Pal Benko: Moj život, partije i studije (14. nastavak)

Jednog jutra (tačnije u 4 ujutro!) neko me probudio neumorno lupajući na moja vrata. Tu su stajali Fischer i Larry Evans, još uvijek na nogama posle noćnog istraživanja grada. Željeli su da pričaju – izgledali su da, za njih, o snu nije bilo ni govora. Prirodno, nisam bio tako ljubazan na ovo nerazumno sebično ponašanje, i napao sam ih zbog takvog ponašanja. Bilo je planirano da kroz četiri sata igram protiv Reshevskog. On je bio jako krut Jevrej i, uzevši u obzir Sabath, zatražio je neuobičajeno rani start. Kada sam to objasnio Fischeru, on je rekao, „Ja se ne bih nikada složio sa takvom promjenom rasporeda!“ Izvinjavanje nije nikada bila njegova jača strana. Zanimljivo je primjetiti da je i Fischer na kraju postao jako religiozan. Kao rezultat toga, on je takođe odbijao da igra na Sabath, i turnirski organizatori su morali da prave dodatne termine za njega, tako forsirajući druge da mijenjaju svoj raspored u skladu sa njegovim potrebama.

Sve u svemu, noćne avanture u Buenos Airesu su uzele svoj danak kod mladog velemajstora , i on je imao najgori rezultat u svojoj međunarodnoj karijeri: dijeleći trinaesto do petnaesto mjesto sa minus skorom. Ovaj turnir je bio posebno naporan. Na listi od dvadeset igrača, bilo je četrnaest velemajstora i nekoliko jakih argentinskih igrača (dvojica od njih su dobili velemajstorsku titulu na kraju turnira). Bobby i ja smo bili parovani u poslednjem kolu, a ja sam imao bijele figure. Do tada potrošeni nervi, iscrpljenost, i nervoza je bila zajednička za sve učesnike. Prirodno, takva dodatna napetost i pritisak često uzrokuju greške koje se skupo plaćaju. Možda, kao što je jednom Botvinik rekao, treba ukinuti poslednje kolo!

Partija protiv Fischera je bila moja poslednja prilika da popravim moj prilično osrednji skor. Previše sam vremena provodio daleko od table sa lokalnom mađarskom djevojkom lijepog izgleda i, kao i Fischer, Evans i mnogi drugi sam zaboravio da sam ja ovdje bio da igram šahovski turnir! Moram da kažem da se Bobby-ju takođe svidjela ista djevojka i on me upitao da li bi bilo u redu, ako bi se on sastao sa njom pošto turnir bude završen. Jedne noći sam odlučio da se malo našalim sa Bobby-jem i rekao: „Slušaj momak, to ću ti dogovoriti, pod uslovom da mi daš poen!“ Kada smo konačno sjeli da igramo, rekao sam Bobby-ju da ću ga pobjediti, bez da ću mu dogovoriti sastanak. Uz malo sreće uspio sam ovo obećanje da ostvarim, ali su uskoro do mene došle glasine da je Bobby izvršio svoju pogodbu, ali da ja nisam!

Prirodno, tako lagano zadirkivanje je normalan dio turnirskog života. Niko to nije uzeo za ozbiljno, zato što je dobro poznato da Bobby ne voli remije i nikada se ne dogovara prethodno za bilo koji rezultat. Njegov žestok stav o neregularnosti dogovora među sovjetskim igračima pokazuju njegovu moralnu poziciju o tom pitanju. Lično, nisam vidio ništa loše u brzim „velemajstorskim remijima“. Ova vrsta neigranja omogućuje obojici protivnika da uzmu slobodan dan usred iscrpljujućeg rasporeda. Ipak, namjerno gubljenje je stvarno jadno.

U navedenoj partiji, ja sam još jednom probao novu ideju u otvaranju, nadajući se da ću odvući igru od zapamćenih šema u više intuitivniji kanal. Nažalost, moja priprema je bila težak promašaj.

Posle 27 poteza Bobby je pružio svoju ruku u znak predaje. Ovo je bilo malo iznenađenje za mene, budući da sam očekivao da će pružiti dugu i žilavu odbranu sa 27…Na3. Na kraju, ipak, bio sam uvjeren da bih na kraju osvojio čitav poen (i zašto bi Bobby trošio svoje vrijeme braneći izgubljenu partiju kada bi u tradiciji ovog događaja, mogao da izađe na ulicu i malo se zabavi?). Prisjećajući se igre u ovoj partiji, moje slabe u otvaranju i Fischerovih grešaka u nadmoćnoj poziciji nije mi dalo ništa na što bi bio ponosan. Ustvari to je bio više primjer Fischerovog aktivnog stila, nego nekih mojih kvaliteta.

Mark Tajmanov: Pobjedio sam Marka u ovoj partiji, ali mi se kasnije on revanširao pobjedivši me u Benkovom gambitu bijelim figurama, što je bio jedan od rijetkih poraza u tom otvaranju! On je bio talentovan igrač, i igrao je jako brzo, skoro instinktivno. On je takođe bio sjajan pijanista. Slušao sam ga više puta dok je svirao klavir, i uvijek bio zadivljen njegovim majstorstvom na ovom instrumentu.

(nastaviće se)

Оставите одговор