V. I. LINDER, I. M. LINDER: ŠAHOVSKA ENCIKLOPEDIJA (67. nastavak)

V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004

KAISSA, „boginja-zaštitnica“ šaha.

Kada i pod kojim okolnostima je Kaissa – ta ljupka nimfa Olimpa – proglašena boginjom šaha? Za to šahisti duguju engleskom piscu i orijentalisti Vilijamu Džonsu (1746–1794). Sa 13 godina strastveno se zaljubio u šah, proučio Filidorovo djelo „Analiza šahovske igre“, a sa 16 godina napisao romantično djelo „Kaissa. Poema o šahu“ (1763) – himnu drevnoj igri.

Poema počinje umjetničkim opisom „bezkrvnog rata“ koji donosi veliko zadovoljstvo bogovima i nimfama Olimpa. Tokom igre nimfi Delije i Sirene pojavljuje se očaravajuća Kaissa. U nju se zaljubljuje bog rata Mars. Međutim, njegova udvaranja nemaju uspjeha. Tada jedna od nimfi predlaže Marsu da izmisli novu igru:
„Ti ćeš joj samo time srce omekšati
i čak Kaissinu strast probuditi!“

Mars se obraća za pomoć Eufronu, bogu Sporta…

I Sport je pomogao.
Od nebeskog svoda načini tablu, polja iscrta,
od raznih materijala vojnike izradi –
sam im ni đavo nije brat.
Propisa zakone borbe,
a igru na kraju Kaissom nazva.
I sin Albiona njoj se raduje,
samo je drugačije krsti: Šah i Mat.

Igra se dopala Kaissi i ona je već drugim očima gledala na Marsa:

„Ko mi je um pomutio? Vidjela sam neprijatelja
u divnom bogu. Prestroga sam bila!“

Slijede nadahnuti stihovi o šahovskim bitkama na Olimpu i o tome kako zahvaljujući Eufronovom izumu Mars zadobija Kaissinu naklonost.

Tvorac besmrtne „Kaisse“ bio je napredan čovjek svoga vremena, istinski humanista. Posljednje godine života Vilijam Džons proveo je u Indiji, prevodio klasična djela indijske književnosti i nastojao proniknuti u tajne porijekla šaha.

Džonsova poema postala je poznata sredinom 19. vijeka, kada su se gotovo istovremeno u Parizu i Londonu pojavile zbirke beletrističkih djela o šahu.

KAMSKI (Kamsky) Gata (r. 1974), međunarodni velemajstor, pretendent na svjetsku titulu.

Kada je 1988. Gari Kasparov među vjerovatnim budućim kandidatima za svjetsku titulu pomenuo ime 14-godišnjeg lenjingradskog učenika Gate Kam­skog, za mnoge zapadne novinare to je zvučalo neočekivano. Ali već dvije godine kasnije, pobjedom na superturniru u Tilburgu (1990), Kamski je prodro u šahovsku elitu.

Gatu – unuka osnivača tatarskog dramskog pozorišta u Kazanju Gate Sabirova, koji je nastupao pod pseudonimom „Kamski“ – odlikuju ne samo prirodni talenat, već i izuzetna upornost i marljivost. Već sa dvije godine znao je da čita, sa četiri je pokazao sklonost ka matematici, a sa šest je slobodno svirao na klaviru složena muzička djela. Školovanje je započeo od trećeg razreda. Upravo tada je naučio da igra šah, koji je ubrzo potisnuo muziku u drugi plan. Po nekoliko sati dnevno posvećivao je proučavanju igre. Uticalo je i spartansko vaspitanje njegovog oca Rustema, majstora sporta u boksu.

Prve ozbiljne šahovske lekcije Gata je dobio u Lenjingradskom domu pionira. Kada je talentovanog dječaka vidio poznati trener V. Zak, odmah mu je predvidio veliku budućnost. Drugokategornika Gatu nazivao je „moj mali velemajstor“. Već sa devet godina ispunio je normu prve kategorije, a sa dvanaest postao prvak SSSR-a među omladinom, izjednačivši Kasparovljev rekord.

Godine 1989, poslije jednog turnira u Njujorku, njegov otac je odlučio da ostane sa sinom u SAD. Kamski je počeo mnogo da igra na otvorenim američkim i velikim evropskim turnirima. Među najboljim rezultatima tih godina su: Long Bič (1989) – 1–5. mjesto; Palma de Majorka (1989) – 2–3; Njujork (1990) – 2–4; Pariz (1990) – 3–9; Nju Delhi (1990) – 1–2.

