono što želiš“. „Ne zaboravite da vam je pozicija privržena kao pseto – na vaš mig skočiće i u ponor“. „Genijalnom igraču samo pacer može nametati svoj stil igre; njihova partija uvek je pacerska“

Napisao je briljantan osvrt na Fišerove pobjede protiv Tajmanova i Larsena („Sport“ 1971). Niko nije očekivao da će ruski velemajstor, pogotovo, Larsen,  izgubiti 6:0.

Fišer-Tajmanov 1971. U sredini je naš sudija Božidar Kažić.

 

Fišer-Larsen 1971.

„Neko reče da u nama postoji fitilj, koji traži iskru. Iz Fišerovih mečeva te iskre su zasipale publiku kao na bakljadi. I, zaista, ovaj „šahovski kompjuter“ nahranio je svet neviđenim podvizima… Dvojicu čuvenih velemajstora poslao je kući u bosotinji i golotinji. Nije im dopustio niti jedan remi da im posluži  kao „smokvin list“.

Strašna katastrofa Tajmanova i Larsena oglasila je šahovskog „Mesiju“ koji dolazi da spašava svet od preduge sovjetske supremacije. Čini se da su napokon zagrmele reči šahovskog  Zaratustre:“Munjo moje mudrosti, iskopaj im oči“! I sada nestrpljivo čekaju Fišerov završni udarac. Već ga vide zavaljenog u šahovskom tronu… No, da pogledamo ima li u frižideru čega da se rashlade grozničavi navijači“.

Fišer je na putu do Olimpa, morao nadmašiti Tigrana Petrosjana i Borisa Spaskog.

Fišer-Petrosjan 1971

Kozomara je vjerovao u Tigrana Vartanoviča, pogotovo u „Šahovskog Puškina“.

„Pitamo se jesu li Spaski i Petrosjan  isto tako impresionirani kao vaskoliki narod? Sadašnjeg i bivšeg svjetskog prvaka teško je zamišljati kao tetke iz provincije koje već peku kolače za Bobija. Spaskog, recimo bije glas lenštine, ali to je prividno. On samo nije potrčan za spektaklom. Njemu je do suštine stvari. Nikada nije bio grozan egzekutor kao Fišer, koji u goldiferenciju gleda kao Kir Janja u zlatnike. Kvaliteti Spaskog su nekako diskretni, ali ‘prituljen ugljen najgore te opeče’. Ima u njemu nešto demonično i za svaki slučaj neka horovi Fišerovaca uvežbaju i rekvijem“.

Fišer-Spaski, Rejkjavik 1972.

Fišer je, međutim, pregazio slavne protivnike, popeo se na tron i otišao u legendu.

Vladu ne napušta nadahnuće ni uoči  željno očekivanog meča Fišer-Karpov. „Izazivač Fišera nije baš naočit ni plećat delija, ali, po prirodi posla, ne namjerava ni poslovati sa Muhamedom Alijem. A i šta bi sa snagom „koja klade valja“ kad u šahu „um caruje“. Važno je da umije pomjerati drvene figure u najboljem skladu sa zdravom pameti. To tako dobro radi da su mu partneri veoma mrzovoljni kad igraju s njim.  Još kad mu zavire u rodni list zacrvene se ko seljačke mlade. Gotovo sva šahovska elita dolazila je da „maljčiku“ izvuče uši i odlazila gunđajući, kako to čini „gost koji dođe na golu kost“.

„Tekuće prognoze gotovo su listom na strani Fišera“. Kozomara je suzdržaniji prognozer.

„Karpov nije plamičak već oganj koji se razbuktava neviđenom brzinom i zašto da Fišer bude spokojan. Osim toga, baš nimalo nije podesan za psihološko podronjavanje kao Spaski. Sve vragolije oko sebe Karpov podnosi sa „basterkitonskim“ izrazom lica. A to je veliki hendikep za Bobija“ (1974).

Fišer-Karpov, lijepa fotomontaža nesuđenog meča. Ovako su izgledali  1975.

(Nastaviće se)

Оставите одговор