V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004

IVANČUK Vasilij Mihajlovič (r. 1969), ukrajinski velemajstor. Evropski prvak za juniore (1986/87), učesnik takmičenja kandidata za svjetsko prvenstvo.

Šah je Vasilija naučio da igra otac, pravnik po obrazovanju, kada je imao šest godina. Razvoju logike doprinijela je majka, profesorica fizike. Vasilij ima izvanredno pamćenje – na primjer, pamti sve partije rekordnog meča za svjetsko prvenstvo (48 partija) Karpov – Kasparov 1984/85.
Od mladosti, živeći u malom gradu i uglavnom prepušten sam sebi, navikao se na samostalan analitički rad: „Učio sam na partijama Botvinika, na njegovim metodama pripreme, proučavao stvaralaštvo i drugih svjetskih prvaka.“
Završio je u Lavovu šahovski fakultet Instituta za fizičku kulturu, gdje je imao priliku da sarađuje s iskusnim trenerima i velemajstorima i da proučava bogatu šahovsku literaturu. Rano je postigao uspjehe na međunarodnim takmičenjima: pobijedio je na Evropskom juniorskom prvenstvu 1986/87, a zatim ostvario sjajan rezultat na Otvorenom prvenstvu Njujorka 1988, gdje je prošao devet kola bez poraza i sa 7,5 poena nadmašio B. Larsena, E. Torea, R. Birna, F. Georgiua i druge velemajstore. Komentarišući turnir, „New York Times“ je istakao „njegovo duboko razumijevanje pozicije, dobro poznavanje otvaranja. Nijednom nije imao vremenskih problema. Izgleda da će V. Ivančuk uskoro postati još jedna zvijezda sovjetskog šaha.“
Za samo tri godine (1989–1991) Ivančuk je doslovno upao u svjetsku šahovsku elitu, postavši treći igrač svijeta po rejtingu. Među njegovim najvećim uspjesima bili su drugo mjesto u Linaresu (1989, ispred Karpova), podjela prvog i drugog mjesta u Bilu (1989, s Polugajevskim), podjela prvog i drugog mjesta na međunarodnom turniru u Manili (1990, s Gelfandom), još jedna briljantna pobjeda u Linaresu (1991, ispred Kasparova i Karpova), kao i podjela prvog i drugog mjesta u Rejkjaviku na Svjetskom kupu (1991, s Karpovom). Godine 1990. predvodio je reprezentaciju SSSR-a na Šahovskoj olimpijadi u Novom Sadu i na prvoj tabli ostvario sjajan rezultat (+5, –1, =4, 70%).
U ciklusu kandidata 1991–1992 Ivančuk je važio za jednog od glavnih favorita. Međutim, nakon što je u osmini finala savladao L. Judasina, u četvrtfinalu je, poslije velike borbe i dodatnih partija, izgubio od A. Jusupova. Shvatio je da na putu ka šahovskom Olimpu mora još mnogo da radi, prije svega na univerzalnosti stila i psihološkoj stabilnosti. Smetalo je i nešto drugo. Kako je priznao, „prevelika je bila euforija stvorena oko mojih izgleda da dođem do meča sa svjetskim prvakom. Zemljaci iz Lavova čak su osnovali poseban fond podrške – vjerovatno sam jednostavno sagorio.“
Početkom devedesetih njegova supruga bila je Alisa Galjamova – diplomirana studentkinja Kazanjskog univerziteta i jedna od najjačih šahistkinja svijeta. Postala mu je vjeran pomoćnik, pripremajući uz pomoć kompjutera informativno-kreativne analize vodećih savremenih šahista. Dobili su sina. Nažalost, brak nije opstao. Kako je Alisa priznala, za Vasilija je šah uvijek bio na prvom mjestu…
Sam Ivančuk kaže da je šah „veliki dio mog života, ali ne i cio život. Postoje i druge stvari koje me zanimaju. Volim da čitam, idem u pozorište, slušam dobru muziku.“ Zanimaju ga filozofija – Platon, Sokrat… Smatra da čitanje filozofa smiruje, a i sam ponekad razmišlja o šahovskim problemima kao filozof: „Po mom mišljenju, takmičiti se s kompjuterom prilično je besmisleno. Kada igraju dva čovjeka, to nisu samo šahovski potezi – tu su priprema, emocije, doživljaji… A kada igrate s kompjuterom, nastaje čudna situacija: s jedne strane čovjek sa svim tim osobinama, a naspram njega komad gvožđa kojem je svejedno. Nema nikakve duhovne zajednice! Velemajstoru zapravo nema mnogo smisla da igra protiv kompjutera. U šahu sam više realist nego romantičar, trudim se da objektivno procjenjujem situaciju na tabli.
