Vladlen Semjonov
12.09.2026
Bez sna je nemoguće. Mlada šahistkinja ispričala kako je postala šampionka

Valerija Klejmenova
Prošlog ljeta sportski svijet Uljanovska slavio je veliki uspjeh. Naša sugrađanka Valerija Klejmenova vratila se sa svjetskog prvenstva u šahu kao svjetska šampionka u konkurenciji djevojaka do 18 godina. Ostvarila je maksimalan broj pobjeda, a samo je jednu partiju završila remijem, osvojivši ukupno devet i po poena. Da bi postala šampionka, šahistkinja je morala da vanredno, prije roka, polaže završni državni ispit (EGE). Gimnaziju broj 73 završila je sa zlatnom medaljom.
Dosije
Valerija Klejmenova. Šahistkinja, svjetska šampionka. Rođena 30. juna 2008. godine u Uljanovsku. Ove godine završila školu. Polaznica udruženja „Šah“ pri Regionalnoj palati stvaralaštva djece i omladine. Višestruka pobjednica i osvajačica medalja na ruskim i međunarodnim šahovskim turnirima. Pored šaha, bavi se i stonim tenisom.
„Svoju djecu nikada neću dati na šah“, kategorično danas kaže Klejmenova. Zašto? Odgovor na to pitanje, između ostalog, provlači se kroz naš razgovor.
Put do titule šampionke u italijanskom gradu Montesilvano za Valeriju nije bio nimalo lak niti posut ružama. Jer samo na prvi pogled djeluje da je mirni šah prije svega igra logike. Burne ovacije, čestitke i buketi cvijeća samo su logičan završetak ne čitavog njenog šahovskog puta, već tek jedne njegove etape. A talenat sam po sebi nije dovoljan. Potrebni su ogromna marljivost i sposobnost da se čovjek ne predaje pred teškoćama.
Odlična učenica voli da napreduje
Vladlen Semjonov, ul.aif.ru: Valerija, sjećate li se prvih osjećaja kada ste prvi put sjeli za šahovsku tablu?
Valerija Klejmenova: Samih osjećaja – ne. Sjećam se da sam počela da igram šah radi opšteg razvoja. Sjećam se i da me je taj proces odmah potpuno uvukao. Kao dijete bila sam prilično visoka za svoje godine. Htjeli su da me prime na biatlon, ali mi je nedostajala jedna godina po uzrastu. Da ne bih gubila vrijeme, odlučili su da me upišu na šah. Na biatlon se više nisam vratila. Zato su u šahu već poslije godinu dana počeli prvi veliki uspjesi – na nivou oblasti i federalnog okruga. Čak sam počela da se spremam za ruska takmičenja.
— A šta vas je konkretno toliko privuklo šahu? I da li ste brzo naučili da razmišljate i donosite odluke u trenutku?
Valerija Klejmenova: Jednostavno, počelo mi je da ide. Zbog toga mi se igra i dopala. Mada u šahu nije neophodno sve raditi brzo. Ako igramo klasičnu partiju, imamo sat i po vremena za razmišljanje. Ima dovoljno vremena da se donese odluka. Može se birati između nekoliko poteza.
— Da li bi bilo logično pretpostaviti da, ako igrate šah, onda u školi bolje idu prirodne i egzaktne nauke?
Valerija Klejmenova: Mnogi tako misle – ako dobro igraš šah, onda si dobar i u matematici. Nisam sigurna da su te stvari nekako povezane. U principu, u školi sam iz svih predmeta imala petice.
— Da li vam je uopšte cilj da budete najbolja u svemu – u šahu, u školi?
Valerija Klejmenova: To je stvar karaktera. Volim da napredujem. Nije mi cilj da budem najbolja među svima. Prije bih rekla da želim da budem najbolja verzija sebe.
— Da li ste u tom procesu često morali da pobijedite samu sebe? I u čemu?
Valerija Klejmenova: Dok nisam završila školu, najteže je bilo pravilno uskladiti školu i šah. Mentalno opterećenje bilo je veliko i na jednom i na drugom mjestu. To je veoma snažno uticalo na zdravlje.
— Kako se u takvim uslovima opustiti?
Valerija Klejmenova: Svako na to pitanje ima svoj odgovor i svoje rješenje. Za mene je to plivanje. Tu su još pletenje i crtanje. Teretana mi takođe mnogo pomaže da se odvojim od intelektualne napetosti povezane sa šahom.
— Izlasci sa prijateljima?
Valerija Klejmenova: Voljela bih. Ali jednostavno nije bilo vremena čak ni za običnu šetnju ulicom.
Nekad je potrebno i zaplakati
— Šah je, iz ugla laika, individualni sport – jedan na jedan. Da li ste vi ipak timski igrač?
Valerija Klejmenova: Za mene timska takmičenja imaju posebnu vrstu uzbuđenja, kada shvatite da ne odgovarate samo za sebe.
— A u čemu je šah opasan sport?
Valerija Klejmenova: Pet sati neprekidnog sjedenja za tablom veoma utiče na leđa. I na glavu.
— Koja je, po vašem mišljenju, najvažnija osobina karaktera jednog šahiste?
