V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004

NAN (Nunn) Džon Denis Martin (r. 1955), engleski velemajstor, doktor matematike.
Od matematike ka šahu i od šaha ka matematici… Dugi niz godina, kako je priznavao John Nunn, „krstario“ je između ta dva „ostrva logike i čvrstih pravila u nepreglednoj, nestabilnoj močvari životnih besmislica“, bacajući „sidro“ čas na jednom, čas na drugom.
Sa 15 godina Džon je postao student University of Oxford — najmlađi u Velikoj Britaniji u posljednjih četiri stotine godina. Sa 19 je osvojio Evropsko juniorsko prvenstvo u šahu. Još jedna prekretnica uslijedila je 1978. godine, kada je Nunn postao doktor matematike i velemajstor. Dvije godine kasnije osvojio je prvenstvo Engleske. To je presudilo njegovom konačnom opredjeljenju u korist šaha. Tada mu je bilo 25 godina.
Ambiciozni velemajstor ovako je objasnio svoju odluku: „U ovom trenutku, kada prosječan Englez čuje ime Džon Nann, najprije pomisli na poznatog ljekara–ginekologa iz Bristola koji nosi to ime, zatim na urednika ‘Morskog žurnala’, a tek potom se sjeti mene. A ja želim da postignem takav položaj da će ljekar–ginekolog i urednik ‘Morskog žurnala’ morati da promijene prezime ako ne budu htjeli da ostanu u sjenci svjetskog prvaka u šahu Džona Nanna.“
Iako Nunn nije uspio da dostigne sam vrh šahovskog Olimpa, njegovo ime u šahovskom svijetu ima veliki autoritet. Na međuzonskom turniru u Sziráku (Mađarska, 1987) podijelio je 3–4. mjesto. Među njegovim sjajnim turnirskim uspjesima su prva mjesta u Budimpešti (1978), Hastingsu (1979/80), Wiesbadenu (1981), Biel/Bienne (1982), Cirihu (1984), Ženevi (1987) i Wijk aan Zee-u (1982, 1990. i 1991).
Džon Nann je, kao jedan od 25 najjačih velemajstora svijeta, učestvovao u ciklusu Svjetskog kupa (1988–89) i u ukupnom plasmanu zauzeo 6. mjesto.
Portiš – Nann
Skellefteå, 1989.
1.d4 Nf6 2.Nf3 g6 3.c4 Bg7 4.Nc3 0–0 5.e4 d6 6.Be2 e5 7.Be3 h6 8.0–0 Ng4 9.Bc1 Nc6 10.d5 Ne7 11.Ne1 f5 12.Bxg4 fxg4 13.Nc2 g5 14.Ne3 Rf4 15.Bd2 Bd7 16.b4 Ng6 17.Rc1 Nh4! 18.Kh1? Qe8 19.f3

19…gxf3 20.g3 Qh5 21.gxh4? Rxh4 22.Rf2 g4 23.Nf1 Rh3 24.Kg1 Qg6 25.Ng3 Rf8 26.Nf5 Rxf5 27.exf5 Bxf5 28.Ne2 fxe2 29.Qxe2 Bd3 30.Qd1 g3 31.hxg3 Be4 0–1
Aktivnost Džona Nana šahu je višestrana. Autor je knjiga iz teorije otvaranja i završnica, kao i monografije o velemajstoru Miguelu Najdorfu, objavljene u Engleskoj i Njemačkoj.
On je i šahovski kompozitor, koji je objavio nekoliko studija i zadataka, kao i učesnik takmičenja u rješavanju šahovskih kompozicija — 1977. godine zauzeo je 2. mjesto na svjetskom prvenstvu.
(Najnovija dopuna: Džon Nan je više godina posle izdavanja ove knjige postigao najveće uspjehe u šahovskim studijama i problemima i postao trostruki svjetski šampion u šahovskoj kompoziciji, 2004, 2007 i 2010, kao i šampion svjeta u šahu za veterane, 2022 i 2023 – G.T).
