Moskva 2012
Taljev trener
U proljeće 1959. godine otputovao sam u Rigu kako bih počeo pripreme Mihaila Talja za Turnir kandidata.
Njegov način analize bio je veoma neobičan. Dok je Botvinik prije svega nastojao da pronađe najcjelishodniji plan i najracionalniji raspored figura, Riganin je tražio – i najčešće pronalazio – najagresivnije planove koji su vodili ka oštroj, obostrano opasnoj igri, bogatoj kombinacionim mogućnostima. Ako je Botvinik tragao za pravilima, Talj je tragao za izuzecima.
Turnir kandidata trebalo je da bude održan na jesen. Kada je do polaska ostalo još malo vremena, iz Rige je stigla vijest da je Miša dobio napad slijepog crijeva i da je hitno operisan.
Kada sam ga ugledao u Moskvi, bio sam zaprepašćen. Bio je blijed i vidno iscrpljen. Samo su mu oči ostale iste – prodorne i ispunjene neugasivim plamenom.
Koblenc je kasnio sa sređivanjem putnih dokumenata, pa smo Miša i ja sami otputovali u Jugoslaviju. Još se nije potpuno oporavio od operacije, pa sam morao da nosim njegov kofer. U skladu sa njegovim zdravstvenim stanjem morali smo da prilagodimo i taktiku za početak turnira.
Smatrao sam da u prvom krugu – a trebalo je odigrati ukupno četiri – Miša ne bi trebalo da se previše troši. Čak i ako osvoji svega 50 odsto mogućih poena, to bi bilo sasvim zadovoljavajuće. Najvažnije je bilo da potpuno povrati snagu.
Prije početka takmičenja učesnicima i njihovim sekundantima podijeljena je anketa lista „Borba“ sa jednim pitanjem: kako biste predvidjeli konačan plasman učesnika Turnira kandidata?
Kako je Talj kasnije napisao u svojoj knjizi „U vatru napada“, bio je iznenađen što ga, osim mene, niko nije stavio na prvo mjesto.
Za to je, međutim, postojao sasvim jednostavan razlog. Poslije operacije Talj je izgledao toliko loše i bio toliko iscrpljen da su to svi primijetili.
Iskreno govoreći, i ja sam sumnjao u njegov uspjeh. Ali znao sam da sam, kao njegov sekundant, jednostavno dužan da ga stavim na prvo mjesto.
Kasnije se pokazalo da je upravo moje predviđanje bilo najtačnije.
Prva dva kruga Turnira kandidata odigrana su u Bledu, planinskom ljetovalištu u Julijskim Alpima, na obali prelijepog planinskog jezera. Priroda i zaista ljekovit planinski vazduh pokazali su se kao odlični iscjelitelji, pa se Miša već poslije prvog kruga osjećao i izgledao mnogo bolje nego na početku turnira.
U međuvremenu je stigao i Koblenc. Nakon razgovora zaključili smo da je Talj potpuno spreman da zaigra punom snagom.
Ipak, poslije drugog kruga vodeći je i dalje bio Keres, dok je Miša zaostajao samo pola poena. Postalo je jasno da će se upravo njih dvojica boriti za prvo mjesto.
U trećem krugu Talj je demonstrirao potpunu nadmoć nad rivalima. Osvojio je šest poena iz sedam partija i stekao prednost od poen i po u odnosu na Keresa, koji je pao na drugo mjesto. Ostali učesnici već su znatno zaostajali.
Bilo je nevjerovatno kako je Miši sve polazilo za rukom. U taktičkim obračunima i proračunima varijanti s lakoćom je nadigravao protivnike.
Jedina partija koju je mogao izgubiti bila je protiv Smislova. Međutim, u protivnikovoj vremenskoj oskudici, iako je imao figuru manje, žrtvom topa uspio je da iznudi remi vječnim šahom.
Četvrti, završni krug igrao se u Beogradu. U novoj partiji protiv Smislova Talj se ponovo našao u veoma teškoj poziciji i opet ostao bez figure. Ipak, u cajtnotu je pokazao nevjerovatnu domišljatost i u taktičkim komplikacijama čak uspio da pobijedi.
Da mi je neko prije početka turnira rekao da će Miša u dvije partije protiv bivšeg svjetskog prvaka, u obe sa figurom manje, osvojiti poen i po, nikada mu ne bih povjerovao. Ali upravo se to dogodilo.
Do kraja turnira ostalo je još samo pet kola, a Talj je već imao dva i po poena prednosti ispred Keresa. Izgledalo je da je pitanje pobjednika praktično riješeno. Trebalo je samo sačuvati stečenu prednost.
Upravo tada napravili smo grešku.
Mišu je čekao posljednji susret sa Keresom, i to bijelim figurama. Odlučili smo da treba da igra mirno, održava ravnotežu i prije svega izbjegne poraz.
Bio je to razuman savjet, ali nikako nije odgovarao Taljevom karakteru. Nažalost, Koblenc i ja smo to shvatili tek kasnije.
