Dramatična dešavanja u pozadini aprilskih šahovskih turnira „Treća subota-Đenovići“ (2. nastavak)

Posle podne igralo se treće kolo IM i FM turnira. Počinjali su prvi problemi za turnir jer je izraelski šahista trebao da igra sa FM Milošem Pečuricom koji je planirao da se bori za treću IM normu. U dogovoru sa sudijom Veselinom Balšićem i igračima tu partiju smo odložili.

Sestra izraelskog šahiste mi kaže: „Mi se nikada ne razdvajamo i ne ostavljamo svoje, hoćemo da ostanemo u bonici Meljine, pored majke“. Kako je njihova majka bila u „šok sobi“ sjeli smo sa njima u čekaonicu. Ipak, ordinacija ljekara i sestara ima veliki prozor sa direktnim pogledom na bolesnike u toj sobi. Izraelski državljani su  odlučili da odatle prate stanje majke i ako procjene da treba i ako mogu, da joj pomognu. To je izazvalo dosta neprijatnosti i za suprugu i mene koji smo bili prevodioci, između osoblja bolnice i izraelskih državljana, koji su ipak ostali uporni da  ostanu u sobi za ljekare. Izuzetno fini hirurg je pokušao da uvjeri izraelske državljane da će uraditi sve što može i da imaju povjerenja u njega, pa mi je rekao da im prevedem da je on učenik čuvenog beogradskog ljekara (jevrejskog porijekla), Isidora Papo-a. To je malo olakšalo situaciju ali ne za dugo.

Na ulazu u bolnicu postoji hotelski dio u koji mogu da se smjeste familije pacijenata. Pošli smo sa izraleskim državljanima na recepciju i oni su upitali da li ima slobodnih soba. Na recepciji na žalost u toj smjeni niko nije govorio engleski jezik, tako da smo sve morali da prevodimo na obe strane. Izraelci su već bili vidno uznemireni. Moja supruga je prevodila pokušavajući da izvuče samo najvažnije, i da smiri situaciju. Službenica na recepciji je rekla da imaju dvokrevetnu sobu, a cijena je 17 eura po ležaju, sa doručkom. Ipak, odmah su naglasili da u bolnici nema tople vode, što je izazvalo čuđenje izraelskih šahista. Pokušali smo da im objasnimo, koliko znamo da postoji neki problem oko vlasništva nad bolnicom pa zato nema tople vode. Moguće da je ovo bilo potpuno pogrešno objašnjenje, ali je bilo bar nekakvo. Izraelski šahista i njegova sestra odlučili su da zadrže svoju sobu u Đenoviću u hotelu Fiammanti, gdje će ići da se istuširaju (možda i na smjene dok će drugi član familije biti u bolnici da prati zdravstveno stanje majke). Službenica na recepciji je navela još jedan problem – u sobi nema zavjesa. Moja supruga je odmah reagovala: „Nazovite šeficu i pitajte da li ima neku sobu sa zavjesama. “ Službenica je nazvala i šefica je odobrila sobu sa zavjesama. Pošli su liftom do sobe. Namještaj je u sobi bio prilično star, dva različita kreveta. Ipak, nije samo to bio problem, situacija je bila daleko od idealne. Izraelskim državljanima se veliki broj neprijatnih događaja akumulirao, tako da se osjećalo da će doći do eksplozije. Samo kada…Sestra izraelskog šahiste je rekla da se osjeća kao da je u nekom ružnom snu, ili ružnom filmu, da nije mogla da očekuje prije sedam dana da će se naći u ovako groznoj situaciji.

Inače izraelski šahista je, pored toga što je šahista i nacionalni majstor, po profesiji ekonomista u bolnici. Planira da radi do 73 godine jer jako voli svoj posao. Njegova sestra je sudija i advokat u Tel Avivu. Majka, koja je ovdje imala velike zdravstvene probleme ima preko 80 godina i radila je svoj radni vijek kao socijalni radnik u socijalizaciji osoba koji su napravili kriminalne prestupe. Izuzetno je humana osoba i vrlo staložena i mirna. Svi u familiji su jako su povezani i na sve turnire putuju zajedno. Poslednje turnire je izraelski šahista igrao u Srbiji i u Mađarskoj. Ipak. ovakva im se situacija po prvi put dešava, da zbog bolesti u familiji, ne može izraelski šahista da igra sve partije, već je dvije odložio. Ipak ako se zdravstvena situacija majke popravi odigraće preostale partije. Nadamo se da hoće i da će izraelski nacionalni majstor  postići neku lijepu pobjedu. Kako bih opustio atmosferu, vraćao sam razgovor na šah. Dosta igrača iz Izraela koje je pominjao, poznajem. Pričali o Koganu, Gelfandu, Mureju, Grinfeldu, Rodshteinu. Posebno je bio intrigiran mečevima Korčnoja i uticaju Stina na Korčnojev poraz u meču protiv Karpova. Razgovarali smo i o Fischeru i njegovom meču sa Spaskim na Svetom Stefanu i  Beogradu.

