V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004

MAJLS (Miles) Entoni Džon (1955–2001), svjetski prvak među omladincima (1974), prvi engleski velemajstor (1976), jedan od najjačih šahista svijeta sedamdesetih i osamdesetih godina.

Sa šest godina Entoni je naučio da igra šah. Dva puta je nastupao na svjetskom juniorskom prvenstvu. Prvi pokušaj donio mu je srebro u Tisajdu (1973), a godinu kasnije, kao student Univerziteta u Šefildu, pobijedio je na juniorskom turniru u Manili i postao prvak svijeta. Već tada Majlsa su krasili izuzetna usmjerenost ka cilju i snažna volja za pobjedom.
Godine 1976, na međunarodnom turniru u Dubni (Rusija), Majls je podijelio 3–6. mjesto i ispunio velemajstorsku normu, nakon čega je u domovini dobio veliku novčanu nagradu koju je milioner John Slater ustanovio za prvog engleskog šahistu koji postane velemajstor. Od tada su život i svaki korak nacionalnog heroja bili pod budnim okom sunarodnika. Čak ni njegova igra na fudbalskom terenu nije prošla nezapaženo. Poslije jedne utakmice, na kojoj je igrao za svoj univerzitet, prišao mu je njegov naučni rukovodilac i ironično dobacio: „Vi niste velemajstor, već promašaj, gospodine!“
Na nizu najjačih turnira Majls postiže sjajne uspjehe: pobjeđuje u Amsterdamu (1976, 1977), u Londonu i Las Palmasu (1980) dijeli 1–3. mjesto, u Portoriku (1980) i Baden-Badenu (1981) 1–2. mjesto. Godine 1979. učestvovao je na međuzonskom turniru u Rigi. Njegovu igru mogli bismo nazvati „šahovskim Bitlsima“, jer je od nje strujao duh promjena. Originalni stil Entonija Majlsa, njegov širok repertoar otvaranja i stalna potraga za novim idejama privlačili su ljubitelje šaha.
Primijenjena novost u otvaranju 1. e4 a6 2. d4 b5 ušla je u teorijske priručnike kao jedno od takozvanih nepravilnih otvaranja. Međunarodni majstor Majkl Basman u monografiji posvećenoj svom sunarodniku (1983) nazvao je ovo otvaranje „Otvaranje Svetog Georgija“ — u čast Entonija Majlsa, rođenog uoči 24. aprila, kada se u Engleskoj obilježava praznik Svetog Georgija.
Karpov,Anatoly (2725) – Miles,Anthony John (2545)
EU Team-ch07 Final Skara (1.1), 20.01.1980
1.e4 a6 2.d4 b5

3.Nf3 Bb7 4.Bd3 Nf6 5.Qe2 e6 6.a4 c5 7.dxc5 Bxc5 8.Nbd2 b4 9.e5 Nd5 10.Ne4 Be7 11.0–0 Nc6 12.Bd2 Qc7 13.c4 bxc3 14.Nxc3 Nxc3 15.Bxc3 Nb4 16.Bxb4 Bxb4 17.Rac1 Qb6 18.Be4 0–0 19.Ng5 h6 20.Bh7+ Kh8 21.Bb1 Be7 22.Ne4 Rac8 23.Qd3 Rxc1 24.Rxc1 Qxb2 25.Re1 Qxe5 26.Qxd7 Bb4 27.Re3 Qd5 28.Qxd5 Bxd5 29.Nc3 Rc8 30.Ne2 g5 31.h4 Kg7 32.hxg5 hxg5 33.Bd3 a5 34.Rg3 Kf6 35.Rg4 Bd6 36.Kf1 Be5 37.Ke1 Rh8 38.f4 gxf4 39.Nxf4 Bc6 40.Ne2 Rh1+ 41.Kd2 Rh2 42.g3 Bf3 43.Rg8 Rg2 44.Ke1 Bxe2 45.Bxe2 Rxg3 46.Ra8 Bc7 0–1
Majls je igrao oštro, jako, beskompromisno i bez predrasuda, sa izvjesnim potcjenjivanjem analitičkog pristupa i šahovskog akademizma. „Konkretnost uzdignuta do apsoluta — to je njegov stvaralački kredo“, pisao je Jurij Razuvaev povodom trening-meča Garry Kasparov – Anthony Miles (Bazel, 1986), podsjećajući na zanimljivu epizodu iz Majlsovog života: u septembru 1985. godine, zbog bolesti, igrao je ležeći na specijalnoj ležaljci i osvojio jaki turnir u Tilburgu. U meču sa Kasparovom, međutim, Majls nije mogao da parira moćnoj igri svjetskog prvaka, kojeg je uporedio sa „stoglavim čudovištem“ koje vidi sve, te je izgubio rezultatom 0,5:5,5.
Još 1982. godine Majls je objavio da odustaje od pokušaja borbe za titulu svjetskog prvaka, jer nema podršku državnih institucija i ne želi, kako je govorio, „da juri pticu u žbunju“. Ta odluka nije se svima dopala u Engleskoj. Preselivši se u SAD, ni tamo nije postigao veće uspjehe. Početkom devedesetih vratio se na „magloviti Albion“ i nastavio da nastupa na međunarodnim turnirima. Njegova pobjeda na Kubi (1995) pokazala je da je u barutani izvanrednog engleskog šahiste još bilo „baruta“.
MAKARIČEV Sergej Jurjevič (r. 1953), ruski velemajstor, trener Anatolija Karpova (1985–86) i Garry-ja Kasparova (1990–93); šahovski novinar.