Godine 1991, sa 17 godina, postao je prvak SAD. Iste godine na superturniru u Beogradu podijelio je 2–3. mjesto. Na Memorijalu Aljehina u Moskvi (1992) zauzeo je 3. mjesto (ispred A. Karpova, V. Salova, A. Jusupova, A. Širova, J. Timana) i stekao simpatije publike borbenim karakterom, univerzalnom igrom i korektnim ponašanjem.

Nakon uspješnih nastupa na međuzonskom turniru u Bilu (1993) i kvalifikacionom turniru PCA u Groningenu (1993), postao je „dvostruki pretendent“ na svjetsku titulu. U mečevima kandidata po verziji FIDE pobijedio je V. Ananda i V. Salova i postao Karpovljev protivnik, a u takmičenju PCA savladao je u četvrtfinalu V. Kramnika.

Njemački časopis „Der Spiegel“ nazvao je njegov uspjeh „skokom“ čudesnog dječaka u finale, što je podiglo interesovanje javnosti i medija.

Komentarišući igru Kamskog u dobijenom meču protiv Ananda, bivši svjetski prvak Karpov je rekao:

„Kamski je nesumnjivo napredovao kao šahista, vidljiv je kvalitativni pomak. Ipak, duboko sam uvjeren da je ishod njegova dva meča – sa Kramnikom i Anandom – bio u sferi psihologije. Obojicu protivnika je koštalo to što Gatu nisu shvatili ozbiljno…“

U septembru 1994. Kamski je u polufinalnom meču kandidata po verziji PCA ubjedljivo savladao N. Šorta – 5,5 : 1,5 (+5, –1, =1) i plasirao se u finale, gdje mu je protivnik bio Anand. Iste godine mladi velemajstor ostvario je još jedan veliki uspjeh – pobjedu na turniru u Las Palmasu (ispred Karpova).

Međutim, poslije niza uspjeha uslijedio je period neuspjeha. Kamski je izgubio od Ananda, a zatim je došao red na meč s Karpovom za titulu svjetskog prvaka pod okriljem FIDE (1996, Elista). U meču na 20 partija poražen je rezultatom 7,5 : 10,5.

Kamski – Karpov
Elista, 1996, 16. partija meča

 1.d4 Nf6 2.c4 e6 3.Nf3 b6 4.g3 Ba6 5.b3 Bb4+ 6.Bd2 Be7 7.Bg2 c6 8.Bc3 d5 9.Ne5 Nfd7 10.Nxd7 Nxd7 11.Nd2 0–0 12.0–0 Rc8 13.e4 c5 14.exd5 exd5 15.dxc5 dxc4 16.c6 cxb3 17.Re1 Bb5 18.axb3 Bxc6 19.Bxc6 Rxc6 20.Rxa7 Bf6 21.Nc4 Bxc3 22.Rxd7 Qf6 23.Re4 Qf5 24.Rf4 Qe6

25.Rdxf7! Re8 26.Qf3 Bf6 27.Rb7 h6 28.Kg2 Kh8 29.h4 Kg8 30.Kh2 Kh8 31.Qh5 Rd8 32.Rf7 Bd4 33.Rf8+ Rxf8 34.Rxf8+ Kh7 35.Qf3 Bc5 36.Rf5 Rc8 37.h5 Rd8 38.Re5 Qd7 39.Qe4+ Kh8 40.Kg2 Rf8 41.f4! Rd8 42.Qf3 Bd4 43.Re2 b5 44.Nd2 Bb6 45.Ne4 Qd1 46.Nf2 Qb1 47.Ng4 Qf5 48.Ne5 Kg8 49.Nc6 1–0

Još 1994. godine Rustem je izjavio: „Sa Gatom sam imao dvije greške: prva – muzika, druga – šah“, i odlučio da bi taj ciklus borbe mogao biti posljednji u sinovljevoj šahovskoj karijeri. Poraz od Karpova dodatno je pogoršao situaciju. Stariji Kamski odlučio je da prekine sinovljeve nastupe i preporučio mu da se posveti medicini.

Nakon trogodišnjeg odsustva sa šahovske scene, u avgustu 1999. Gata je ponovo igrao na prvenstvu FIDE, ali je nastupio neuspješno.

(Nastaviće se)