Moskva, 1978.
***************
Šah trećeg milenijuma
Dakle, pokušavali smo da sagledamo šah sa različitih strana, da istražimo pojedine aspekte ovog jedinstvenog fenomena, tražili smo ključeve šahovskog stvaralaštva. Ali naš put ka spoznaji šaha danas tek počinje. Šta nas očekuje sutra?
Odgovor na ovo pitanje nama, šahistima, nije nimalo svejedno. Čovjek uvijek želi da zna da će civilizacija koja dolazi prihvatiti i djelić njegovog ličnog stvaralaštva, da njegov trud i njegov talenat neće biti odbačeni sa table napretka kao pješak koji više nije potreban u igri. I mi danas želimo da sagledamo glavne pravce razvoja šaha, da razmislimo o tome koje nove oblike on može poprimiti, kakvo će interesovanje izazivati, kakvu će ulogu — a to je najvažnije — igrati u harmoničnom i srećnom svijetu.
Autori, prirodno, bezgranično vole šah i vjeruju da će do 2000. godine, a možda i ranije, šah postati humaniji i da će iz godine u godinu sve više poprimati svoje najplemenitije osobine, postepeno gubeći sve ostalo: prolazno, površno, nametnuto, privremeno, oportunističko, strano idealima humanizma.
Govoreći o budućnosti, neizbježno dopuštamo i neke elemente fantastike. I možda upravo to uplitanje mašte daje posebno privlačnu draž slikama budućnosti koje konstruišemo. Počnimo od toga da potrebe našeg, a ne mašinskog, intelektualnog razvoja moraju dovesti do značajnog porasta interesovanja za šah.
Ako se danas dijete uči elementarnim logičkim pojmovima i odnosima pomoću empirijskog posmatranja žive prirode, onda će se u svijetu trećeg milenijuma, uz pomoć vidljivih šahovskih crteža, djetetu još u prvim mjesecima nakon rođenja pokazivati logički pojmovi. Svi će razumjeti da se prelijepa šahovska misao kreće u trodimenzionalnom prostoru dječjih kockica i piramida.
Pomoću figura različitih boja moći će se obuhvatiti čitava gama misli i osjećanja šahiste, pri čemu će čak i najsloženije među njima biti predstavljene pomoću nekoliko osnovnih simbola, vidljivih ili prepoznatljivih dodirom.
S ponosom zbog šaha recimo da, ako jednostavne matematičke teoreme ne budu uvijek pogodne za zemaljske ili kosmičke komunikacije, skup šahovskih tehničkih postupaka i jednostavnih kombinacija u trećem milenijumu biće razumljiv svakom čovjeku na Zemlji, a bez sumnje i vanzemaljcima.
Da smo na mjestu onih koji šalju svjetlosne signale u kosmičke daljine, razmislili bismo o tome da na ogromnim prostranstvima okeana usidrimo i Pitagorinu teoremu i elementarni „dječji mat“.
Smatramo da se pojmovi naprijed, nazad, gore, dolje, lijevo, desno, zajedno, odvojeno, iz ugla u ugao, napad, odbrana, kasno, rano, stvarnost, iluzija, hrabrost, kukavičluk, brzo, sporo, rizik, proračun, darežljivo, štedljivo, elementarno, vulgarno, lijepo, ružno, glupo, pametno i neki drugi sasvim mogu prenijeti pomoću šahovskih simbola, tim prije što su kombinacije šest dvobojnih figura, uz još pješake, bezbrojne.
Naravno, u autorskom zanosu razumijemo da ovo nije stvar čak ni narednog vijeka, ali, iskreno govoreći, ako u svojoj neobuzdanoj težnji za znanjem želimo da pronađemo „zajednički jezik“ sa delfinima, zašto ne bismo naučili da razgovaramo jedni s drugima pomoću kvadratne table sa 64 polja i 32 figurice? Čovjek može sve!
Danas remek-djela arhitekture i slikarstva, muzike i poezije, dostignuća u sportu i životu pomažu mladom naraštaju da u sebi njeguje najbolje osobine čovjeka budućnosti. A šah? Zar on u sebi ne nosi emocionalnu obojenost ličnog učešća u svakom šahovskom potezu, zar ne proširuje granice uma u jednoj sekundi na sto godina unazad i sto godina unaprijed?
U potrazi za rješenjem naš um neprekidno luta i kroz vrijeme i kroz prostor, nastojeći da objedini znanja i iskustva šahista koji su davno otišli ili se nalaze na drugom kraju svijeta, pokušavajući da predvidi i preduhitri buduću misao.
Svaka šahovska partija ne samo da u sebi čuva djelić zajedničkog znanja već je i neizbrisiva lična mikro-uspomena za one koji su je odigrali. Miješajući se sa drugim šarolikim pojavama čovjekovog života, ta sjećanja tokom čitavog života čine svojevrsni kaleidoskop: neka sjećanja premještaju i pojačavaju, druga potiskuju i udaljavaju, nagrađujući pamćenje ili ga kažnjavajući.
U svemu tome postoji određeni narkotički element i jednoga dana šah će se primjenjivati za regulisanje bolesne svijesti. Ali već danas on mladima često stvara iluziju odraslosti, a starijim ljudima — iluziju neprekidnog razvoja.
Sasvim je vjerovatno da će vremenom neka izdavačka kuća objaviti igru „Šahovski testovi“. U određenom vremenskom intervalu iz prozorčića bi iskakale različite pozicije, a uključeni brojač pokazivao bi ocjenu u zavisnosti od brzine izbora rješenja. Autori znaju da je u Kijevskom radiotehničkom tehnikumu predavač B. S. Geršunski konstruisao i uspješno isprobao ovu metodu programiranog šahovskog uživanja.
Ipak, autori budućnost šahovske umjetnosti vide nešto drugačije.
(Nastaviće se)