— Da li ste koristili neke posebne metode kako biste pomogli momcima da se priberu poslije poraza?
Rustam Kasimdžanov — Kada poslije sedam pobjeda izgubite meč i odjednom sve dođe u pitanje, to je prava kriza. A kako nas uče mudre knjige, krizu ne treba ostaviti neiskorišćenom. Jer upravo u kriznim trenucima ljudi počinju da slušaju glasove koji dolaze spolja.
Jasno je da sam morao da unesem određene promjene. Ako se poslije sedam uzastopnih pobjeda kod momaka ipak osjećala blaga euforija i nije bilo lako doprijeti do njih, poslije poraza vratili su se ozbiljnijem radnom raspoloženju. Naravno, morao sam da napravim određene korekcije u sastavu i donesem odlučnu odluku.
Svi su primijetili da Šamsidin poslije toga više nije igrao. Jasno je da je to bila teška odluka, ali mi se u datoj situaciji činila neophodnom. S obzirom na rezultate u posljednjim kolima, pokazalo se da je ta odluka bila potpuno opravdana.
— Vidite li u drugim reprezentacijama kandidate za ulazak u prvi tim?
Rustam Kasimdžanov -Ako je uopšte primjereno govoriti o problemima poslije trijumfalne pobjede na Olimpijadi, onda je ovo jedan od naših problema u ovom trenutku. Na to moramo da obratimo pažnju. Trenutno prvu reprezentaciju čini pet igrača i nemamo nikoga drugog ko bi mogao da konkuriše za mjesto u toj petorci. Na tome treba raditi.
Prije svega, moramo da razvijamo mlade šahiste kako bi napredovali i dostigli viši nivo. Drugo, nije dobro ako igrači prve reprezentacije smatraju da im je mjesto potpuno zagarantovano. To loše utiče na motivaciju i napredak.
Abdimalik Abdisalimov. Foto: Evgenij Soročin / Gazeta
— Pavel Eljanov je u našem intervjuu govorio da je, na primjer, Abdimalik Abdisalimov veoma želio da uđe u prvi tim.
Rustam Kasimdžanov — U jednom trenutku zaista se nadmetao s Madaminovim. Međutim, izbor za reprezentaciju bio je zasnovan isključivo na sportskim rezultatima, odnosno bili su određeni rokovi do kojih je trebalo utvrditi sastav prve ekipe. Da je Abdimalik u tom trenutku imao veći rejting, izabrali bismo njega. Ali do tada se između njih već stvorila dovoljno velika razlika, koja postoji i danas.
Ipak, ako za godinu dana neko uđe među prvih pet, taj igrač će, najvjerovatnije, igrati u reprezentaciji. To bi trebalo da bude motivacija za igrače druge i treće ekipe da napreduju, ali i za prvu reprezentaciju da ne počiva na lovorikama.
Sportisti su skloni da smatraju da je njihov nivo nedostižan za druge. Jasno je da se to negativno odražava na njihovu karijeru. Moraju da osjećaju da ih drugi sustižu, a oni koji ih sustižu moraju da znaju da imaju šansu da postignu još veće uspjehe.
Pritom je druga reprezentacija u jednom trenutku bila na trećem mjestu. Da je Olimpijada trajala dva kola kraće, njihov nastup smatrao bi se apsolutno senzacionalnim. Ovako su im se u posljednja dva kola suprotstavile veoma jake reprezentacije Indije i Kine. Ali nema sumnje da ovi momci imaju potencijal i prostor za napredak. Čini mi se da će još mnogo napredovati. I, opet, za prvu reprezentaciju bilo bi veoma dobro da zna kako su igrači od treće do pete table ozbiljna konkurencija.
Teško je zamisliti da će neko iz druge reprezentacije imati rejting blizu 2800. Ali za godinu dana svi bi trebalo da budu na nivou od oko 2650, kako bi igrači prve reprezentacije osjetili da ne mogu da počivaju na lovorikama.
(Uskoro nastavak)