Poveo sam ih svojim starim golfom (napravljen 1986, ali još dobro funkcioniše) iz Meljina do Đenovića da uzmu stvari i da se malo odmore. Pošli su do hotelske sobe, ali nisu svraćali u salu gdje se igralo treće kolo. Posle ih je supruga vlasnika hotela  povela do Meljina.

Na IM turniru Treća subota igralo se redovno treće kolo (naravno osim partije izraelskog šahiste i Miloša Pečurice). Indijska šahistkinja Vantika Agarwal je postigla pobjedu nad Abhilash Reddy-jem koji je turnir dobro počeo i izgledalo je da ima šansu da se bori za IM normu. Ipak, sada se u trećem kolu ‘spotakao’, ali još uvijek ima šansu da se bori za normu, iako više teoretske prirode.

Zoran Lakušić u partiji sa njemačkim šahistom Arnom Nickelom

Francuski šahista Joachin Mouhamad protiv našeg talentovanog Daria Alivodića

IM Vladan Rabrenović – GM Nebojša Nikčević

Vantika Agraval -Abilash Reddy

Stefan Radović – IM Slaviša Milanović, 0-1

IM Slaviša Milanović je ubjedljivo savladao Stefana Radovića, koji je bezuspješno pokušao žrtvom kvaliteta da zakomplikuje situaciju. Ipak morao je da se preda posle posle 29 poteza. Na vrhu tabele posle 3. kola su IM Slaviša Milanović i FM Joachin Mouhamad sa po 2,5 poena.

Na FM turniru u vođstvu je indijska šahistkinja Anusha koja ima 2,5 poena iz 3 partije. Ona je danas remizirala sa jakih splitskim šahistom Antom Tomašem. Srdanović i Lazarević su remizirali, dok je Arno Nickel porazio Zorana Lakušića. Na drugom mjestu je Zoran Lazarević sa 2 poena dok Ante Tomaš i Srdanović Ljuban dijele 3-4 mjesto sa 1,5 poen.


Taman sam se ponadao da će situacija sa izraelskim šahistom i njegovom familijom biti bolja kad me pozove sestra izraelskog šahiste: „Moja majka je gladna, ne daju joj da jede!“ Rekoh da će na infuziju dobiti potrebne hranljive materije. „Ona je i žedna! Ne dozvoljavaju da joj dam da pije“. Pokušam da je smirim rekavši da vjerovatno zbog problema sa želucem ne smije da uzima ništa, već će sve dobiti kroz infuziju. Pored toga u ‘šok sobu’ je zabranjen ulazak za familije pacijenata, tu ulaze samo ljekari i sestre. Ipak, nisam uspio da smirim situaciju. „Ona se smrzava. Nema spavačicu ni pidžamu!“, bila je uporna. Probam da nađem i tu neko objašnjenje, jer pacijenti u ‘šok sobi’ moraju da budu spremni da odmah idu na operaciju, ako im se stanje pogorša i nema vremena za presvlačenje. Sve je to samo u manjoj mjeri moglo da zadovolji uznemirenu sestru i brata, koji su se smjenjivali na telefonu. Obično sam tek posle nekoliko njihovih rečenica sa pritužbama uspio da im kratko odgovorim i pružim neko moje objašnjenje. „Ako oni ne mogu da se brinu oko moje majke, ja i brat možemo“. Rekao sam joj da postoje neke procedure u bolnici i da se one moraju poštovati, ali i dalje su jako izražavali nezadovoljstvo. Nisam mogao ni da slutim dramatične događaje koji će se desiti sutradan.

(uskoro nastavak)

Оставите одговор