Raymond Weinstein: Ovaj mladi internacionalni majstor je smatran jako talentovanim, ali je nešto pošlo jako loše i on je počinio ubistvo. Dijagnosticirana mu je duševna bolest, pa je 1964 zatvoren u Kirby Forensic Psychiatric centar u Njujorku, gdje je od tada.
Igrao sam sa Raymondom na nekoliko šampionata SAD. Sjećam se posebno jedne partije: Bio je defektan sat i moja je zastavica pala četiri minute prerano! Njegov prijatelj koji je gledao partiju pokazao mu je na sat i rekao mu da sam izgubio na vrijeme. Prirodno, bilo je jasno da je sat defektan, tako da se partija nastavila i ja sam pobjedio. Zaboravio sam na tu epizodu i koncentrisao se na moje sledeće partije. U poslednjem kolu igrao sam sa Reshevskim i neko mi je rekao da je Weinstein protestovao zbog moje pobjede nad njim, rekavši da je bio dekoncentrisan zbog incidenta sa satom, i kao rezultat, želi da se poen poništi i ponovo odigra partija!
Prirodno da sam bio nepovjerljiv u vezi te informacije. Niko mi nije o tome ništa rekao ranije, i izgledalo mi je kao ludost da o tome razmišljam na ozbiljan način tokom poslednjeg kola! Usprkos tome usred moje partije sa Reshevskim, zvanično sam obavješten da Winstein i ja moramo da odigramo ponovo partiju od trenutka kada je partija bila poremećena, iako smo obojica potpisali formulare.
To me uznemirilo. Nisam više znao koliko imam poena i da li treba da igram na pobjedu ili remi protiv Sammy-ja. Jako uznemiren, dao sam Reshevskom remi u dobroj poziciji, i zatim igrao ponovo protiv Weinsteina i još jednom pobjedio!
Weinstein je bio većinom jako prijatan. Bio je pristojan i miran, ali povremeno je radio čudne stvari. Sjećam se da mi je Edmonson rekao u svojoj hotelskoj sobi: „Nešto nije u redu sa Weinsteinom.“ „Šta?“ „On je bio ovdje prije tebe. Kada je došao, ostavio je otvorena vrata. Zatražio sam da ih zatvori, ali je on odbio rekavši, ’Ne mogu. Moram da vidim da li me neko prati.“
Sada sam radio puno radno vrijeme i igrao na turnirima kada god se pojavila prilika. Uglavnom sam imao odlične rezultate, iako mi je bilo jasno da su moje najbolje godine izgubljene tokom moje borbe da pobjegnem iz Mađarske.
Moj glavni turnir u to vrijeme bio je internacionalni turnir u Buenos Airesu, a tu sam postigao svoju drugu pobjedu protiv Fischera. Do tada Bobby je bio stidljiva zvijezda. Činjenica je da je tri mjeseca ranije u Mar del Plati dijelio (sa budućim svjetskim šampionom Borisom Spaskim) prvo mjesto sa nevjerovatnim skorom od 13,5 poena iz 15, dokazavši da je za glavu i ramena iznad drugih igrača njegovih godina. Mogu da kažem da je on uživao putujući do udaljenih mjesta u Argentini i da ga je to uzbuđivalo. Ustvari, on je želio da igra i dan i noć.
(Nastaviće se)