NAUKA i šah
U mnogo čemu šah je blizak nauci, jer sadrži elemente naučnog istraživanja. Ogroman stvaralački rad uložen je u brojna djela iz teorije otvaranja i završnica, u višetomne publikacije bez kojih je danas nezamisliv napredak šaha. Naučni pristup šahu danas se ogleda i u razradi efikasnog sistema pripreme za takmičenja, koji obuhvata usavršavanje debi repertoara, sportsku pripremu, vješto otklanjanje određenih stvaralačkih nedostataka i poštovanje turnirskog režima.
U tom smislu opravdana je definicija šaha koju je dao deseti svjetski prvak Tigran Petrosjan:
„Šah je po formi igra, po sadržaju umjetnost, a po težini ovladavanja – nauka.“
Šah se s naukom povezuje i po samoj prirodi mišljenja tokom partije, prije svega kroz složenu analizu varijanti i konkretnu procjenu pozicije (sintezu!).
Zanimljiva je i organska povezanost šaha s mnogim oblastima nauke. Na primjer, psihologija je, nastojeći da pronikne u tajne mozga i ljudskog mišljenja, upravo u šahovskoj igri našla izvanrednu osnovu za naučne eksperimente. Savremeni psiholozi obratili su posebnu pažnju na sposobnost šahiste da igra ne gledajući u tablu, istovremeno vodeći više partija, na zadivljujuću brzinu reakcije čovjeka u cajtnotu ili pri računanju višepotezne forsirane kombinacije.
Tako su početkom sedamdesetih godina na Fakultetu psihologije Moskovskog univerziteta i u Akademskom institutu za psihologiju poznati naučnici, istražujući stvaralačke mogućnosti ličnosti u doba naučno-tehničke revolucije i perspektive sve veće intelektualizacije rada, kao model eksperimenta izabrali vizuelno-operativno mišljenje šahista tokom rješavanja složenih studija. Rezultati tih istraživanja, kako ističu naučnici, dobili su značajnu ulogu u proučavanju aktuelnih problema teorije mišljenja.
Oštre razlike između šaha i drugih igara, složena strategija i dijalektika kombinacione borbe razlog su što je upravo šah postao jedan od glavnih podsticaja za razvoj savremenih složenih programa za računare i mikroračunare. Šahisti s pravom mogu biti ponosni što je njihova igra odigrala i igra važnu ulogu u nastanku i razvoju tako značajne oblasti nauke kao što je kibernetika, kao i u napretku savremenih kompjutera.
U velikoj mjeri upravo priroda mišljenja u ovoj igri bila je jedan od razloga interesovanja savremene pedagoške nauke za šah (vidi: Škola i šah). Šah ima više od hiljadu godina istorije i neposredno je povezan s razvojem cjelokupne ljudske civilizacije. Zato proučavanje istorije ove igre može biti korisno za razumijevanje pojedinih aspekata života ljudi i društva, odnosno za etnografiju, arheologiju i druge oblasti istorijske nauke.
Tako je otkriće jednog od autora ove knjige, zasnovano na arheološkim iskopavanjima, o zakonitim etapama evolucije šahovskih figura – od srednjovjekovnog arapskog oblika do savremenog – pružilo naučnicima još jedan dokumentarni materijal za datiranje kulturnog sloja (knjiga I. M. Lindera „Šah u Rusiji“, 2. izdanje, „Nauka“, Moskva, 1975; engleska verzija „Chess in Old Russia“, Cirih, 1979).
Za etimologiju pojedinog jezika naučnu vrijednost ima i proučavanje „žive starine šaha“ – naziva figura i same igre.
I naizgled, kakve veze šah ima s naukom kao što je nauka o književnosti? Međutim, i ovdje se može naći mnogo neočekivanog i zanimljivog. Tako je proučavanje teksta poznatog rubaija Omara Hajama omogućilo jednom od autora ove knjige da potvrdi njegovo izvorno šahovsko značenje i da utvrdi pogrešnost doslovnog prevoda objavljenog u posljednjem ruskom akademskom izdanju, a time i novih, od šaha udaljenih poetskih prevoda nastalih na toj osnovi.
Spisak ovakvih veza šaha s najrazličitijim oblastima nauke i ljudskog života mogao bi se znatno proširiti. One potvrđuju da je šah u svom višestoljetnom razvoju postao neodvojivi dio ljudske kulture.
(Nastaviće se)