Valerija Klejmenova: Vjerovatno bih na prvo mjesto stavila odlučnost i usmjerenost ka cilju. Bez sna kojem težite nemoguće je. Bez toga neće biti ničega drugog. Ništa neće uspjeti, ništa nećete postići. A na putu ka snu najvažnija je marljivost.
— Koliko je šah danas postao dio vašeg života? Da li vam se šah javlja u snovima?
Valerija Klejmenova: U snu često ponovo igram svoje nedavne partije i rješavam šahovske probleme. Obrnuto, da mi u snu dođe rješenje problema koji me muči u stvarnom životu – to mi se još nije dogodilo. Ali sam šah je već odavno postao moj život. Moji prijatelji, moja sjećanja. Ipak je 11 godina sa njim.
— Imate li omiljenu šahovsku figuru i zašto baš nju?
Valerija Klejmenova: Lovac. Moj prvi debi povezan je s njim. I u gotovo svim partijama on je za mene glavna figura.
— Koliko vam je važno kog je pola protivnik? Koga je principijelnije i prijatnije pobijediti?
Valerija Klejmenova: Za mene nema razlike. To je vjerovatno važnije momcima. Njima je teže da izgube od djevojaka. Meni čak ni godine osobe koja sjedi preko puta mene za šahovskom tablom nisu važne.
— A da li vam je teško kada izgubite? Kako obično doživljavate neuspjehe?
Valerija Klejmenova: Naravno da mi bude teško. Naročito kada izgubim na turniru za koji se veoma dugo spremam i kada je to za mene veoma važna partija. U takvim slučajevima poraze najteže podnosim. Podrška bliskih ljudi obično pomaže.
— Da li se dešava da zaplačete?
Valerija Klejmenova: Naravno. I to je ponekad potrebno.
Osam dugih godina do priznanja
— Sjećate li se kada ste sebi prvi put postavili cilj da osvojite svjetsko prvenstvo?
Valerija Klejmenova: Godine 2018, kada sam prvi put otišla na svjetsko prvenstvo u Španiji. Tada je to postao jasno postavljen i formulisan cilj.
— Da li ste tada pretpostavljali da ćete na to čekati punih osam godina?
Valerija Klejmenova: Mislila sam da će se to dogoditi mnogo ranije. Čini mi se da je glavni problem bio u tome što sama nisam bila potpuno spremna za takvu pobjedu. Godine 2018. moja forma je bila dovoljna da postanem šampionka. Kasnije je trebalo intenzivnije napredovati. Ali bilo je i drugih spoljašnjih problema. Tu su bili kovid i nemogućnost zemlje domaćina da plati troškove osobe koja bi me pratila. Tek su se ove godine sve okolnosti poklopile na najbolji mogući način. I uspjela sam da pobijedim.
— To što je od sna do njegovog ostvarenja prošlo toliko godina – da li je umanjilo značaj same titule šampionke?
Valerija Klejmenova: Naprotiv, zbog toga mi je ova pobjeda postala još vrednija. Kada nečemu težite toliko dugo, kada je iz godine u godinu sve bliže, a nekada je djelovalo veoma daleko, teško je precijeniti značaj onoga što ste postigli.
— Tokom koje partije svjetskog prvenstva ste prvi put jasno shvatili da je gotovo i da vam je pobjeda već u rukama?
Valerija Klejmenova: Uopšte nisam pokušavala da razmišljam o tome. Tokom svake partije davala sam maksimum i to je bilo sve. U svakoj partiji davala sam sve što mogu. Svakodnevno sam tjerala od sebe misao da sam u vodećoj poziciji, čak nisam ni gledala rezultate. Tako je bilo sve do posljednjeg kola.
— Koja je bila prva emocija kada su objavili rezultat?
Valerija Klejmenova: Bio je to neki čudan osjećaj, gotovo šok. U glavi su mi se pojavila neobična pitanja. „Šta, sve je već gotovo? Zar sam zaista pobijedila?“ Onda se pojavio ponos na samu sebe. Uspjela sam da ostvarim svoj san. I sva briga je nestala.
Savjeti samoj sebi
— Ipak, da li je šah muški sport?
Valerija Klejmenova: Ja uopšte ne bih sport dijelila na takve kategorije.
— Zašto je onda u šahu tako malo pripadnica ljepšeg pola?
Valerija Klejmenova: Da biste održavali formu u ovom sportu, potrebno je trenirati najmanje pet sati dnevno. Ne može svaka žena da pronađe toliko slobodnog vremena.
— Čega ste ubuduće spremni da se odreknete zbog šaha i da biste postigli šta?
Valerija Klejmenova: Svega. Da bih sada postala velemajstor.
— Zamislimo hipotetički da se sada pred vama nalazi vaša sedmogodišnja verzija, kada ste tek počeli da se bavite šahom, i da ta tadašnja vi traži savjet od današnje vas. Šta biste joj najvažnije rekli?
Valerija Klejmenova: Cijeni djetinjstvo. Češće izlazi napolje i šetaj se sa prijateljima. Ne žuri da odrasteš.
Ali je ne bih odgovarala od bavljenja šahom. Rekla bih joj: „Prije svega, pripremi se na strpljenje, nauči da prevazilaziš gorčinu poraza, sačuvaj optimizam bez obzira na sve, jer poslije svake crne pruge uvijek dolazi bijela. Samo naprijed!“
(Preneseno sa ruskog sajta https://ul.aif.ru/persona/ )