Aprilski turnir je počeo najnormalnije, a jedan događaj, koji nije karakterističan biće opisan u ovom kratkom serijalu. Divan sunčan dan u petak nije slutio nikakve probleme. Izvlačenje turnirskih brojeva za IM i FM turnir je obavljeno, a zatim sam se zadržao u razgovoru sa sudijom i igračima. Oba turnira imaju zanimljiv sastav. Na FM turniru igra njemački šahista, Arno Nickel izdavač šahovskih knjiga, koji je stigao sa čitavom familijom. Na turnir je došao po treći put francuski šahista Joachin Moahamad kojem će tokom turnira stići vjerenica. Tu su i vrlo simpatični indijski šahisti, od kojih neki po prvi put.
Prvi put na turniru je igrao šahista iz Izraela, nacionalni majstor. Javio mi je da dolazi sa majkom i sestrom i da su već putovali zajedno na 45 turnira na kojima je igrao. Posebno me obradovao kada je rekao da nije do sada zakasnio ni na jedan turnir. Bilo mi je drago i što je moja generacija, pa sam naravno želio da pruži dobar otpor mlađim protivnicima.
Nije mogao da stigne iz Budve u petak 19.04 na izvlačenje turnirskih brojeva zbog vjerskih obaveza. Stigao je u subotu, nešto prije 12 sati. Taman sam izlazio iz Hotela Fiammanti gdje sam bio u ugodnom razgovoru sa hrvatskim šahistom Antom Tomašem, kada je stigao izraelski šahista sa majkom i sestrom. Dovezao ih je hotelski vozač. Donijeli su tri velika kofera i nekoliko manjih. Kratko smo se pozdravili i oni su zatim pošli da se smjeste u vrlo lijep apartman Fiammanti, sa pogledom na more i terasom.
U 14 časova divnog sunčanog dana bilo je predviđeno da počne prvo kolo. Zajedno sa sudijom Veselinim Balšićem koji je naveo najvažnije djelove turnirskog pravilnika, ponovio sam koji je tempo igre i da je u nedjelju duplo kolo. Sve je teklo uobičajeno.Ipak, komplikacije uskoro počinju…
Izraelski šahista se malo odmorio i u 14 časova došao na partiju. Ipak protivnik mu je bio prejak, IM Slaviša Milanović, koji ga je prilično lako pobjedio.
Uveče kasno dobijem poziv sa Privatnog broja. Zove me izraelski šahista i kaže da mu je majci slabo, stalno povraća, i pita da li mogu da dođem. Već dok su bili u Budvi majka mu je imala je zdravstvenih problema pa su morali da pozovu doktora. Dobila je inekciju i bilo joj je bolje. Ipak sada je opet loše, ima problema, izgleda sa želucem. Odmah sam došao sa suprugom da vidim kakvo je stanje. Izgledalo je da nije tako loše. Čajevima koje je napravila suvlasnica hotela Fiammanti i blagim sredstvima smo uspjeli malo da poboljšamo situaciju. Svi smo izašli smo na terasu apartmana i uživali malo u divnom noćnom morskom vazduhu. Činilo se da će sve biti u redu. Rekao sam da me pozovu u bilo koje doba, ako bude potrebno. Oko ponoći se vratim kući i legnem, ali ne zadugo. Ujutro u 6 sati zvoni mi telefon. Zove sestra izraelskog šahiste, inače sudija i advokat. Kaže da bi povela majku u bolnicu jer joj je opet stanje pogoršano. Naravno, odmah se obučem i sa suprugom krenem do hotela Fiammanti gdje su me već čekali spremni izraelski šahista, njegova sestra i majka.
