Kolege
Međuzonski turnir u Soussu 1967. godine. Tokom turnira FIDE je dodijelila velemajstorsku titulu nekim igračima. Eduard Gufeld (SSSR) , sekundant Leonida Steina bio je jedan od novih velemajstora.
Bio sam svjedok sledeće scene koja se desila na bazenu hotela. Gufeld, prilično pijan, sa dvije flaše krimskog šampanjca pod rukom i nekoliko limenki ruskog kavijara u džepu, ponašao se sa svima vrlo opušteno. Lagano se ljujajući prišao je najbližoj osobi na bazenu. Bio je to Viktor Korčnoj. “Viktore Ljvoviču, sada smo konačno kolege. Mogu li vas pozvati na piće?” Korčnojev poražavajući odgovor došao je brzo kao pucanj: “Nas dvojica, kolege? Nikada! Možete nazvati Matu Damjanovića kolegom, ali ne mene!”
Sledećeg dana odmora uzeo sam taksi i otišao na bazar za vikend gdje su bile na prodaji kamile. Prekinuta partija Stein-Hort je izgledala jako sumnjiva za crnog, i da bi skrenuo misli otišao sam do kamila i zamolio da me podignu na jednu od njih. Održati se na njihovoj grbi donosi sreću, rekao sam sebi. Sledeće jutro Stein je prvo propustio pobjedu, a zatim čak izgubio remi završnicu. Da li je slavio predugo i previse intenzivno sa svojim novim kolegom Gufeldom? Ili sam imao sreću zbog kamile? Nikada neću znati!
Brzi prsti!
Zagreb 1972
| Rg. | Name | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | Pts. |
| 1 | Leonid Stein | ½ | ½ | ½ | ½ | ½ | ½ | 1 | ½ | 1 | 1 | 1 | 1 | 1 | 9.5 / 13 | |
| 2 | Drazen Marovic | ½ | ½ | ½ | 1 | ½ | 1 | 0 | ½ | 1 | ½ | ½ | 1 | ½ | 8.0 / 13 | |
| 3 | Vlastimil Hort | ½ | ½ | ½ | ½ | ½ | 1 | 1 | ½ | ½ | ½ | ½ | ½ | 1 | 8.0 / 13 | |
| 4 | Mato Damjanovic | ½ | ½ | ½ | 1 | 1 | 1 | ½ | ½ | 0 | 1 | ½ | ½ | ½ | 8.0 / 13 | |
| 5 | Albin Planinc | ½ | 0 | ½ | 0 | 0 | 1 | ½ | 1 | ½ | 1 | ½ | 1 | 1 | 7.5 / 13 | |
| 6 | Istvan Csom | ½ | ½ | ½ | 0 | 1 | 0 | ½ | ½ | ½ | ½ | 1 | 1 | ½ | 7.0 / 13 | |
| 7 | Dragoljub Velimirovic | ½ | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | ½ | ½ | 1 | 1 | ½ | ½ | 1 | 6.5 / 13 | |
| 8 | Mario Bertok | 0 | 1 | 0 | ½ | ½ | ½ | ½ | 1 | 0 | ½ | ½ | 1 | ½ | 6.5 / 13 | |
| 9 | Vlatko Kovacevic | ½ | ½ | ½ | ½ | 0 | ½ | ½ | 0 | ½ | ½ | ½ | ½ | 1 | 6.0 / 13 | |
| 10 | Duncan Suttles | 0 | 0 | ½ | 1 | ½ | ½ | 0 | 1 | ½ | 0 | ½ | 0 | 1 | 5.5 / 13 | |
| 11 | Srdjan Marangunic | 0 | ½ | ½ | 0 | 0 | ½ | 0 | ½ | ½ | 1 | ½ | 1 | ½ | 5.5 / 13 | |
| 12 | Dragoljub Minic | 0 | ½ | ½ | ½ | ½ | 0 | ½ | ½ | ½ | ½ | ½ | ½ | ½ | 5.5 / 13 | |
| 13 | Vladimir Sr Bukal | 0 | 0 | ½ | ½ | 0 | 0 | ½ | 0 | ½ | 1 | 0 | ½ | ½ | 4.0 / 13 | |
| 14 | Gedeon Barcza | 0 | ½ | 0 | ½ | 0 | ½ | 0 | ½ | 0 | 0 | ½ | ½ | ½ | 3.5 / 13 |
Leonid je prije svega bio kockar. Da je Stein rođen ranije, Dostojevski bi ga možda izabrao za glavni lik njegove knjige “Kockar”. Stein je bio vrlo upućen u skoro sve igre i uvijek bio spreman da se pridruži igri bridž, koja ga je međutim natjerala da zapali nevjerovatan broj cigareta.
