Hortove priče: Leonid Stein (1)

5/30/2019 – Za vrijeme svog vrhunca, sovjetski velemajstor rođen u Ukrajini Leonid Stein (12, novembra 1934 – 4 jula 1973) bio je jedan od najboljih igrača na svijetu. Imao je fantastičan osjećaj za napad i sposobnost da svoje protivnike brzo uništi. Ali sreća mu nije bila naklonjena. Vlastimil Hort je poznavao Steina dobro i iznosi svoje uspomene.

Velikom brzinom: Leonid Stein

Kao junior Vishy Anand je igrao nevjerovatno brzo i dovodio stalno svoje protivnike u vremensku oskudicu. Danas je Leonid Stein manje poznat nego bivši svjetski šampion, ali on je takođe bio poznat po brzoj igri. Ukrajinski velemajstor je pokazao svoj talenat i njegova brzina je bila poznata kada je imao samo deset godina i u ozbiljnim turnirskim partijama on je često (za razliku od svojih protivnika) koristio samo 20 minuta vremena predviđenog za razmišljanje.

Ali život uopšte nije bio ružičast za Steina. Njegov životni kolač nije sadržao mnogo grožđica koje je trebalo uzeti. Ustvari, Stein je patio od teške bolesti srca, vjerovatno kao posledicu neuhranjenosti tokom Drugog svjetskog rata, a kada je počeo da igra na turnirima izgledao je često blijed i iscrpljen.

Leonid Stein, Amsterdam 1964 | Photo: Dutch National Archive

Ispravno, ispravno, ali obrnuto

Rk. Tit. Name Country 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Pts.
1 GM Vlastimil Hort
½ ½ ½ 1 ½ 1 ½ 1 ½ 6.0 / 9
2 GM Florin Gheorghiu
½ ½ ½ ½ 1 ½ 1 ½ 1 6.0 / 9
3 GM Alexey S Suetin
½ ½ ½ ½ ½ ½ 1 1 1 6.0 / 9
4 GM Leonid Stein
½ ½ ½ ½ ½ ½ 1 1 1 6.0 / 9
5 GM Predrag Ostojic
0 ½ ½ ½ ½ 1 ½ 1 ½ 5.0 / 9
6 IM Julio P Kaplan
½ 0 ½ ½ ½ ½ ½ ½ ½ 4.0 / 9
7 IM Andrew Jonathan Whiteley
0 ½ ½ ½ 0 ½ ½ ½ ½ 3.5 / 9
8 GM Raymond Keene
½ 0 0 0 ½ ½ ½ ½ ½ 3.0 / 9
9 IM William R Hartston
0 ½ 0 0 0 ½ ½ ½ 1 3.0 / 9
10 IM Michael J Basman
½ 0 0 0 ½ ½ ½ ½ 0 2.5 / 9

 

Sretali smo se na mnogim šahovskim događajima. Iako smo prvo “ukrstili rogove”, kasnije smo postali prijatelji. On je bio human i pošten i tako se ponašao prema svojim šahovskim kolegama.

U osnovi, nijedan od stranih igrača nije bio zadovoljan uslovima na ovom turniru.  Nova mlada engleska generacija je još bila u školi ili se razvijala negdje drugdje i sve je na ovom turniru bilo jako skromno – Hotel Victoria je nudio samo “doručak i večeru”. Organizatori su odlučili da preskoče ručak za igrače.

Leonid Stein je bio igrač iz Sovjetskog Saveza, i čeznuo je za modernim zapadnjačkim odijelom, a ja sam pristao da mu pogognem kao prevodilac, dok je on tražio jedno odijelo. Otišli smo u prodavnicu za muškarce u  blizini. Tada su svi snabdjevači u Engleskoj bili visokog kvaliteta. Leonid je odmah otišao do police sa klasičnim odijelima. Pantalone, sako, prsluk. Posebno je bio impresioniran prslukom i paradirao je u novoj odljeći, ponosan kao paun. Ali, nažalost, on je obukao prsluk pogrešno, dugmad su bila pozadi i prsluk otvoren. Ali prodavac je bio džentlemen i kada je Stein zatražio da mu pomogne da se zakopča, on nije ni trepnuo i pokazao je Steinu grešku. Ipak, morao sam da čvrsto stisnem da se glasno ne na smijem.

Situacija je bila više smješna nego neugodna i pala mi je na pamet jedna Bogoljubovljeva izreka, “Ispravno, ispravno, ali obrnuto”. To je bila jedna od Bogoljubovljevih izreka kojom bi pohvalio i istovremeno kritikovao svoje nesretne protivnike.

Stein je na kraju kupio odijelo i prsluk i zahvalio mi na pomoći tako što me pozvao na šolju engleskog čaja. Dok smo pili čaj, ispričao mi je o neobičnom incident koji mu se desio na Bajkalu 1967 godine.

Jednog dana sam dobio poziv da igram simultanku u dubini Sibira. Zašto ne, rekao sam sebi? Malo kasnije sam dobio poziv. Serketar organizatora mi je ponudio još bolje uslove. Sada sam bio veoma znatiželjan. Organizator, direktor drvnog kombinata, bio je strastveni šahista, ali nažalost loš gubitnik.

Zamoljen sam da to uzmem ozbiljno u obzir. On je bio veoma velikodušan sponzor: dozvolio mi je da dođem nekoliko dana ranije na mjesto igre, dao mi je mnogo poklona i dodataka, a čitavo okruženje je bilo fantastično. Zato mi nije mnogo smetalo da se prema svo sponzoru odnosim vrlo pažljivo. Ali to je bilo teško. Zato što direktor uopšte nije ima pojma o šahu i posle beskrajne igre mi je laknulo kada sam mogao na kraju da dam vječiti šah. Remi!

“Prokletstvo”, ljutio se moj protivnik posle partije. Igrao sam protiv Botvinika, Karpova, Spaskog i drugih velemajstora. Uvijek remi! Zašto nikada ne mogu da pobjedim partiju?”

Ugrizao sam se jako za jezik da bih izbjegao da kažem stvari koje bih mogao da požalim, I poželio sam što prije da uhvatim voz za Moskvu i zaboravim brzo ovu užasnu partiju.

https://en.chessbase.com/post/hort-stories-leonid-stein

(uskoro nastavak)

 

Оставите одговор