V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004
LARSEN Bent
(rođ. 1935), danski velemajstor, kandidat za svjetsko prvenstvo 1960-ih i 1970-ih godina. Šahovski novinar.
Bent je naučio da igra šah sa sedam godina. Njegov prvi učitelj i partner bio je školski drug. Sa 12 godina Larsen je počeo samostalno da proučava šahovsku literaturu. Kako je kasnije priznao, veliki uticaj na njega imala je knjiga o kraljevom gambitu – „otvaranju silovitom poput uragana, kojem niko ne može odoljeti!“ Larsen je lako učio u školi, bio je prvi među vršnjacima, a jednako lako savladavao je i tajne šaha, postajući redom prvi u klubu, gradu, pokrajini, a sa 19 godina – i u državi!
Godine 1956, igrajući na prvoj tabli za reprezentaciju Danske, Larsen je ostvario najbolji rezultat na Šahovskoj olimpijadi u Moskvi. Tada mu je dodijeljena i titula velemajstora. Poslije neuspjeha na međuzonskom turniru 1958, Larsen je ipak doputovao na Turnir kandidata u Jugoslaviju, ali u svojstvu… sekundanta Bobija Fišera! Zanimljivo je da sam Bent nikada nije imao trenera; navikao je da radi samostalno i najboljim pomoćnikom tih godina smatrao je svoju suprugu Lizzi. Ona mu je pomagala da se pripremi za partiju i da vjeruje u svoje snage. „Istina, ponekad previše teško podnosi moje poraze“, rekao je jednom Larsen uz osmijeh, „pa tada moram da je smirujem partijom bridža.“
Godine 1964. Larsen je prvi put postao kandidat za svjetsko prvenstvo, podijelivši 1–4. mjesto na međuzonskom turniru u Amsterdam. U tom ciklusu stigao je do polufinala, gdje je u žestokoj borbi izgubio od Mihaila Talja (4,5:5,5).
Godine 1966. pobijedio je na međunarodnom turniru u Le Havre, za dva poena ispred sovjetskih velemajstora Lava Polugajevskog i Nikolaja Krogiusa, koji su podijelili drugo i treće mjesto – i obojicu je savladao! Njegova igra snažno je impresionirala Polugajevskog, koji je u Šahovskom biltenu (1966) objavio članak „Larsen – kakav on jeste“. Evo nekih njegovih zapažanja:
„Današnji Larsen je izuzetno svestran šahista. Ipak, po mom mišljenju, njegova najjača strana i dalje je strategija. On zadivljujuće podsjeća na Arona Nimcoviča, sa njegovom izrazito dinamičnom igrom, potčinjenom jedinstvenom strateškom cilju… Larsen odlično poznaje teoriju, pažljivo prati našu literaturu i pamti ogroman broj partija napamet.“
Postoji kod Bent Larsen jedno dragocjeno sportsko svojstvo – on se ne boji poraza.
Izuzetno simpatičan je Bent Larsen i kao čovjek. Krupne glave, svijetlih očiju i svijetle kose, tipičan je Skandinavac. Spolja djeluje vrlo smireno, kako za tablom, tako i u svakodnevnom životu. Usprkos druželjubivosti i ljubaznom ophođenju prema drugima, Larsen voli samoću. U Le Havre su ga često mogli vidjeti u restoranu, sa čašom vina, zadubljenog u sopstvene misli.
Kao široko obrazovan i eruditan čovjek, Larsen vlada mnogim evropskim jezicima, uključujući i ruski. Dostojna njega je i njegova pametna i simpatična supruga. Po svemu sudeći, Bent je sretan u porodičnom životu, što mu, nesumnjivo, daje sigurnost i u životu i za šahovskom tablom.“
Uostalom, u nečemu Larsen, i kao šahista i kao čovjek, podsjeća na Bobija Fišera: dobro poznavanje sovjetske šahovske literature, ljubav prema samoći, dinamična igra…
Godina 1967. bila je zaista Larsenova godina. Pobjede na tri velika turnira zaredom – u Havana, Winnipeg i Palma de Mallorca, kao i uspjeh na međuzonskom turniru u Sousse, svrstali su ga među glavne kandidate za svjetsku titulu. Postao je prvi dobitnik šahovske nagrade „Oskar“ (1967).
– U čemu je tajna vaših uspjeha? – upitao je Larsena jugoslovenski novinar Dimitrije Bjelica.
– Tajna je, vjerovatno, u tome što uspijevam da skoncentrišem svu snagu, svu pažnju na svaku partiju. Uz sve poštovanje prema teoriji, rijetko igram „po knjizi“. Uvijek nastojim da protivnika uvučem u „svoje vode“, a tamo da se s njim obračunam!
U to vrijeme Bent Larsen su nazivali „hladnokrvnim vikingom“, „hladnim egzekutorom za šahovskom tablom“. Njegovo originalno stvaralaštvo protivnici su pažljivo analizirali.
„Larsen umije da stvara pozicije koje odgovaraju njegovom stvaralačkom ukusu… Ciljano vođen strateški plan – to je glavno u Larsenovim partijama. Taj plan sprovodi sa zavidnom dosljednošću, koja se graniči s tvrdoglavošću. Zamysli danskog velemajstora uvijek su originalne i duboke“, pisao je Viktor Korčnoj.