Leonid Stein | Crtež: Otakar Mašek
Pobjedio je mnogo, mnogo malih turnira i jedan od njih bio je turnir u Zagrebu 1972 godine. Posle ceremonije dodjele nagrada on je želio da proslavi pobjedu sa nekim od kolega i pozvao je Matu Damjanovića, Dražena Marovića i mene u mali restoran koji je bio poznat po dobroj hrani. Posle večere proslava je kulminirala u partiji bridža.
Ali iz ne znam kojeg razloga, na putu do restorana, ispričao sam priču koliko je opasno na Balkanu ostaviti novac u hotelskoj sobi. I dok sam objašnjavao da je najbolji način da se deponuju dragocjenosti u hotelskom sefu, Leonid se uzbuđeno uhvatio za glavu, zakolutao očima i rekao: “O Bože, Bože, nadam se da nije prekasno!” Okrenuo se na peti i brzo nestao u pravcu hotela. Čekali smo i čekali u restoranu. Da li nas je naš domaćin, pobjednik turnira, zaboravio?
Kako se kasnije ispostavilo, dobro informisanim lopovima nije trebalo više od 20 minuta da nađu kovertu sa novčanom nagradom u zaključanom koferu, sakrivenom ispod odjeće. Brzo, brže, najbrže! Nema ni večere, ni bridža! Novac za prvu nagradu je nestao!
Leonid je detaljno ispričao svoju lošu sreću. Hvala Bogu, policija mu je dala zvanično potpisan protokol incidenta. “Vlastimile, da li će mi naša šahovska federacija vjerovati?” Ako ne, stvari se mogu jako loše okrenuti za njega.
Tada sam već znao da pati od teškog srčanog oboljenja i zato sam ga pokušao da smirim što je bolje moguće.
Na svom vrhuncu, sredinom šezdesetih godina, Stein je bio jedan od najboljh svjetskih šahista. Godine 1963, 1965, 1966 on je uspio da pobjedi na Sovjetskom šampionatu. Njegov napadački stil i njegov talenat za igru u pozicijama Kraljeve indijke ostaju nezaboravne.
Međutim, mora da ga je neka vještica proklela, i on je imao lošu sreću na sva tri međuzonska turnira na kojima je igrao.
U Stockholmu 1962 i Amsterdamu 1964 on nije uspio da se kvalifikuje za mečeve kandidata zbog propisa koji su dozvoljavali samo ograničenom broju svojetskih igrača da se kvalifikuju za takmičenje kandidata.
Međuzonski turnir, Amsterdam 1964: Stein protiv Smislova, dok partiju prate Tajmanov i Lilienthal, a Ivkov stoji iza
U Soussu 1967 godine, Reshevski, Stein i ja smo se borili za poslednje kvalfikiaciono mjesto za mečeve kandidata. Na turniru smo sva trojica osvojila 13 poena iz 21 i podijelili 6 do 8 mjesto. Ipak, samo je 6. mjesto bilo kvalifikacija za takmičenje kandidata, i mi smo morali da igramo doigravanje- trojica igrača su morala da igraju kružni turnir u kojem je svako od nas morao da igra po četiri partije protiv ostalih. Stein je bio jasan favorit, ali nije uspio! Posle osam partija svi smo imali po četiri poena, a Reshevsky je imao najbolji Sonneborn –Berger kriterij i igrao je u mečevimA kandidata.
(Uskoro nastavak)

