Gari Kasparov: “Ne znaš, mama, kako je to izgubiti od Anikajeva!” (2. nastavak)

E.Surov: Svaki šahista mora da je plakao barem jednom. Da li se u u takvim trenucima pojavila misao da napustite šah.

Gari Kasparov: Ne, uopšte.

Klara Šagenovna: Nikada

E.Surov: Ali da li ste osjećali nepravdu? Vodite čitavu partiju dobro, a onda u jednom potezu sve previdite.

Gari Kasparov: Tako vi gledate na to. To je pitanje pristupa. Ja gledam ovako sam sam pogriješio –ja sam kriv, tako sam uvijek učio. Ako izgubite partiju, ne treba tražiti krivce osim sebe.
Naravno, moja je majka bila povrijeđena. Zato što je to  mogao da bude veliki uspjeh. Prvo mjesto je uzeo Ženija Vladimirov, ali on je tada igrao mnogo jače od svih.

Klara Šagenovna: Imam fotografiju: evo pogledajte tu je Ženija, a tu je i Garik.

Gari Kasparov: On je imao sedamnaest godina, a ja jedanaest. On je bio jako visok.


Klara Šagenovna: Naravno, najupečatljivi turnir je bio u Tbilisiju. Godine 1976, u Šahovskom dvorcuc. Najbliže je sjedio Bihovski, a ja sam bila u trećem ili četvrtom redu. On je došao do mene i rekao:  “Šta da radim sa tim mališom?!“ A šampion SSSR-a je trebao da ide na Svjetski šampionat do 18 godina. Ništa, pošao je.

Gari Kasparov: Ne, nisam pošao na šampionat do 18 godina.

Klara Šagenovna: Kako nisi pošao?

Gari Kasparov: To je bio šampionat “do 16 godina”.

Klara Šagenovna: U Cagnes-sur-Mer?

Gari Kasparov: Ne, prvi put, 1976 godine, bilo je takmičenje na sjeveru Francuske, nedaleko od Lilla, grada u Vatigny-ju. Poslali su me sa Kartom.

Klara Šagenovna: Garik je sa sobom ponio kobasicu, ali je nije pojeo već je vratio.

Gari Kasparov: A godine 1977 kada je sa mnom išao Bikhovski, to je bilo u Cagnes-sur-Mer, nedaleko od Cannesa.

E.Surov: Kada sam razgovarao sa Korčnojem 2012 godine, on se potpuno sjećao događaja, recimo, prije pedeset godina, ali se nije sjećao onog koji se desio prije nekoliko godina.

Gari Kasparov: To je potpuno prirodno. Što su događaji bliži, oni su manje čvrsto utisnuti u memoriju. Na primjer, ja se sjećam gdje sam igrao 1973 ili 1974 godine, ali, recimo, nisam siguran za neke simultanke koje sam igrao 2007-2009 godine. Ne sjećam se mojih partija na turniru u Vilniusu 1973, ali se svih protivnika mogu  da sjetim. U prvom kolu smo igrali sa Ukrajinom. Izgubio sam od Zaydua. U drugom kolu…sjećam se da smo još igrali protiv Turkmenistana i Tadžikistana, ali ne sjećam se kojim redosledom. Zatim smo strašno poraženi od Gruzije i izgubili od Moldavije. Ja sam postigao “minus jedan”.

(nastaviće se)

Оставите одговор