V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004

„INFORMATOR“ (Šahovski informator)
Tako se naziva zbornik partija i drugih šahovskih materijala koji dva puta godišnje objavljuju jugoslovenski šahisti na čelu sa velemajstorom A. Matanovićem. Svaki tom (od 1966. do 2001. izašlo je već 78 tomova) sadrži oko 700 najboljih partija odigranih na međunarodnim i nacionalnim takmičenjima u toku polugodišta, donosi rezultate najjačih turnira, objavljuje „rang tabelu“ – FIDE rejting-listu, kao i materijale sa posljednjih kongresa FIDE.
Sve partije su grupisane po otvaranjima, raspoređenim prema posebnom međunarodnom indeksu. Od 1967. „Informator“ organizuje konkurse za najbolju partiju, a od 1971. i za teorijski najznačajniju partiju. U sastavu žirija nalaze se poznati svjetski šahisti. Po broju nagrađenih partija vode Anatolij Karpov i Gari Kasparov. „Informator“ je postao nezaobilazna knjiga profesionalnih šahista.
IOSELIANI Nana Mihajlovna
(rođ. 1962), gruzijska šahistkinja velemajstor, učesnica dva meča za svjetsko prvenstvo (1988, 1993).

Još u mladosti Nana je pokazala izuzetan šahovski talenat: sa 9 godina naučila je da igra šah, a već sa 16 postala je prvakinja Evrope za djevojke i pobjednica međuzonskog turnira u Rio de Žaneiru (1979). U narednih petnaestak godina Nana postiže stabilno visoke rezultate na nacionalnim i međunarodnim takmičenjima. U njenom bilansu su četiri zlatne medalje prvenstva SSSR-a, kao i niz pobjeda u mečevima i turnirima kandidatkinja. Tako intenzivna igra nije je spriječila da završi Fakultet novinarstva na Univerzitetu u Tbilisiju.
Godine 1988. Nana je prvi put izborila pravo na meč za titulu svjetske prvakinje, ali je u izuzetno teškoj borbi izgubila od Maje Čiburdanidze – 7,5:8,5 (+2, –3, =13). Ioseliani odlikuju izvanredno samopouzdanje i smirenost u najtežim situacijama, što joj je često omogućavalo da preokrene tok nepovoljno razvijene borbe. Tako je na turniru kandidatkinja 1988. u Ckaltubu (Gruzija) poslije prvog kruga imala samo 50% poena (3,5 iz 7), ali je zatim uslijedio veličanstven finiš (6,5 iz 7!), sustigla je vodeću Jelenu Ahmilovsku, a zatim je u dodatnom meču pobijedila i postala izazivačica Maje Čiburdanidze.
Slična situacija dogodila se četiri godine kasnije, kada je igrala meč od osam partija sa Žužom Polgar i nakon dva početna susreta gubila 0:2. Tada gotovo niko nije sumnjao u konačnu pobjedu mađarske šahistkinje – osim same Ioseliani. Mirno je nastavila borbu i uspjela da izjednači rezultat. U dodatnim brzim partijama ponovo je dva puta bila u zaostatku i dva puta izjednačila. Konačan rezultat meča bio je 6:6. Ovoga puta sreća joj se osmjehnula i žrijeb ju je odveo na meč sa Se Đun.
Ioseliani,Nana – Liu,Shilan
Velden (7), 1983
1.c4 e5 2.a3 Nf6 3.d3 c6 4.Nf3 g6 5.Nc3 d6 6.g3 Bg7 7.Bg2 0–0 8.0–0 Qe7 9.e4 h6 10.d4 Bg4 11.d5 c5 12.Be3 Na6 13.Qd2 Kh7 14.Ne1 Bd7 15.h3 Rab8 16.b4 cxb4 17.axb4 Nxb4 18.Rxa7 Rfc8 19.Na4 Na6 20.Nb6 Rc7 21.Nd3 Be8 22.Rc1 Qd8 23.f4 exf4 24.gxf4 Ng8 25.e5 Bf8 26.Qf2 Re7 27.exd6 Rxe3 28.Qxe3 Bxd6 29.Qf2 Nf6 30.f5 Nh5 31.c5 Bg3 32.fxg6+ fxg6 33.Qe3 Bb5 34.Rf1 Bxd3 35.Qxd3 Nxc5 36.Rf7+ Ng7 37.Qxg3 Qxb6 38.Qc7 1–0
Stil igre Ioseliani veoma je privlačan. Prednost daje dinamičnim rješenjima, ima odličnu kombinatornu vještinu i vlada umijećem dubokog proračuna varijanti. Kao primjer navodi se njena jaka igra u sedmoj partiji četvrtfinalnog meča kandidatkinja, koji je dobila rezultatom +4, –1, =4. Igrala je te godine kada joj se rodila kćerka Nino.
