Vladimir Pak: BUDUĆI ŠAHOVSKI KRALJEVI (33.nastavak)

Moskva, 2005.

ERNESTO INARKIJEV

Na Svjetskoj šahovskoj olimpijadi 1998. godine, održanoj u glavnom gradu Kalmikije – Elisti, pažnju učesnika i publike privukao je dječak koji je igrao za reprezentaciju Kirgizije. Dvanaestogodišnji Ernesto Inarkijev hrabro se suprotstavljao iskusnim velemajstorima i majstorima na svojoj tabli. Njegova igra ostavila je snažan utisak na predsjednika FIDE Kirsana Iljumžinova, nakon čega se Ernesto ubrzo preselio u Elistu.

Rijetko ime dječaku su dali roditelji – Kazbek i Tatjana Inarkijeva – u čast legendarnog kubanskog revolucionara Če Gevare.

Nakon što ga je upoznao na jednoj sesiji svoje škole, zaslužni trener SSSR-a Mark Dvorecki počeo je da radi s njim individualno. Dječak je postao prvak Evrope u kategoriji do 16 godina. Godine 2002. šesnaestogodišnji Ernesto ubjedljivo je, sa dva poena prednosti, osvojio prvenstvo Rusije za juniore do 20 godina, iako su u konkurenciji bila dva velemajstora, 16 međunarodnih majstora i veliki broj FIDE majstora.

Takmičenje je održano po švajcarskom sistemu u 11 kola uz klasično vrijeme razmišljanja. Nakon šest kola Inarkijev je bio u vođstvu sa 5,5 poena, ali je u sedmom kolu izgubio od svog vršnjaka, velemajstora Aleksandra Rjazanceva. Ipak, u nastavku je ponovo igrao veoma energično i turnir završio sa odličnim rezultatom – 9,5 poena iz 11 partija.

Godine 2002. u Pardubicama (Češka) održan je tradicionalni šahovski festival. Šesnaestogodišnji Ernesto Inarkijev nastupio je dobro: ušao je među učesnike koji su sa 7 poena iz 9 partija podijelili prvo do sedmo mjesto. Po dodatnom kriterijumu zauzeo je šesto mjesto, ali je u više partija pokazao lijepu i borbenu, beskompromisnu igru.

E. INARKIJEV – B. MACIJEJA

1.e4 c6 2. d4 d5 3. e5 Lf5 4. Sf3 e6 5. Le2 c5 6. 0–0 Sc6 7. a3 (nov potez u dobro poznatoj poziciji) 7… cd 8. S:d4 S:d4 9. D:d4 Se7 10. Da4+ Sc6 11. c4 dc 12. D:c4 a6 13. Td1 Dc7 14. Lf4 Le7 15. Lf3 Tc8 16. Sc3 0–0 17. Le4 Lg6 (dopušta udvajanje pješaka, što obično slabi kraljevsku odbranu; zasluživalo je pažnju 17… b5 18. De2 L:e4, i poslije 19. D:e4 potpuna ravnoteža, a u slučaju 19. S:e4 S:e5 teško je dokazati korektnost žrtve pješaka) 18. L:g6 h:g6 19. Se4 Sa5 20. D:c7 T:c7 21. Sf6+ L:f6 22. ef Tcc4 23. fg Te8 24. Le5 Sc6 25. Lc3 e5 26. Td7 b5 27. Tad1 Te6 28. g3 g5 29. Kg2 K:g7 30. Tc7 Kg6 31. Tdd7 Tf6 32. a4 Tc8 33. Ld2 Kf5 34. Tg8 Ke6 35. Tb7 Tg6? (u obostrano teškom vremenskom pritisku crni gube živce i pojednostavljuje poziciju, što vodi njegovom porazu; trebalo je održati napetost: 35… Tc2 36. Tb6 Kd5 37. Le3 Tf3) 36. T:g6+ fg 37. Tb6 Kd5 38. T:a6 Tc2 39. Lc3 Sd4 40. T:g6 Se2 41. T:g4 S:c3 42. bc T:c3 43. a4 ba 44. T:a4, i ubrzo je bijeli pobijedio.

Godine 2003. Ernesto Inarkijev postao je međunarodni velemajstor, a početkom 2004. već je zauzimao peto mjesto na listi najjačih juniora svijeta.