Partija Talj – Keres razvijala se u mirnoj, manevarskoj borbi. Korak po korak Keres je povećavao svoju pozicionu prednost, dok se Miša postepeno povlačio. Partija je prekinuta.
Tokom analize pokušavali smo da iz pozicije izvučemo sve što se moglo, ali spas nismo pronašli. U nastavku partije Talj se očajnički branio, ali je Keres završnicu odigrao besprijekorno i ostvario važnu pobjedu, smanjivši zaostatak na samo jedan i po poen.
Tada mi je postalo jasno da nema nikakvog smisla tražiti od Miše da igra mirno i oprezno. Nije trebalo da ga odvraćamo od puta koji je sam izabrao.
Šta mu je bilo suđeno, to će se i dogoditi.
Prošla su još dva kola i razlika između Talja i Keresa smanjila se na samo jedan poen. U narednom, pretposljednjem kolu Mišu je čekao duel sa Fišerom.
Na tom turniru Talj je već tri puta pobijedio Amerikanca. Nije bilo sumnje da će Fišer pokušati da „otvori svoj konto“ i konačno ostvari makar jednu pobjedu, pogotovo što je sada igrao bijelim figurama.
Kao što se može pretpostaviti, taj susret bio je od ogromnog značaja za Riganina. U slučaju poraza, Keres bi mogao da ga sustigne.
Tokom priprema za partiju razmatrali smo najoštrije varijante Sicilijanske odbrane koje je Fišer najčešće igrao bijelim figurama. Na kraju smo zaključili: što mora biti, neka bude.
Niko nije sumnjao da će partija biti izuzetno oštra i da će Talj morati da hoda po ivici ponora.
Ipak, vjerovao sam u njegovu zvijezdu, vjerovao da će se na kraju sve dobro završiti. Ali gledati takvu akrobaciju na žici bilo je iznad mojih živaca. Zato sam se u turnirskoj sali pojavio tek poslije tri sata igre.
Miša je tada već imao potpuno dobijenu poziciju, dok su Koblenc i Keresov sekundant Vladas Mikenas sjedili držeći se za srce, sa tabletama validola u ustima.
Kao neposredni svjedok mogu da kažem da je Turnir kandidata predstavljao zvjezdani čas Mihaila Talja.
Sve mu je polazilo za rukom. Istina, više puta se nalazio u teškim, pa čak i beznadežnim pozicijama, ali su mu nevjerovatna domišljatost i nepokolebljiva vjera u sopstvene mogućnosti uvijek omogućavale da se izvuče iz najvećih neprilika.
Na zatvaranju Turnira kandidata, pred hiljadama gledalaca, Talj je izjavio da će u meču za titulu prvaka svijeta njegov prvi potez biti 1.e4.
Naravno, djelovalo je to pomalo dječački, iako je tada već imao 23 godine.
Mihaila Talja odavno više nema među nama i želio bih da ga se prisjetim lijepim riječima.
Uvijek je bio spreman da pomogne prijateljima i poznanicima. Kada mi se ćerka teško razboljela, Miša je sasvim slučajno saznao za to i iz inostranstva donio lijek koji joj je bio prijeko potreban i koji se kod nas gotovo nije mogao nabaviti. Nisam ga za to ni zamolio.
Bez sumnje, bio je umjetnička priroda. Na sceni, pred ljudima, kao da bi oživio – osjećao je poseban stvaralački zanos. Nije nastupao samo za šahovskom tablom, već i pred publikom.
Gledaoci su mu bili neophodni.
Talj je volio da nastupa pred ljubiteljima šaha i obožavao je da daje intervjue. Bio je izuzetno duhovit i uvijek je imao spreman odgovor, što je novinarima posebno imponovalo.
Svoje misli često je izražavao u aforističkoj formi, pronalazeći upečatljive, slikovite i duhovite izraze. Nesumnjivo je posjedovao talenat vrhunskog konferansijea.
Ne mogu da ne pomenem jednu malu, ali oprostivu Mišinu slabost. Ponekad bi, kako bi priča koju pripovijeda bila zanimljivija i duhovitija, ponešto i uljepšao ili dodao od sebe. Takve priče ljubitelji šahovskih anegdota rado su prihvatali, pa su s vremenom postajale svojevrsni mitovi, u kojima je bilo teško razlučiti gdje prestaje istina, a počinje mašta.
Nažalost, zaključak do kojeg sam došao na vrhuncu Mišine karijere – da niko i ništa neće promijeniti njegovu sudbinu – pokazao se potpuno tačnim.
Šah kao sport zahtijeva samodisciplinu, stroga odricanja i, ponekad, gotovo asketski način života. A upravo je asketizam bio potpuno stran njegovoj koleričnoj, rekao bih čak i demonskoj prirodi.
Talj je sagorijevao poput svijeće koja gori s oba kraja.
I izgorio je prerano, ne dočekavši ni pedeset petu godinu života.
(Nastaviće se)