Klasični šah nipošto nije iscrpio svoje mogućnosti i prerano ga je mijenjati ‘brzim’ šahom. Kao žanr, brzi šah ima pravo na postojanje zbog svoje atraktivnosti, ali ne više od toga. S poštovanjem se odnosim prema obojici ‘K’, ali ne podnosim politiku u šahu.“
Među njegovim posljednjim velikim uspjesima su pobjede na međunarodnim turnirima u Minhenu (1994), Linaresu (1995), Vajk an Zeu (1996), Amsterdamu (1996), Monaku (1998), kao i na Kupu predsjednika u Elisti (1998).
V. Ivančuk bio je jedini velemajstor koji je uputio protest predsjedniku FIDE Kampomanesu, koji je meč Karpova s Timanom nazvao „mečom za prvenstvo svijeta“. Originalan je i u životu, o svemu ima sopstveno mišljenje, a njegova igra obiluje živim, značajnim idejama. Može da iznenadi svakog protivnika, kao što je, na primjer, na turniru u Vajk an Zeu iznenadio Širova.
Ivančuk – Širov
Vajk an Ze, 1996

21.Qg7!! Bxg7 22.fxg7 Rg8 23.Nxc5 d4 24.Bxb7+ Rxb7 25.Nxb7 Qb6 26.Bxd4 Qxd4 27.Rfd1 Qxb2 28.Nd6+ Kb8 29.Rdb1 Qxg7 30.Rxb4+ Kc7 31.Ra6! Rb8 32.Rxa7+ Kxd6 33.Rxb8 Qg4 34.Rd8+ Kc6 35.Ra1 1–0
Kada se za tablom susretne s 13. svjetskim prvakom G. Kasparovom, publika očekuje pravi šahovski vatromet. Dijelio je s njim prvo i drugo mjesto na superturnirima u Dortmundu (1992) i Novgorodu (1996). Iako protiv Kasparova ima negativan skor (+3, –8, =11 na dan 1. 01. 1998), njegove rijetke pobjede nad svjetskim prvakom izuzetno su zanimljive. Evo jedne od njih.
Ivančuk – Kasparov
Linares, 1991
1.e4 c5 2.Nf3 d6 3.Bb5+ Nd7 4.d4 Ngf6 5.0–0 cxd4 6.Qxd4 a6 7.Bxd7+ Bxd7 8.Bg5 h6 9.Bxf6 gxf6 10.c4 e6 11.Nc3 Rc8 12.Kh1 h5 13.a4 h4 14.h3 Be7 15.b4 a5 16.b5 Qc7 17.Nd2 Qc5 18.Qd3 Rg8 19.Rae1 Qg5 20.Rg1 Qf4 21.Ref1 b6 22.Ne2 Qh6 23.c5 Rxc5 24.Nc4 Kf8 25.Nxb6 Be8 26.f4 f5 27.exf5 Rxf5 28.Rc1 Kg7 29.g4 Rc5 30.Rxc5 dxc5 31.Nc8 Bf8 32.Qd8 Qg6 33.f5 Qh6 34.g5 Qh5 35.Rg4 exf5 36.Nf4 Qh8 37.Qf6+ Kh7 38.Rxh4+ 1–0
O toj izvanrednoj pobjedi u Španiji Ivančuk je napisao knjigu „Linares 91“. Krajem 2001. godine, briljantno igrajući na Svjetskom prvenstvu FIDE po nokaut-sistemu, stigao je do finalnog meča s drugim ukrajinskim velemajstorom R. Ponomarjovom, ali je u tom duelu doživio poraz. U julu 2002. njegov rejting iznosio je 2711 poena (10. mjesto na listi najjačih šahista svijeta).
IVKOV Borislav (r. 1933), jugoslovenski velemajstor, prvi u istoriji šaha svjetski prvak među juniorima (1951), učesnik takmičenja kandidata za svjetsko prvenstvo i trener.