BU XIANGZHI

Kina je u posljednje vrijeme napravila značajan skok u razvoju šaha. Prve uspjehe ostvarile su žene: više puta su osvajale titulu svjetskih prvakinja, pobjeđivale na Šahovskoj olimpijadi i predstavljale ozbiljnu konkurenciju ekipama Gruzije, Rusije i Mađarske.

Na primjer, na XXXV olimpijadi u Bledu (2002) ženska reprezentacija Kine u sastavu Zhu Chen, Xu Yuhua, Wang Pin i Zhao Xue ubjedljivo je osvojila prvo mjesto, dok je tradicionalno jaka ekipa Gruzije, za koju su nastupale Maia Chiburdanidze, Nona Ioseliani, Nino Khurtsidze i Ketevan Arakhamia-Grant, bila tek četvrta.

Međutim, u muškom šahu slični uspjesi nisu postignuti: iako je na istoj olimpijadi u Bledu muška reprezentacija Kine bila peta, što je značajan rezultat, u pojedinačnim takmičenjima kineski šahisti rijetko osvajaju prva mjesta.

Među mladim i perspektivnim kineskim šahistima može se izdvojiti velemajstor Bu Xiangzhi (rođen 10. decembra 1985), koji je 2004. godine bio peti na listi najjačih juniora svijeta i imao rejting veći od 2620 poena; jedno vrijeme bio je i najmlađi međunarodni velemajstor na svijetu, sve dok ga nije pretekao Ukrajinac Sergey Karjakin. Bio je pobjednik prvenstva Kine među juniorima i istakao se u meču juniorskih reprezentacija Rusije i Kine koji je 2001. godine održan u Pekingu, gdje je bio najbolji među omladincima obje ekipe.

Bu Xiangzhi – P. Smirnov
1. d4 Nf6 2. c4 g6 3. Nc3 Bg7 4. e4 d6 5. f3 0-0 6. Be3 c5 7. Nge2 Nc6 8. d5 Ne5 9. Ng3 e6 10. Be2 exd5 11. cxd5 a6 12. a4 h5 13. h3 Nh7 14. Nf1 f5 15. f4 Nf7 16. exf5 gxf5 17. Bxh5 Re8 18. Kf2 Bd7 19. g4 fxg4 20. hxg4 Nf6  21. g5 Nxg5 22. Qxh5 Qb6 23. Qh7+ Kf8 24. Rb1 Qb4 25. Rh4 Re7 26. Kg2 Rae8 27. Bf2 b5 28. Ng3 Qb3 29. Nf5 Nd8 30. Qg6 Bxc3.

Bijeli je razvio jak napad na poziciju crnog kralja i žrtvovao figuru; crni sada, vjerovatno, nije u stanju da odbije sve prijetnje. 31. Nf6 Rf7 (ako 31… Bxf6, onda 32. Qxf6+ i 33. Rh8#) 32. bxc3 i crni predaje.

Godine 2000. Bu Xiangzhi je pozvan na tradicionalni turnir najboljih mladih šahista svijeta „Young Masters tournament“, koji je održan u Lozani u Švajcarskoj, gdje su igrali Ruslan Ponomariov, Alexander Grischuk, Vladimir Malakhov, Alexander Tkachyov i Laurent Fressinet; tada je pobijedio Grischuk, a igra protiv iskusnijih protivnika značajno je obogatila stvaralački opus mladog Kineza.

Bu Xiangzhi je bio među favoritima Svjetskog prvenstva za juniore do 20 godina koje je održano u ljeto 2001. u Atini, ali su tada uspješniji bili stariji takmičari; petnaestogodišnji Bu podijelio je 5–11. mjesto.

Na olimpijadi u Bledu (2002) Bu Xiangzhi, nastupajući za reprezentaciju Kine, remizirao je s Alexanderom Morozevichom i Alexanderom Moiseenkom, te ostvario niz pobjeda.

U junu 2004. debitovao je na pojedinačnom Svjetskom prvenstvu FIDE; iako je već u prvom meču izgubio od Ashot Anastasiana 0,5:1,5, samo učešće na tako prestižnom takmičenju predstavljalo je novu stepenicu u njegovoj sportskoj biografiji.

(Nastaviće se)