
V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004

BIBLIOTEKE šahovske. Njihova pojava izazvana je obiljem šahovske literature koja izlazi širom svijeta i raznovrsnošću njene tematike. Još u XIX vijeku bile su poznate privatne biblioteke L. Bledova (Berlin), K. Janiša (Sankt Peterburg), van der Lindea (Hag), fon der Lase (Poznanj), Dž. Vajta (Klivlend), Dž. Alena (Filadelfija) i drugih. Neke zbirke su poslije smrti svojih vlasnika dospjele u javne biblioteke, druge su prodate na aukcijama, a treće su nestale bez traga.
U XX vijeku među velikim sakupljačima šahovske literature bili su poznati šahovski radnici, kompozitori, analitičari i istoričari, kao što su L. Tot u Mađarskoj, Samuil Vajnštajn u Lenjingradu, I. Majzelis u Moskvi, G. Lastra u Buenos Ajresu, A. Kikko u Đenovi… U Njemačkoj biblioteka bibliografa i istoričara E. Majzenburga broji oko 4.000 tomova, a biblioteka velemajstora L. Šmida više od 15.000. U jedinstvenoj Šmidovoj biblioteci nalaze se prva izdanja iz XV–XVIII vijeka, uključujući Lusenu (1497), Damijana (1512), Lopesa (1561), Selenusa (1616), Greka (1669), Stamu (1737) i Filidora (1749).
Najveće javne šahovske biblioteke, nastale na osnovu privatnih zbirki, danas se nalaze, na primjer, u Kraljevskoj biblioteci u Hagu (zbirka van der Linde – Nimejer, preko 18.000 tomova), u Klivlendu (SAD, 1964, oko 13.000 tomova), u Mađarskom šahovskom savezu u Budimpešti i u Centralnom domu šahiste M. M. Botvinika u Moskvi. Zbirka knjiga i arhiva fon der Lase čuvaju se u biblioteci Poljske akademije nauka u Korniku.
Krajem XX vijeka širom svijeta počelo je da izlazi toliko šahovskih knjiga i periodičnih izdanja da je njihovo objedinjavanje u jednoj biblioteci postalo praktično gotovo nemoguće.
BIL – TURNIRI — tradicionalna godišnja međunarodna takmičenja u Švajcarskoj, koja se održavaju od 1968. godine uz podršku Švajcarske kreditne banke (SKA). Od 1977. godine turniri se održavaju u okviru šahovskog festivala. Pored glavnog — tzv. reprezentativnog velemajstorskog turnira (po kružnom sistemu) — organizuje se i niz otvorenih turnira (po švajcarskom sistemu) za veterane, omladinu, žene i druge kategorije. Pobjednici glavnih turnira bili su velemajstori A. Majls, V. Hort, E. Lobron, Dž. Nan, R. Hibner, L. Polugajevski, B. Guljko i I. Sokolov. Pri tome je rejting-kategorija turnira stalno rasla. Tako je, na primjer, 1988. godine iznosila 13. kategoriju, a 1992. godine 15. Na ovom poslednjem turniru pobjedu je odnio A. Karpov (10,5 poena iz 14), dok je drugo mjesto zauzeo bugarski velemajstor Kiril Georgijev (9 poena), jedini učesnik bez ijednog poraza, ispred A. Majlsa za dva poena. Iza njih su ostali A. Beljavski, Ž. Lotje, V. Korčnoj i A. Širov. Veličanstveni uslovi švajcarskog lječilišta pogoduju stvaralaštvu i nadahnutoj igri.
BIORITMOVI i šah. Sve živo na Zemlji posjeduje zadivljujući i još uvijek do kraja neistražen „osjećaj vremena“. Kako je ustanovila mlada nauka hronobiologija, ritmovi fizioloških procesa u živim organizmima nisu stalni i mijenjaju se u skladu s dnevnim i sezonskim kolebanjima. Te promjene utiču na stanje čovjeka, njegov fizički rad, emocionalno raspoloženje i intelektualnu djelatnost. Prema jednoj teoriji (koju, doduše, osporavaju mnogi naučnici), na intelektualnu aktivnost utiču ciklusi od 33 dana, računajući od dana rođenja. Kako tvrdi G. Tommen u knjizi „Da li je ovo vaš dan?“ (Njujork, 1964), R. Fišer je, na primjer, izgubio jednu turnirsku partiju 18. decembra 1962. godine usljed negativnog djelovanja svojih bioritmova. Drugi autori su istim putem izračunali da su 33-dnevne faze R. Fišera i B. Spaskog bile suprotne i da su navodno tokom njihovog meča za prvenstvo svijeta 1972. godine uticale na rezultate obojice. Slična slika, prema njihovim proračunima, uočena je i u mečevima kandidata A. Karpova sa L. Polugajevskim, B. Spaskim i V. Korčnojem.
Ipak, pri proučavanju vremena „vrhunaca“ i „padova“ mentalne radne sposobnosti šahista ne treba precjenjivati uticaj bioritmova. Jer dejstvo „biološkog hronometra“ zavisi od mnogih još nepoznatih faktora. Uz to, razvojem voljnih osobina, upornim treningom i poštovanjem režima rada i života, čovjek je sposoban da postiže stabilne visoke rezultate u bilo koje doba godine i u takozvanim nepovoljnim biološkim satima. O tome, na primjer, svjedoče turnirski uspjesi Laskera i Aljehina, koji se nikada nisu zamarali „dobrim“ i „lošim“ danima i tokom čitavog niza godina doživljavali stvaralački uspon.
Pretjerano shvatanje uloge bioritmova u umnoj djelatnosti čovjeka može samo negativno uticati na sportska i stvaralačka dostignuća šahiste. Njegov moto treba da bude:
„Usprkos svemu!“
(Nastaviće se)