Boru je šahu naučio njegov otac, docent Šumarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Već u ranom uzrastu zadivljavao je bogatom maštom i talentom. Sa 16 godina Bora Ivkov postao je pobjednik juniorskog prvenstva Jugoslavije, a dvije godine kasnije (1951), nadmašivši vršnjake za 1,5 poen (9,5 iz 11), postao je svjetski prvak među juniorima.
Godine 1955, osvojivši dva velika turnira u Argentini – u Buenos Ajresu i Mar del Plati – stekao je zvanje međunarodnog velemajstora. Tokom narednih dvadeset godina postizao je stabilno visoke rezultate: više puta je pobjeđivao na prvenstvima Jugoslavije, učestvovao na šest međuzonskih turnira, dvanaest šahovskih olimpijada, te osvajao prva mjesta na nizu međunarodnih turnira, između ostalih u Sarajevu (1959), Bevervijku (1961), Zagrebu (1965) i Stokholmu (1979). Ivkov je nastupio i za reprezentaciju svijeta u „Meču vijeka“ 1970. godine protiv selekcije SSSR-a.
U jednom intervjuu, odgovarajući na pitanje šta ga privlači u šahu, rekao je:
„Sportski momenat borbe, ljepota! U šahu se boriš za istinu, za ispravnost ideje. Istovremeno, u njemu ima i nepravde: jednim jedinim potezom može biti poništen sav trud.“
Ivkov suptilno osjeća nijanse pozicije, pokazuje temeljnu teorijsku pripremljenost i s velikim majstorstvom vodi napad. Sljedeća partija proglašena je najljepšom na turniru na kojem su igrali takvi briljantni majstori napada kao Talj, Fišer, Keres, Geler…
Ivkov – Portiš
Bled, 1961
1.e4 e6 2.d4 d5 3.Nc3 Bb4 4.e5 c5 5.a3 Bxc3+ 6.bxc3 Qc7 7.Qg4 f5 8.Qg3 Ne7 9.Qxg7 Rg8 10.Qxh7 cxd4 11.Kd1 Bd7 12.Qh5+ Kd8 [12…Ng6 13.Ne2 d3! 14.cxd3 Tal,M-Botvinnik,M (01)/Wch/1960/1–0/ 14…Nc6!] 13.Ne2! [13.Nf3 Tal,M-Botvinnik,M (12)/Wch/1961/ 13…Ba4!; 13.Bg5?! ! Tal (1960); 13.f4?! dxc3 14.Rb1 Qc5!÷] 13…Ba4?! [13…dxc3! 14.Qf3!; 13…d3 14.cxd3 Ba4+ 15.Ke1 Qxe5 (¹15…Nbc6²) 16.Bg5±] 14.Nf4! Qxe5 [14…Qxc3? 15.Ra2± Qc6 (15…Bd7 16.Bd3) 16.Qf7 Kd7 17.Nh5] 15.Qf7 [15.Bd3] 15…Bd7 16.Bd3! Qd6 [¹16…Nbc6 17.Re1 Qh8 18.Nxe6+ Bxe6 19.Qxe6 (19.Rxe6 Qxh2) 19…Rg6] 17.Re1 [17.cxd4] 17…e5 18.a4!± …¥a3 18…Be8 19.Qe6 Qxe6 20.Nxe6+ Kd7 21.Nc5+ Kc8 22.Rxe5 Nbc6 23.Re2 Rxg2 [23…dxc3 24.Bf4!] 24.Bxf5+! Kd8 [24…Kc7 25.Bf4+ Kb6 26.Rb1+! Kxc5 27.Rb5+ Kc4 28.Bd3+ Kxc3 29.Bd2#; 24…Nxf5!? 25.Rxe8+ Nd8] 25.Nxb7+ Kc7 26.Bf4+! Ne5 [26…Kxb7 27.Rb1+ Ka6 28.Bd3+ Ka5 29.Bc7+ Kxa4 30.Ra1#] 27.Rxe5 Nxf5 28.Re7+! Kc6 29.Rc7+ Kb6 30.Rb1+ Ka6 31.Rc6+! [31.Rc6+ Bxc6 32.Nc5+ Ka5 33.Bc7#] 1–0
(Nastaviće se)