Predložimo da prvo pođe u Dom zdravlja da joj ljekar da uput za Meljine i obavi osnovni pregled. Stigosmo malo prije sedam. Ipak nismo mogli ništa da uradimo na Hitnoj pomoći jer se upravo obavljala smjena. Medicinska sestra iz Hitne pomoći nas uputi da sačekamo ljekara u Domu zdravlja. Uđosmo i sačekamo nekoliko minuta. Visoka žena, ispostavilo se doktorica koja je krenula na posao (nisam je poznavao, kasnije sam čuo njeno ime), pričala je opušteno sa radnikom obezbjeđenja Doma zdravlja. Kad nas je vidjela upitala je u prolazu prema ordinaciji –„Šta treba?“ Supruga i ja ustanemo i priđemo do nje, dok su izraelski državljani sjedili na prvim stolicama (bili smo jedini, samo još malo posle nas došao jedan pacijent koji je sjeo nekoliko stolica dalje). Bilo je već 7:10. 21. april, nedjelja. Moja supruga kaže: „Ovo su izraelski državljani, naši gosti i starijoj gospođi nije dobro. Oni su juče stigli iz Budve gdje je imala zdravstvenih stomačnih problema, i dobila je tamo inekciju od ljekara koji je došao na poziv. Bilo joj je bolje, ali sinoć je opet povraćala i izgleda inekcija nije dovoljna, možda joj treba infuzija?!“ Doktorica visokim tonom reče: „Ako ste vi ljekar, onda je vi liječite. Valjda ja trebam da je pregledam i odlučim šta je, a ne vi.“ Okrenu se i ode. Izraelski šahista i njegova sestra su vidjeli da smo prilično začuđeni tako nervoznim ponašanjem doktorice i odmah su nas upitali: „Šta se dešava?“ Moja supruga joj prevede i doda: „Nisam stigla da joj objasnim da ste već kontaktirali svog izabranog doktora iz Tel Aviva koji je rekao da treba da primi infuziju.“ Visoka ljekarka je taman izašla i rekla mladoj sestri na šalteru – „Vidi šta oni hoće?!“
Sestra izraelskog šahiste se jako naljutila: „Da je ovo u Tel Avivu, ja bih odmah pošla po policajca na ulici i on bi takvu doktoricu odmah uhapsio! Ja sam sudija i advokat. Poveo bi je odmah u zatvor. Kasnije bi izgubila i licencu i nigdje ne bi mogla da radi!“ Izraelski šahista je takođe bio vrlo ljut. „Idemo odavde“, odlučili su. Nismo uspjeli da ih smirimo ni da im objasnimo da je ovdje mnogo drugačije. „Nemamo povjerenja u ovakve ljekare!“ zaključili su ljutito brat i sestra. Vrlo neprijatna situacija posebno u nedjelju ujutro, kada rade samo dežurni ljekari i izbor je sužen. Posebno što u Domu zdravlja rade stvarno divni ljekari i medicinske sestre i ostalo osoblje (a mi jednostavno nismo imali sreće i naišli na doktoricu, koja je možda imala samo loš dan) i sa mnogima smo u jako prijateljskim odnosima.
Majka izraelskog šahiste je bila dosta blijeda, očigledno u lošem stanju, ali nije ništa progovarala. Prepustila je da o svemu odlučuju njen sin i ćerka.
Odlučili su da pođu u bolnicu u Meljine (nekada Vojnu bolnicu). Tamo smo zatekli vrlo ljubazno osoblje, sestre i ljekare, koji su odmah pregledali pacijentkinju, hitno napravili laboratorijske nalaze, napravili EKG, i uključili infuziju. Supruga i ja smo samo služili kao prevodioci. Stanje je počinjalo da bude dramatično pošto su nalazi stigli. „Ona naglo gubi krv“, rekao je dežurni hirurg. Rekao je da je pacijentkinja životno ugrožena, da ima veliko krvarenje u želucu, da je nalaz krvi vrlo loš i da mora hitno da dobije i transfuziju. „Ukoliko se odmah ne obavi transfuzija, izgubićemo je!“, rekao je ljekar i preveo sam to izraleskom šahisti i njegovoj sestri. Sestra izraelskog šahiste ipak, nije na to pristala. Nervoza je počela da se osjeća u vazduhu. Ćerka pacijentkinje je tražila da joj se pročitaju nalazi (prvo je tražila da ih fotografiše telefonom, ali to nije bilo dozvoljeno) i zatim ih direktno telefonom diktirala svom izraelskom ljekaru u Tel Avivu. On se konačno složio sa transfuzijom kao jedinim rješenjem. Usput smo saznali da je pacijentkinja imala problema u Budvi kada je povraćala krv, ali je ljekar koji je došao, smatrao da je to od hrane oštećena sluzokoža i nije posumnjao na krvarenje u želucu. To je bio jedan od razloga iskazanog nepovjerenja prema našim ljekarima i stalnih konsultacija sa svojim ljekarom iz Tel Aviva.
Sve ovo je naravno uticalo na šahovski turnir. Izraelski šahista mi je rekao: „U ovoj situaciji ne mogu da igram danas partiju“. „Da odložimo ovu partiju ujutro, pa ćemo vidjeti kad Vašoj mami bude bolje da odigrate?“ predložio sam. „Ima nekoliko igrača koji bi na ovom IM turniru pokušali da osvoje normu, pa im je važno da imaju devet partija“. „Vidjećemo, sada sigurno ne mogu da igram“, odgovorio mi je.
U nedjelju su bila predviđena dva kola. U stalnom kontaktu sa sudijom Veselinom Balšićem odložimo partiju izraelskog šahiste koju je trebao da igra protiv IM Vladana Rabrenovića. Ostale partije su se igrale. Posle 2. kola u vođstvu su na oba turnira indijski šahisti, na IM turniru Abhilash Reddy koji je osvojio 2 poena, dok pola poena manje imaju naši šahisti velemajstor Nebojša Nikčević i IM Slaviša Milanović, zajedno sa francuskim šahistom Joachin Mouhamadom, dok je na FM turniru vodeća indijska šahistkinja Anusha takođe sa 2 poena. Pola poena manje ima Zoran Lazarević. Sve obećava uzbudljivu i neizvjesnu borbu na turniru.
Ipak, prava drama i problemi su tek počinjali u pozadini. Situacija je počela da se komplikuje….
(uskoro nastavak)