Sa 20 godina postao je omladinski prvak Evrope (1973/74). Tri godine kasnije, u sastavu omladinske reprezentacije SSSR-a, osvojio je titulu svjetskog prvaka (1977). Dvostruki je prvak Moskve (1976. i 1983). Učestvovao je na tri prvenstva SSSR-a; 1979. podijelio je 2–7. mjesto. Pobjednik je i osvajač nagrada na nizu međunarodnih turnira: Suhumi (1970, 2. mjesto), Amsterdam (1975, 1–5), Hastings (1979/80, 3), Novi Sad (1983, 1), Frunze (1985, 1) i dr.
Bio je jedan od rijetkih koji su pomagali 12. i 13. svjetskom prvaku. Karpov, nastupajući s Makaričevim u istoj ekipi Oružanih snaga, sredinom osamdesetih uključio ga je u saradnju u mečevima za svjetsko prvenstvo. Početkom devedesetih Makaričev je ušao u „Kasparovljev tim“; 1993. bio je njegov sekundant u meču protiv Nigel Short.
Smiren analitičar, koji umije jasno da izlaže svoje misli, Makaričev zajedno sa suprugom Marinom, majstorom sporta u šahu, vodi jedinu šahovsku emisiju na ruskoj televiziji na sportskom kanalu NTV Plus. Sergej i Marina autori su šahovskog udžbenika za djecu i niza dokumentarno-publicističkih televizijskih filmova o svjetskim prvacima.
MAK-DONEL (McDonnell) Aleksandar (1798–1835), irski majstor, jedan od najjačih šahista Evrope tridesetih godina XIX vijeka.
U mladosti je Aleksandar postigao uspjeh u trgovačkim poslovima, putujući u Zapadnu Indiju. Po povratku postao je sekretar Zapadnoindijske trgovačke kompanije u Londonu. Ipak, sve misli Mak-Donela bile su vezane za šahovsku umjetnost. Njegov učitelj bio je tada najjači engleski majstor William Lewis. Kada je učenik nadmašio učitelja, Luis ga je proglasio svojim nasljednikom i povukao se iz šaha.
Godine 1831. Aleksandar je dobio meč protiv drugog majstora, Frejzera (3,5:1,5), i time potvrdio status najjačeg šahiste zemlje. Kako je zapisao poznati engleski šahovski radnik George Walker, Mak-Donel je ličio na svog učitelja: „Uvijek ćutljiv, bio je nepokolebljivo miran, bilo da je bio na potezu ili čekao protivnikov potez. Ponekad je o potezu razmišljao sat i po, pa i više…“
Poseban kontrast takvom dugom razmišljanju predstavljala je brza igra francuskog majstora Louis-Charles Mahé de La Bourdonnais, koji je stigao preko Lamanša. O Božiću (1834/1835) Mak-Donel je s njim odigrao seriju mečeva od ukupno 85 partija u Vestminsterskom klubu (+27, –45, =13). Može se reći da je to bio meč za titulu najjačeg šahiste Evrope. Remiji se nisu računali. Od šest mečeva Irac je uspio da dobije samo dva, oba puta rezultatom 5:4.
U tom nadmetanju Mak-Donel je primijenio teorijsku novinu u Italijanskoj partiji:
1.e4 e5 2. Lc4 Lc5, žrtvujući dva pješaka zaredom: 3. b4! Lxb4 4. f4!
Nastala je svojevrsna „zapaljiva smjesa“ dva gambita — Evansovog i Kraljevog. Ovo otvaranje u teoriji je dobilo naziv Mak-Donelov gambit.
Mak-Donel je u svakoj partiji, bilo da je igrao bijelim ili crnim figurama, težio otvorenoj i oštroj igri. Njegove efektne kombinacije pružale su zadovoljstvo gledaocima. Tako je, na primjer, u jednoj partiji protiv Laburdonea crni čak žrtvovao damu!
De Labourdonnais,Louis Charles Mahe – McDonnell,Alexander
Match Labourdonnais-McDonnell(4) +8-3=7 London (4), 08.1834
1.d4 d5 2.c4 dxc4 3.e4 e5 4.d5 f5 5.Nc3 Nf6 6.Bxc4 Bc5 7.Nf3 Qe7 8.Bg5 Bxf2+ 9.Kf1 Bb6 10.Qe2 f4 11.Rd1 Bg4 12.d6 cxd6 13.Nd5

13…Nxd5! 14.Bxe7 Ne3+ 15.Ke1 Kxe7 16.Qd3 Rd8 17.Rd2 Nc6 18.b3 Ba5 19.a3 Rac8! 20.Rg1 b5 21.Bxb5 Bxf3 22.gxf3 Nd4! 23.Bc4 Nxf3+ 24.Kf2 Nxd2 25.Rxg7+ Kf6 26.Rf7+ Kg6 27.Rb7 Ndxc4 28.bxc4 Rxc4 29.Qb1 Bb6 30.Kf3 Rc3 31.Qa2 Nc4+ 32.Kg4 Rg8 33.Rxb6 axb6 34.Kh4 Kf6 35.Qe2 Rg6 36.Qh5 Ne3 The Chess Player’s Chronicle 1843, p. 1490–1
Ipak, ponekad su Mak-Donelovi napadi bili pretjerano rizični, a katkad i pogrešni. Ali, kako je s pravom primijetio austrijski majstor H. Marko, koji je kasnije analizirao partije tog meča, „greške uvijek prate temperamentne ljude, dok se flegmatične prirode spotiču čak i pri neospornoj nadarenosti“.
Iza spoljašnje neprobojnosti u duši Mak-Donela ključao je plamen strastvenog borca, koji je neprestano težio pobjedi… Moguće je da je to unutrašnje sagorijevanje bilo jedan od uzroka njegove prerane smrti u 37. godini.
(Nastaviće se)