Glavni sudija međuzonskog turnira 1970. godine u Palma de Majorci bio je grof Alberik O’Keli de Galej (Albéric O’Kelly de Galway, 1911–1980), belgijski velemajstor, diplomata i predstavnik stare irsko-belgijske plemićke porodice.
Prezime O’Kelly de Galway vodi porijeklo od irskog klana Ó Ceallaigh (O’Keli), koji je poticao iz kraljevske dinastije Konakta.
U XVII vijeku jedan dio porodice preselio se u Flandriju (današnju Belgiju), gdje je od španskih Habzburga dobio grofovsku titulu. Meri O’Keli bila je majka P. A. Vjazemskog.
Prema tome, O’Keli nije bio samo aristokrata s plemićkom titulom već je poticao iz stare plemićke porodice kraljevskih korijena.
Kao glavni sudija (chief arbiter), O’Keli je bio poznat po sposobnosti da sačuva neutralnost između predstavnika različitih šahovskih škola — sovjetske, zapadne i latinoameričke.
Učesnici turnira (Fischer, Larsen, Gort, Gligorić, Uhlmann, Geller i drugi) bili su ljudi snažnog karaktera i velikih ambicija.
O’Keli je, kao diplomata i grof, nastojao da sačuva „džentlmensku ravnotežu“:
- da se niko ne osjeća oštećenim;
- da se svi prigovori rješavaju u duhu poštovanja i međusobnog uvažavanja.
Savremenici (posebno Larry Evans i Svetozar Gligorić) opisivali su O’Kelija kao:
„Čovjeka koji je spajao aristokratsko dostojanstvo, diplomatsku blagost i neustrašiv osjećaj za pravdu.“
Umio je da izađe na kraj i s Fischerom, poznatim po svojim zahtjevima, i sa sovjetskom delegacijom, što nije bio nimalo lak zadatak u kontekstu Hladnog rata.
Svetozar Gligorić (Jugoslavija):
„Držao se s mirom svojstvenim ljudima koji su sigurni u svoje dostojanstvo i porijeklo.
Nikada nije podizao glas, nije se raspravljao, ali su njegove odluke bile konačne.
Fischer ga je poštovao — a to je već prava rijetkost.“
(Svetozar Gligorić, „Chess Battles of 20th Century“, 1981.)