V. I. LINDER, I. M. LINDER: ŠAHOVSKA ENCIKLOPEDIJA (96. nastavak)

V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004

МEČ-TURNIR,
takmičenje u kojem učesnici igraju jedni s drugima po nekoliko partija. Prvi takav međunarodni turnir održan je u Pariz 1867. godine, gdje je 13 učesnika igralo svako sa svakim po 2 partij

Ponekad su se radi utvrđivanja najjačeg organizovali meč-turniri u 4–5, pa čak i 6 krugova, kakav je bio, na primjer, čuveni turnir u Sankt Peterburg 1895/96, uz učešće četvorice pobjednika turnira u Hastings (1895): Hari Nelson Pilsberi, Mihail Čigorin, Emanuel Lasker i Vilhelm Štajnic (1. mjesto – Lasker).

Sankt-Peterburški meč-turnir 1895/96. Slijeva nadesno: Emanuel Lasker, Mihail Čigorin, Vilhelm Štajnic, Hari Nelson Pilsberi.

Poznata su i dva međunarodna turnira u 6 krugova: Ostende, 1907 (1. mjesto Zigbert Taraš), te New York, 1927 (Hoze Raul Kapablanka). Najveći od poslijeratnih meč-turnira održan je 1948. u Hag – Moskva. Njegovih pet učesnika – Maks Eve, Semjuel Reševski, Paul Keres, Mihail Botvinik i Vasilij Smislov – borili su se za titulu svjetskog prvaka (pobijedio je Botvinik).

Meč-turnir za naslov svjetskog prvaka, 1948 (1. mart – 16. maj, Hag – Moskva).

Nakon smrti u martu 1946. svjetskog prvaka Aleksandra Aljehina, šahovski tron ostao je upražnjen. Pred FIDE (Međunarodnom šahovskom federacijom) stajao je zadatak da odluči ko i na osnovu rezultata kojih takmičenja treba da ga zauzme. Na kongresu FIDE, održanom ljeta 1946, od brojnih varijanti prednost je data sljedećoj: organizovati meč-turnir uz učešće šestorice najjačih šahista svijeta, a pobjednika proglasiti prvakom.

Petorica učesnika – šahisti koji su ostvarili velike uspjehe na predratnim takmičenjima – imenovani su na istom kongresu: M. Botvinik i P. Keres (SSSR), S. Reševski i R. Fajn (SAD), te bivši svjetski prvak M. Eve (Holandija). Šesti kandidat za najvišu titulu trebalo je da postane šahista koji se na predstojećem velikom međunarodnom turniru u Groningen pokaže boljim od ostalih. U konkurenciji 20 uglednih učesnika to je bio mladi sovjetski velemajstor V. Smislov, koji je zauzeo 3. mjesto, iza Botvinika i Evea.

Konačna odluka da se 1948. održi meč-turnir šestorice za titulu svjetskog prvaka donesena je na kongresu FIDE u Hagu 1947.

U posljednjem trenutku R. Fajn je odustao od učešća, navodeći zauzetost osnovnim poslom. Tada je odlučeno da se turnir održi sa petoricom učesnika, u pet krugova. Prva dva kruga igrana su u Hagu (Holandija), a preostala u Moskvi. Svake sedmice trebalo je da budu odigrana tri kola. Kontrola vremena za razmišljanje o potezima iznosila je dva i po sata za prvih 40 poteza i po jedan sat za svakih narednih 16 poteza.

Za glavnog sudiju imenovan je velemajstor Milan Vidmar (Jugoslavija), a za njegove zamjenike predstavnici triju zemalja učesnica turnira.
Prije početka meč-turnira nije nedostajalo prognoza.

Većina komentatora i šahovskih autoriteta predviđala je pobjedu Mihaila Botvinika. Njegovi nastupi tokom posljednjih godina bili su najstabilniji. Pobjede Botvinika na poslijeratnim turnirima u Groningen (1946) i Moskva (1947) uvjerile su čitav svijet da je upravo on najdostojniji kandidat za šahovski tron. U njegovu korist govorila je i statistika prethodnih susreta s budućim protivnicima: Botvinik je dobio 10, izgubio 3 i remizirao 18 partija. Ukupan procenat uspješnosti u tim susretima iznosio je 61%, dok su na 2–3. mjestu bili Paul Keres i Maks Eve sa po 52%.

Dakle, Botvinik je započeo takmičenje kao favorit; Eve – s prijatnim uspomenama; na strani Vasilij Smislov bila je mladost; Keres se nalazio u punom stvaralačkom naponu; a u uspjeh nije sumnjao ni Semjuel Reševski, koji se s pravom smatrao jednim od najjačih šahista svijeta.

Prvu partiju Botvinik je igrao protiv Maksa Evea. Skor njihovih prethodnih susreta bio je +2, −0, =4 u korist Evea. Igrajući crnim figurama, Eve je očigledno težio remiju. Međutim, to nije odgovaralo Botviniku. Stekavši pozicionu prednost, realizovao ju je i odnio pobjedu. Tako je savladao i određenu psihološku barijeru.

Botvinik – Eve
Hag, 1948.

17.Ne5! Bxe5 18.dxe5 Qxe5 19.Bc3 Qe7 20.f3 Nd5 21.Qxe7 Nxe7 22.fxe4 b6 23.Rd1 Ng6 24.Rd6 Ba6 25.Rf2 Bb5 26.e5 Ne7 27.e4 c5 28.e6! f6 29.Rxb6 Bc6 30.Rxc6! Nxc6 31.e7+ Rf7 32.Bd5 (32.Bd5 Rc8 33.e8Q+ Rxe8 34.Bxc6+- ) 1–0

Titulu svjetskog prvaka Mihail Botvinik osvojio je tri kola prije kraja takmičenja. Dobio je mini-mečeve protiv svih protivnika i za tri poena nadmašio drugoplasiranog Vasilija Smislova, koji je odigrao veoma jako turnir. Treće–četvrto mjesto podijelili su Paul Keres i Semjuel Reševski. Maks Eve nije uspio da se popne više od petog mjesta.

Učesnici meč-turnira za titulu svjetskog prvaka, 1948. Slijeva nadesno: Paul Keres, Vasilij Smislov, Semjuel Reševski, Maks Eve i Mihail Botvinik

Na svečanoj ceremoniji proglašenja novog svjetskog prvaka predsjednik FIDE, dr Aleksander Rueb, rekao je, obraćajući se ovjenčanom lovorikama Mihailu Botviniku:
„Sada stupate u red proslavljenih ljudi sa zasluženim trijumfom i autoritetom, priznatim od šahovskog svijeta, koji je ujedinjen u brojne šahovske organizacije. Taj svijet priznaje Vašu nadmoć i Vaše pravo da branite ovu titulu.“

(Nastaviće se)