„Njegov repertoar otvaranja veoma je raznovrstan… Larsen se sigurno osjeća i u ostalim fazama partije. Brzo donosi odluke, brzo računa varijante, pravi malo taktičkih grešaka i kao praktični šahista izuzetno je jak“, isticao je Mihail Botvinik.
Kako onda objasniti fijasko koji je Larsen doživio 1971. godine, izgubivši meč kandidata od Bobija Fišera rezultatom 0:6? U velikoj mjeri time što savremenicima nisu promakle ni određene slabosti, kako u njegovom stvaralaštvu, tako i – naročito – u njegovom karakteru. Na primjer, principijelno je izbjegavao remi, uvijek je bio preveliki optimista, a ponekad i suviše samouvjeren.
Ipak, kako je primijetio njegov zemljak Erik Brøndum u knjizi „Bent Larsen – borac“, sve te osobine u velikoj mjeri objašnjavaju se time što je Bent rođen u Jutlandu (sjeverni dio Danske), a „Jutlanđani su hrabar i vrlo otvoren narod“. Na pitanje autora knjige šta ga sprečava da postane svjetski prvak, Larsen je odgovorio:
„Samo to što na svijetu postoji pet-šest šahista koji igraju jače od mene.“
Sa svojim nepomirljivim rivalom, Robertom Fišerom, odigrao je 13 partija i samo u dvije ostvario pobjedu – na međunarodnom turniru u Santa Monici (1966) i na međuzonskom turniru u Palma de Mallorci (1970).
„Ova partija prikazuje Larsena u punom sjaju“, piše Edmar Mednis u kratkom uvodu uz 58. od ukupno 61 poraza Fišera u knjizi „Kako su pobjeđivali Bobija Fišera“ – „značajno pojačanje u otvaranju, suptilna igra istovremeno u napadu i odbrani, tehnička preciznost u završnici. Fišer se nije osjećao sigurno u zamršenoj napadačkoj poziciji koja je nastala odmah poslije razvijanja figura, a precizna Larsenova igra nije mu dopustila da se kasnije oporavi. Ta partija natjerala je Bobija da odustane od primjene te oštre varijante.“
Bobi Fišer – Bent Larsen
Palma de Mallorca, 1970
1.e4 c5 2.Nf3 d6 3.d4 cxd4 4.Nxd4 Nf6 5.Nc3 Nc6 6.Bc4 e6 7.Bb3 Be7 8.Be3 0–0 9.Qe2 a6 10.0–0–0 Qc7 11.g4! Nd7! 12.h4? Nc5 13.g5 b5 14.f3? Bd7! 15.Qg2 b4 16.Nce2 Nxb3+ 17.axb3 a5 18.g6 fxg6 19.h5 Nxd4 20.Nxd4 g5!! 21.Bxg5 Bxg5+ 22.Qxg5 h6 23.Qg4 Rf7! 24.Rhg1 a4!
25.bxa4 e5! 26.Ne6?! Qc4! 27.b3 Qxe6 28.Qxe6 Bxe6 29.Rxd6 Re8 30.Rb6 Rxf3 31.Rxb4 Rc8 32.Kb2 Rf2 33.Rc1 Bf7 34.a5 Ra8 35.Rb5 Bxh5 36.Rxe5 Be2 37.Rc5 h5 38.e5 Bf3 39.Kc3 h4 40.Kd3 Re2 41.Rf1 Rd8+ 42.Kc3 Be4 43.Kb4 Rb8+ 44.Ka3 h3 45.e6 Bxc2 46.b4 Re3+ 47.Kb2 Bd3 48.Ra1 Ba6 49.Rc6 Rxb4+ 50.Kc2 Bb7 51.Rc3 Re2+ 52.Kd1 Rg2 0–1
Larsen je osvojio više od 40 međunarodnih turnira, među kojima i niz veoma prestižnih. Predvodio je reprezentaciju svijeta u „Meču vijeka“ protiv selekcije SSSR-a (1970), napisao knjigu „50 izabranih partija“ i razvio otvaranje koje nosi njegovo ime – 1. b2–b3 (Larsenovo otvaranje), koje mu je donijelo mnogo uspjeha protiv najjačih šahista svijeta.
Evo jedne takve partije – protiv američkog velemajstora Lubomira Kavaleka, uvrštene među deset najboljih partija godine po izboru „Informatora“.
Bent Larsen – Lubomir Kavalek
Lugano, 1970
1.b3 c5 2.Bb2 Nc6 3.c4 e5 4.g3 d6 5.Bg2 Nge7 6.e3 g6 7.Ne2 Bg7 8.Nbc3 0–0 9.d3 Be6 10.Nd5 Qd7 11.h4 f5 12.Qd2 Rae8 13.h5 b5 14.hxg6 hxg6 15.Nec3 bxc4 16.dxc4 e4 17.0–0–0 Ne5 18.Nf4 Rd8 19.Kb1 Bf7
20.g4 Nxg4 21.f3 exf3 22.Bxf3 Ne5 23.Qh2 Bxc4 24.bxc4 Nxf3 25.Qh7+ Kf7 26.Ncd5 Rg8 27.Nxe7 Rb8 28.Ka1 Qxe7 29.Qxg6+ Kf8 30.Ne6+ Qxe6 31.Bxg7+! Ke7 32.Bf8+!! Rbxf8 33.Rh7+ 1–0
(Nastaviće se)