E.Surov: Gari, kakva imate sjećanja na Vilnius?
Gari Kasparov: Na 1973, naravno. Savezne igre mladih, početak mog šahovskog puta. Prošlo je od tada četrdeset i šest godina. Tada sam bio najmlađi, iamo sam deset godina, a većina ostalih imala je 15-17 godina. Sada više svi oni nisu sa nama…
Klara Šagenovna: Tada smo se upoznali sa Nikitinom. On je vidio Garika i posle toga ga je pozvao u školu Botvinika. To je bilo nešto posebno za nas. Gariku je tada bilo deset godina.
Aleksandar Nikitin u svojim uspomenama: “Mene je zadivila njegova erudicija otvaranja i nevjerovatno pamćenje, uporno je sve upijao. Nije mu bio problem da izračunava višepotezne varijante – to za njega nije bio težak posao već zabavna igra.
Nekoliko puta tokom turnira uspio sam da razgovaram sa nevjerovatnim dječakom. Jako je volio da čita i imao jako širok krug interesovanja. Odlično je poznavao geografiske nazive, istorijske činjenice i datume. Pokazalo se da jako voli da čita. Njegov stil čitanja je bio super brz, a njegova izuzetna memorija je osiguravala trajno pamćenje. Pokušaji da se provjeri njegova erudicija su dovodili u tešku poziciju samog ispitivača jer je dječak često znao više od njega.”
Gari Kasparov: Još u Vilniusu se igrao finalni meč kandidata sa Smislovom 1984 godine.
Klara Šagenovna: Igrali smo nedaleko odatle, u zgradi Sindikata. Sudio je Mikenas.
Gari Kasparov: I naravno 1975 godina, moj prvi šampionat SSSR-a. Poslednje kolo, partija sa Jermolinskim. Aljehinova odbrana…odigrali smo otvaranje u tempu brzopotezne partije. Zatim sam ga potpuno nadigrao, ali …u 40-om potezu, umjesto da pobjedim, izgubio sam u jednom potezu.
Da sam pobjedio, podijelio bih drugo do četvrto mjesto, i po koeficijentu bih osvojio drugo ili treće a to znači osvojio medalju. Bio bi to jedinstven rezultat, tada sam imao jedanaest godina. Možda je i dobro što sam izgubio…Na kraju sam podijelio sedmo do jedanaesto mjesto.
Klara Šagenovna: Onda si došao do svlačionice, skinuo kaput i gorko zaplakao. Kako si plakao…
E.Surov: Da li se to često dešavalo?
Klara Šagenovna: Ne.
Gari Kasparov: Nisam tako često gubio.
E.Surov: „Često“ – nisam se pravilno izrazio.. Ali koliko imate takvih uspomena imate?
Klara Šagenovna: Ne, ne, više nije bilo tako.
(nastaviće se)