Kao i druge vodeće gruzijske šahistkinje, Ioseliani uspješno nastupa i na muškim turnirima. Tako je početkom 1988. na međunarodnom turniru u Holandiji podijelila 1–2. mjesto sa budućim velemajstorom Jeroenom Piketom i zatim ga pobijedila u meču rezultatom 1,5:0,5.
U julu 2002. Nana je zauzimala 9. mjesto na FIDE rejting-listi među najjačim šahistkinjama svijeta (2491).
ISLAND. „Šahovsko ostrvo“ – tako se često naziva ova zemlja na sjeveru Evrope, nadomak polarnog kruga. I to s pravom: na četvrt miliona stanovnika početkom 2000-ih dolazilo je 10 velemajstora i desetine majstora. Ovdje postoje dugogodišnja šahovska tradicija. O šahu govore i islandske sage. U jednoj od njih, nastaloj na prelazu iz 12. u 13. vijek, priča se o partiji kralja Knuta sa grofom Ulfom, njihovoj svađi tokom šahovske bitke i kraljevom gnjevu, koji se tragično završio po njegovog protivnika za tablom.
Prolazili su vjekovi – i igra je postajala popularna u svim slojevima društva. Krajem 18. vijeka njemački istoričar Ginter Val primijetio je s kakvom se strašću šah igra u visokom društvu Islanda, gdje su supružnici ponekad igrali do duboko u noć, primoravajući sluge da drže upaljene svijeće iznad table… Nije slučajno što se vijek kasnije američki profesor filologije, prijatelj Pola Morfija i osnivač njujorškog časopisa „Chess Monthly“, Vilard Fiske (1831–1904), preselio na Island sa željom da tamo stvori svjetski šahovski centar. Njegovom zaslugom osnovan je časopis „Uppnami“ (1888) i šahovski klub (1900). Napisao je i knjigu „Šah na Islandu“.
U 20. vijeku kult šaha na Islandu dostigao je vrhunac. Evo nekoliko primjera. Tokom posjete svjetskog prvaka Aleksandra Aljehina Islandu 1931. godine, bila je prekinuta sjednica parlamenta. Proslava Fridrika Olafsona, koji je 1958. postao prvi islandski međunarodni velemajstor i kandidat za svjetsku titulu, pretvorila se u nacionalni praznik. Islanđani su bili naročito ponosni što je njihov junak četiri godine bio predsjednik FIDE. Erupciji Vezuva mogla se uporediti eksplozija šahovskih strasti koja je potresla ostrvo 1972. tokom meča za svjetsko prvenstvo između Borisa Spaskog i Roberta Fišera. „Sada svi znaju gdje je taj Rejkjavik“, promrmljao je, izlazeći iz aviona, jedan američki turista u jakni sa šahovskim poljima.
Od tada zemlja živi sa šahom, koji je po popularnosti uporediv jedino sa rukometom, omiljenim sportom Islanđana. U školama su uvedeni časovi šaha, na televiziji se emituju šahovska predavanja, a svake godine u Rejkjaviku se održavaju veliki turniri. Godine 1988. islandski velemajstor Johan Hjartarsson učestvovao je u mečevima kandidata za svjetsko prvenstvo.
„Oduševljen sam islandskim fenomenom“, priznao je Gari Kasparov, koji je iste godine u Rejkjaviku osvojio jednu etapu Svjetskog kupa. „S jedne strane, jaka ekipa šahista sa izvanrednim borbenim kvalitetima, a s druge – sveopšta, ‘panislandska’ ljubav prema ovom sportu. Tu se mnogo može naučiti, jer je jedno tijesno povezano s drugim. Nema suvišnih ‘karika’, nema slučajnih ‘nešahovskih’ ljudi među rukovodiocima i organizatorima. Sponzorstvo je odlično organizovano: televizija je bila pokretač turnira, obezbijedivši vrhunsku organizaciju i najbolju promociju šaha u cijeloj zemlji.“
(Nastaviće se)